Šta se krije iza Trumpovog pomilovanja jednog od ključnih ljudi ‘tamne strane’ interneta
Zašto je Trumpovo pomilovanje Rossa Ulbrichta, osnivača ‘Silk Roada’, izuzetno važan događaj u daljem razvoju cyber bezbjednosti i tzv. dubokog interneta, te posredno i svijeta kriptovaluta?

Bio je 1. oktobar 2013. godine, a ispred javne biblioteke u Glen Parku, predgrađu Los Anđelesa, iznenada se pojavilo desetak vozila sa agentima američkog FBI-ja. Ubrzo su iz biblioteke izveli tada 29-godišnjeg Rossa Ulbrichta, u akciji koja je ličila na hapšenje svetski traženih terorista. Do tada potpuno anoniman, sem u najmračnjim delovima interneta, Ulbricht će tokom godina postati izuzetno kontroverzna ličnost, kako zbog svojih prethodnih (ne)dela, tako i zbog samog načina na koji je praćen, nadgledan i na kraju uhapšen.
Priča o „Dread Pirate Robertsu“, liku iz knjige pisca Williama Goldmana, a čije je ime Ulbricht koristio kao svoj alijas u onlajn svetu, će svakako ostati upamćena u tehnološkom svetu i kao prvi dokaz prave upotrebne vrednosti kriptovaluta, te potpune anonimnosti transakcija koje se njima vrše.
Nastavite čitati
list of 4 itemsNa udaru hakera: Koliko su sigurni naši zdravstveni podaci
Kinez osumnjičen za pokretanje najveće mreže zlonamjernog softvera
Dark Web u BiH: Oružje, narkotici, zloupotreba djece…
Ross Ulbricht je godinama važio za jednog od najvećih trgovaca narkoticima u SAD-u (a verovatno i u svetu), ali i za borca za slobodno korišćenje interneta i prava građana u onlajn prostoru – u zavisnosti da li se posmatra uz ugla Vlade SAD-a i njenih federalnih agencija ili iz ugla programera i administratora web lokacija. Ulbricht je 2013. godine uhapšen nakon nekoliko meseci praćenja i arhiviranja poseta njegovoj „onlajn robnoj kući“ na „mračnom internetu“ (eng. dark web), delu svetske mreže kome se može pristupiti samo uz pomoć specijalnog preglednika kao što je TOR.
‘Mračna robna kuća’
„Put svile“ (The Silk Road), kako se zvala ova „mračna robna kuća“, omogućavao je slobodnu trgovinu u potpunom smislu te reči – moglo se prodati i kupiti gotovo sve, a plaćalo se (tada malo poznatim) kriptovalutama.
Pokrenut 2011. godine, „Silk Road“ je za samo dve godine narastao na preko 100.000 korisnika, pre svega iz SAD-a, ali i iz drugih zemalja širom sveta. Iako se ni danas tačno ne zna ukupan obrt novca na ovoj „slobodnoj pijaci“, američki FBI je u to vreme procenjivao da je prodaja različitih zabranjenih supstanci, narkotika, hemikalija, te legalnih i ilegalnih lekova i medikamenata dostigla najmanje 183 miliona dolara, dok brojni stručnjaci tvrde da je zapravo obrt bio bar pet puta veći, ali da američki istražitelji jednostavno nisu imali dokaze za sve transakcije.
Pred sam kraj rada 2013. godinme, na „Silk Roadu“ su se mogle nabaviti i različite vrste oružja iz „kućne radionice“, te ona koja su bila modifikovana i bez fabričkih brojeva. Uz sve ovo, celo vreme „rada“ ove web lokacije nudili su se i ukradeni finansijski podaci, te ukradene kreditne kartice, kojima su se (očekivano) dalje kupovali narkotici da bi se opet prodavali na ovoj „krimiminalnoj internet platformi“.
Nije prodavao, ali je znao čime se trguje
Treba reći da sam Ulbricht nije prodavao narkotike niti oružje, ali je kao glavni administrator sajta svakako znao čime se sve trguje. Takođe, nakon njegovog hapšenja otkriveno je i da je on zapravo uzimao mali procenat od svake transakcije (eng. trading comission), koji je za 2,5 godine „narastao“ na ogromnih 17 miliona dolara.
Ulbricht je nakon hapšenja i obimne istrage početkom februara 2015. godine osuđen po sedam tačaka optužnice, od kojih su najbitnije bile – omogućavanje kriminalnih aktivnosti, trgovina narkoticima, pranje novca i kompjuterska prevara. U kaznu su, kao otežavajuća okolnost, uzete i količine narkotika koje su prošle kroz „Silk Road“, te sam broj kupaca i prodavaca. Ulbricht je dobio najveću moguću kaznu – doživotnu zatvorsku bez prava pomilovanja, te još jednu za trgovinu narkoticima, plus još 40 godina za pranje novca.
