Rudarenje na Balkanu: Između tradicije i novih ulaganja

Bivša Jugoslavija bila je poznata po svojoj bogatoj rudarskoj tradiciji, a rudarski sektor predstavljao je jedan od ključnih elemenata industrijskog razvoja zemlje. Raznovrsne rudne sirovine, od uglja i željezne rude do bakra i olova, bile su temelj za snažnu industriju koja je podmirivala domaće potrebe, ali i omogućavala izvoz.

Provjerili smo kakvo je stanje u rudnicima u bivšoj Jugoslaviji, kakvi su uslovi rada, postoje li kolektivni ugovori i mogu li primanja osigurati egzistenciju rudara i njihovih porodica.

U Srbiji je nedavno postignut dogovor između poslodavca Serbia Zijin Copper d.o.o. i reprezentativnih sindikata o visini osnovne zarade rudara po Kolektivnom ugovoru koji će se primjenjivati u 2025. godini.

„Potpisali smo kolektivni ugovor koji vrijedi tri godine. Imamo svake godine novu cenu rada o čemu pregovaramo. Tako je za 2025. godinu ugovorena cena rada za efektivni radni čas u iznosu od 250 dinara (2,13 eura) po satu neto i varijabilni iznos cene rada za efektivni radni čas u iznosu od 53 dinara (0,45 eura) po satu neto. Imamo povećanje primanja za ovu godinu od 17,2 posto. Prosečna plata u 2025. godini po novoj ceni rada bi trebala biti 165.000 dinara (1.405 eura)“, kazao je Milomir Milanović, predsjednik Sindikata rudara Srbije.

Kineske investicije u Boru

Kineska kompanija Zijin krajem 2018. godine postala je vlasnik 63 posto Rudarsko-topioničarskog basena Bor (RTB Bor), u čijem sastavu je više rudnika. Najveći je proizvođač bakra i plemenitih metala (zlata i srebra) u Srbiji. Imaju dva rudnika s površinskom eksploatacijom – Veliki Krivelj i Cerovo te jedan s podzemnom eksploatacijom, rudnik Jama. Imaju i pogone za pripremu mineralnih sirovina – flotacije u Boru i Krivelju.

Kineska kompanija upravlja i Rudnikom bakra Majdanpek, u čijem sastavu su površinski kopovi Južni i Severni revir, kao i flotacija. U oktobru 2021. godine otvoren je novi rudnik Čukaru Peki.

Milanović je kazao da je i država počela dosta ulagati u rudnike i da „mnogo znači to što imaju 37 posto vlasništva rudnika, jer Kinezi ne mogu ništa bez države koja ih kontroliše“.

„Borimo se za prava radnika, ali i za zaštitu životne sredine. Obezbedili smo posao za radnike. U Ziđinu, u Boru i Majdanpeku, radi gotovo 6.000 radnika. Imamo dobru saradnju sa Kinezima koji su zaista uložili mnogo. Nova mehanizacija, novi bageri, bušilice, kamioni… Sto kamiona radi na jednom površinskom kopu, a nekad smo ih imali deset. Naš posao jeste težak, jer imamo jame na dubini od 700 metara, ali smo utrostručili proizvodnju“, naglasio je Milanović.

Hiljade rudara u Srbiji

Rudarski konglomerat Mineco, sa sjedištem u Londonu, vlasnik je rudnika Veliki Majdan u blizini Ljubovije (prerađuju se olovo i cink), u Podvirovima kod Karamanica u opštini Bosilegrad i na planini Rudnik u blizini Gornjeg Milanovca gdje se prerađuju polimetalne sulfidne rude za proizvodnju koncentrata olova, cinka i bakra. Imaju gotovo 750 zaposlenih.

Javno preduzeće za podzemnu eksploataciju uglja Resavica formirano je 1992. godine objedinjavanjem devet rudnika uglja s podzemnom eksploatacijom (Vrška Čuka, Ibarski rudnici, Rembas, Bogovina, Soko, Jasenovac, Štavalj, Lubnica i Aleksinac) u jedinstveno preduzeće za proizvodnju uglja na teritoriji Srbije.

