Dvanaest izraelskih planova koje je osujetio povratak raseljenih osoba na sjever Gaze

Prizori povratka desetaka hiljada raseljenih Palestinaca u sjeverni Pojas Gaze šokirali su izraelske čelnike i doseljenike. Povratak raseljenih na svoja ognjišta označio je ključni trenutak u povijesti palestinskog naroda i skrenuo pažnju na značaj prava na povratak, kao i na čvrst stav Palestinca da ostanu na svojoj zemlji,  bez obzira na veličinu žrtve.

Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) izvijestio je da se više od 376.000 Palestinaca vratilo u sjeverni Pojas Gaze između ponedjeljka ujutro i utorka poslijepodne.

Prizori masovnog povratka stotina hiljada Palestinaca smatrani su simbolom kraja rata, dok je Amos Harel, vojni analitičar izraelskog lista Haaretz, protumačio to kao razbijanje iluzija o apsolutnoj pobjedi koje su premijer Benjamin Netanyahu i njegove pristalice mjesecima promovirali.

Vođa izraelske opozicije Yair Lapid također smatra da povratak stanovnika Gaze svojim domovima prije nego što su se vratili svi stanovnici doseljeničkih naselja na granici s Gazom, predstavlja “bolan dokaz” nesposobnosti Netanyahuove vlade.

Predsjednik stranke Jevrejska moć Itamar Ben-Gvir izrazio je frustraciju koja vlada u Izraelu zbog prizora povratka raseljenih. ”Otvaranje ceste Netzarim i ulazak desetaka hiljada stanovnika Gaze u sjeverni Pojas Gaze predstavljaju slike Hamasove pobjede i još jedan ponižavajući dio nepromišljenog i neodgovornog dogovora.”

Dodao je da ovako ne izgleda “potpuna pobjeda, već potpuna predaja. Izraelski vojnici nisu se borili i nisu žrtvovali svoje živote u Pojasu Gaze kako bi ovakve slike bile moguće”.

Forum rezervnih komandanata i vojnika izraelske vojske također je upozorio da je povratak stanovnika u sjeverni Pojas Gaze opasan korak koji znači “odustajanje od strateške prednosti stečene u ratu u korist djelomičnog i opasnog dogovora, umjesto da se porazi Hamas. Izraelske vojska je prisiljena suočiti se sa stvarnošću koja bi mogla potkopati njenu sposobnost da pobijedi, a javnost mora razumjeti visoku cijenu ove odluke”.

Al Jazeera je sagledala mišljenja niza stručnjaka i analitičara kako bi utvrdila najvažnije političke implikacije povratka prognanih.

Predanost ideji povratka

Čelnik Hamasa Mahmoud Mardawi smatra da povratak raseljenih u ovolikom broju šalje jasnu poruku da je ”palestinski narod čvrsto vezan za svoju zemlju i da iseljavanje nije jedna od opcija, ni dobrovoljno ni prisilno. Ovaj čin ima jasne  kolektivne i individualne implikacije koje odražavaju posvećenost Palestinaca pravu na povratak i njihovu nepokolebljivu vezanost za svoju zemlju i domovinu”.

Odgovor na Trumpove izjave

Sufyan Abu Zaida, jedan od vođa Fataha i stručnjak za izraelska pitanja, smatra da je povratak prognanih pružio konkretan odgovor na izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa, u kojima je pozvao na deportaciju Palestinaca u Egipat, Jordan i druge zemlje.

Prema njegovim riječima, povratak u tolikom broju šalje jasnu poruku Trumpu da palestinski narod ne odustaje od svoje zemlje i da neće prihvatiti nikakvu alternativu. Iskustvo koje je palestinski narod doživio po pitanju izbjeglištva bilo je izuzetno bolno, kako 1948. godine, tako i 1967. godine. Palestinci ne žele ponovo prolaziti kroz isto to iskustvo 2025. godine.

Ometanje planova za doseljavanje

Povratak prognanih osujetio je veliki izraelski plan za povratak doseljenika u Pojas Gaze i raspršio nade izraelske desnice koja je gorljivo zagovarala naseljavanje doseljenika na sjever Gaze.

Pobjeda kolektivne svijesti

Prizori velikog broja raseljenih koji su smjenjivali, prikazujući povratak s juga i iz centralnog dijela na sjever, ojačali su svijest Palestinaca o tome da se čvrsto drže svoje zemlje, čak i nakon što su prošli kroz sistematske pokušaje istrebljenja. Ovakva slika potpuno je drugačija od onoga što se dogodilo 1948. godine.

Suleiman Basharat, stručnjak za izraelska pitanja, govorio je o palestinskoj svijesti i načinu razmišljanja, koji se ranije temeljio na principu odlaska i čekanja na povratak kada se ostvare odgovarajući uvjeti za to. Kaže da palestinski narod danas ima kolektivnu svijest koja se zasniva na drugačijem principu: na čvrstoj predanosti prije čekanja na izgradnju, čak i ako ne bude obnove i ako ne bude političke perspektive za budućnost.

Napad na princip zamjene stanovništva

Basharat dodaje da su mase povratnika koji ne odustaju od svog prava na zemlju i povratak osujetili osnovne principe ideologije jevrejske države, koja se temelji na ideji zamjene stanovništva i njegovog protjerivanja silom. “Ovo je također jedan od pristupa koji okupacija nastoji provesti u okupiranom gradu Jerusalemu i na Zapadnoj obali”, dodaje.