„Ulbricht je bio diler narkotika i profiter od različitih kriminalnih aktivnosti, koji je svesno iskorišćavao zavisnosti ljudi, a od kojih je najmanje šest osoba i preminulo“, navela je prilikom izricanja presude sudija Katherine B. Forest.
Tokom godina pojavilo se nekoliko peticija za oslobađanje ili ponovno suđenje Ulbrichtu, a navođeno je da su federalne agencije prekršile mnoštvo svojih pravila u istrazi protiv njega, te da su koristili tajne agente koji su se na „Silk Road“ mreži ponašali kao kupci i prodavci, iako za to nisu imali odobrenje svojih nadređenih. Takođe, do danas je nepoznato šta je sve i kakve podatke sadržao laptop koji je korišćen kao krunski dokaz protiv Ulbrichta, a zaplenjen je prilikom hapšenja u biblioteci.
Godinama se spekulisalo i da su kupci na „Silk Roadu“ bile i mnoge javne ličnosti u SAD-u, te da je na hard disku laptopa bio lični Ulbrichtov „kripto novčanik“ (crypto wallet), koji je u to vreme sadržao kriptovalute (najviše bitcoin) vredne između 10 i 13 miliona dolara. Budući da danas Bitcoin vredi preko 100.000 dolara, to znači i da bi taj „kripto novčanik“ danas sadržao pravo bogatstvo od preko milijardu dolara.
Ipak, nedavno je svetska javnost, kao i globalna tehnološka zajednica bila iznenađena odlukom Donalda Trumpa da u potpunosti pomiluje Ulbrichta.
„Ološ koji je radio da ga osudi je isti onaj koji je bio umešan u korišćenje Vlade SAD-a kao oružja protiv mene“, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social.
Ulbricht se nakon oslobađanja na društvenoj mreži X zahvalio Trumpu, rekavši: „Ja sam sada slobodan. Donald Trump je čovek koji drži svoju reč. Zahvalan sam što sam dobio svoj život nazad“.
I fleksibilnost, i anonimnost
Oslobađanje Ulbrichta mnogi aktivisti za pravo govora na internetu, te privatnost podataka vide kao pobedu. Ulbricht je, zapravo, bio prvi programer koji je koristio bitcoin i na neki način dokazao njegovu upotrebljivost u realnom svetu. Iako su na „Silk Roadu“ kriptovalute korišćene za kupovinu ilegalnih predmeta i supstanci upravo je tu dokazana efikasnost „Ledgera“, decentralizovanog sistema na kome počiva bitcoin (i većina sličnih valuta), a koji omogućava veliku fleksibilnost i anonimnost.
Iako su sve trgovine u Bitcoin valuti javne, te se vide u blockchain kodu, sami korisnici (strane u trgovini) su anonimne, te su „potpisane“ (digital fingerprinting, digitalni otisak prsta) jedinstvenim i unikatnim kriptografskim adresama, koje su anonimne. Ceo ovakav sistem je i ono na čemu počiva poverenje investitora, kupaca i vlasnika bitcoina.
Nakon presude Ulbrichtu, nastale su i druge kriptovalute, kao što je monero, koja se smatra „zaista anonimnom“ i koja koristi Ring CT sistem transakcija. Iako tehnički i matematički dosta komplikovan proces, ova nova generacija kriptovaluta se oslanja na sistem „jednokratnog novčanika“ koji se briše nakon transakcije, te u praksi ne ostavlja nikakav digitalni trag o kupcu ili prodavcu.
Za šta se sve koristi TOR?
I sam TOR pretraživač interneta koji je u vreme Ulbrichtovog „Silk Roada“ bio neophodan da bi se uopšte pristupilo „mračnom internetu“ i onlajn prodavnici je do danas pretrpeo ogromne promene i unapređenja.
Iako se TOR najčešće u javnosti vezuje za ilegalne aktivnosti (upravo zbog Ulbrichtovog slučaja), te krađu ličnih i finansijskih podataka, on je u praksi zapravo jako dobar alat za pravu, suštinsku anonimnost na internetu, koja često znači i razliku između života i smrti.
TOR se danas masovno koristi u Palestini kako bi se u svet poslala slika o stradanjima civila na Zapadnoj obali i kako bi se izbegle izraelske restrikcije u oblasti telekomunikacija, te napadi hakera iz jedinice Yehida Shmone Matayim, dela Mossada specijaliziranog za sajber napade.
Takođe, TOR je danas praktično jedini način za nezavisno izveštavanje novinara iz Kine, te aktivista iz Severne Koreje, budući da obe zemlje imaju izuzetno stroga ograničenja i zakone o sadržajima kojima se pristupa na internetu.
Stručnjaci navode i da je laptop sa instaliranim ‘Tails Linux’ operativnim sistemom i TOR pretraživačem praktično nevidljiv na internetu, te da pruža najviši mogući nivo sajber bezbednosti dostupan van državnih institucija i velikih obaveštajnih službi, u prvom redu za novinare, fotoreportere i aktiviste.