Onemogućavanje planova za raseljavanje

Azzam Abu al-Adas, stručnjak za izraelska pitanja, kaže da je povratak raseljenih, prema mišljenju mnogih analitičara i posmatrača, predstavljao povijesni trenutak u pravom smislu riječi. To je jedan od dana koje će palestinska povijest dugo pamtiti, jer je poremetio planove koji postoje još od 1948. godine, prema kojima je izraelska pobjeda jednaka raseljavanju Palestinaca. Prema tome, izraelska okupacija je u biti kolonijalna i njen cilj je premještanje stanovništva. Izrael može postojati, širiti se i rasti samo ako dođe do protjerivanja Palestinaca.

Rušenje narativa o napuštanju zemlje

Povratak stanovništva u sjeverni Pojas Gaze osujetio je izraelski plan da isprazni to područje od stanovnika. Time je srušen narativ na kojem je Izrael radio od 1948. godine prema kojem se Palestinci mogu odreći svoje zemlje ako im se ponude bolji životni uvjeti i okolnosti nego oni u kojima trenutno žive.

Povratak raseljenih osoba uzdrmao je jedan od ključnih temelja izraelske okupacije, kako ga opisuje stručnjak Basharat. Uništen je narativ o Palestincu koji se može odreći svoje zemlje, narativ koji je dominirao arapskim, muslimanskim i globalnim načinom razmišljanja. Time je uzdrman jedan od najvažnijih budućih stubova jevrejskog projekta na Zapadnoj obali, a to je princip ”konačnog rješenja” na kojem se zasniva plan religioznog cionizma za pripajanje i konačno rješavanje statusa Zapadne obale.

Kraj teorije odvraćanja kroz uništavanje

Osnovna ideja izraelske okupacije zasnivala se na promjeni geografije i demografije Pojasa Gaze od početka rata. Izrael je nastojao uništiti stambene oblasti kroz nasumična bombardiranja i sistematsko uništavanje životne sredine, s ciljem potpunog iskorjenjivanja Palestinaca u nastojanju da Pojas Gaze pretvore u nenastanjivo područje.

Analitičar Abu al-Adas ističe da su se izraelski planovi temeljili na tome da se Pojas Gaze isprazni od stanovništva, kako bi se provelo odvraćanje kroz razaranje, što je načelo koje je izraelska propaganda često ponavljala kroz svoje medije. Ovaj pristup se primjenjuje na cjelokupnu palestinsku situaciju, bilo na Zapadnoj obali, na okupiranim palestinskim teritorijama ili u Jerusalemu.

Osujećen je Generalski plan

Povratak raseljenih bilo je jedno od najvažnijih pitanja pokrenutih tokom pregovora o prekidu vatre, što je ukazalo na složenost samog pregovaračkog procesa. Međutim, njegovo stupanje u fazu provedbe bio je važan pomak u provedbi sporazuma, uprkos određenim preprekama koje je postavio Izrael.

Pisac i politički analitičar Iyad al-Qarar ističe da je povratak raseljenih osoba u suštini osujetio plan prisilnog raseljavanja, a osujetio je i Generalski plan u sjevernom Pojasu Gaze koji se temeljio na principu poticanja ljudi na iseljavanje kroz bombardiranje, ubijanje i uništavanje.

Plan za podjelu Pojasa Gaze

Politički analitičar Al-Qarar smatra da prisustvo velikog broja raseljenih osoba predstavlja ozbiljnu prepreku za bilo koji izraelski sigurnosni ili vojni plan podjele sjevernog dijela Pojasa Gaze.

Nakon neuspjeha Generalskog plana, okupatori su izgubili sve poluge pritiska za podjelu Pojasa Gaze na odvojene kantone – sjever, centar i jug, kao i koridor Philadelphi na egipatsko-palestinskoj.

Ometanje mogućnosti ponovnog rata

Analitičari predviđaju da će se Izrael vjerovatno suočiti s ozbiljnim problemom, bilo na vojnom ili političkom nivo, ako se pokuša vratiti u rat, posebno u područjima sjevernog Pojasa Gaze, gdje su se vratile stotine hiljada raseljenih osoba.

Analitičar Basharat smatra da je Zapad dao Izraelu potpunu slobodu da provede sve svoje planove u Gazi, no sada se pokazalo da Izrael nije uspio ostvariti ciljeve. Zbog toga će postojati ozbiljan otpor povratku u rat. Jedino do čega može doći jesu ograničene i ciljane operacije iz zraka, ali bez mogućnosti ulaska u sveobuhvatnu i široku konfrontaciju.

U tom kontekstu, Amos Harel, vojni analitičar za novine Haaretz, kaže da će Izraelu biti teško ponovo započeti rat i iznova evakuirati civile iz područja koja planira napasti, čak i ako sporazum propadne na kraju šest sedmica prve faze.

Analitičar Abu al-Adas ističe da je povratak borbenim operacijama izuzetno složeno pitanje, budući da su snage otpora radile na obnovi vojnih sposobnosti i pripremile se za sukob s okupacijom u slučaju nastavka borbi. Također su izvršile pripreme na terenu u slučaju da dođe do ponovnog rata kroz postavljanje zasjeda, eksplozivnih naprava i borbenih formacija.

Izraelsku javnost preplavljuje osjećaj frustracije

Osjećaj velike frustracije dominira među izraelskim stanovništvom, koje vjeruje da je ovaj rat gotov. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da 60 posto izraelske javnosti želi okončati ovaj rat.

Međutim, nakon prizora povratka raseljenih osoba u sjeverni Pojas Gaze i pojave pripadnika palestinskih frakcija otpora, među Izraelcima se postavlja ključno pitanje: Šta smo radili u Pojasu Gaze tokom posljednjih 15 mjeseci?