„Imamo Resavicu koja je pod EPS-om (Elektroprivreda Srbije) i imaju gotovo 5.000 radnika. Prošle godine i njima su povećane plate za 10 odsto. Tu je i RB ‘Kolubara’, koja je najveći ogranak u okviru Akcionarskog društva ‘Elektroprivreda Srbije’ i lider u proizvodnji uglja u Srbiji. Imaju četiri površinska kopa na području opština Lazarevac, Lajkovac i Ub. Zapošljavaju gotovo 10.500 radnika“, rekao je Milanović.

Strane investicije u BiH

U Bosni i Hercegovini najviše je rudnika u kojim se kopa „crno zlato“, kako mnogi nazivaju ćumur. No, prvo ćemo o rudniku barita, cinka i olova „Rupice“ u Varešu u vlasništvu Adriatic Metalsa iz Velike Britanije, koji je otvoren u aprilu 2024. godine. Riječ je o jednoj od najvećih poslijeratnih investicija u ovoj zemlji gdje je do sada uloženo gotovo 400 miliona konvertibilnih maraka (204,52 miliona eura).

U sastavu Koncerna JP Elektroprivreda BiH je sedam rudnika uglja u Federaciji BiH: Kreka Tuzla, Đurđevik, Breza, Kakanj, Abid Lolić Bila, Gračanica Gornji Vakuf / Uskoplje i Rudnik Zenica, u kojem je proizvodnja trajno obustavljena (sa ukupno 5.400 zaposlenih). Tu je i Rudnik Banovići sa 2.600 zaposlenih koji je dioničko društvo u kojem je država vlasnik 69,3 posto, a mali dioničari 30,7 posto kapitala.

Okončani su pregovori s poslodavcem o kolektivnom ugovoru za rudarstvo na području ovog entiteta, koji bi ovih dana trebao potpisati predstavnik Sindikata radnika rudnika uglja u Federaciji BiH i Samostalni sindikat rudara u Federaciji BiH te Vedran Lakić, federalni ministar energije, rudarstva i industrije.

„Nakon pet iscrpnih sastanaka na kojim je bilo razumijevanja sa obje strane i odricanja, došli smo do zajedničkog teksta izmjena i dopuna kolektivnog ugovora za rudarstvo za 2025. i 2026. godinu. Najbitnije izmjene za 2025. godinu su povećanje toplog obroka od 1. januara sa 17 na 20 konvertibilnih maraka (sa 8,69 na 10,23 eura), povećanje linearno plate svim uposlenicima u rudnicima za 80 konvertibilnih maraka (40,90 eura). Od 1. januara 2026. godine povećanje toplog obroka za još dvije konvertibilne marke, na 22 konvertibilne marke (11,25 eura), a povećanje plate od 1. jula za osam posto“, izjavio je Zijad Lačić, predsjednik Samostalnog sindikata rudara u Federaciji BiH.

Dodao je da će ovo biti poticaj da se više i bolje radi te da Elektroprivreda dobije veće količine uglja iz rudnika.

„Proizvodnja električne energije u Federaciji BiH je gotovo 80 posto išla od termoelektrana, na fosilna goriva, dakle na ugalj. Vlada, Elektroprivreda i RMU Banovići kao zasebna cjelina, moraju voditi brigu da se ulaže u humanizaciju rada i bolju proizvodnju“, naveo je Lačić.

Traže dodatni posao da bi prehranili porodice

Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara u Republici Srpskoj, objasnio je da na području ovog bosanskohercegovačkog entiteta ima ruda željeza, uglja, boksita, olova i cinka te da više od 5.500 radnika radi u rudarskom sektoru.

„Iako je po statistici po djelatnostima, plaćanje rudara na trećem mjestu sa prosjekom od 1.700 konvertibilnih maraka (869,20 eura), u stvarnosti plate radnika nisu na tom nivou. Dio radnika je uspio doseći taj nivo plata, a ostali su daleko ispod toga. Rudari ne mogu da pokriju potrošačku korpu. Primorani su da traže dodatni posao da bi prehranili porodice”, rekao je Kukolj.

Objasnio je da imaju samo pojedinačni kolektivni ugovori u rudarskom sektoru, kao i da je „zabrinjavajuće što u Republici Srpskoj ne postoji socijalni dijalog sa socijalnim partnerima“.

„Ni Vlada ga ne potiče, a ni poslodavci nemaju iskrenu želju da urede taj sistem da se nadograde na pojedinačne kolektivne ugovore sa granskim kolektivnim ugovorom i opštim kolektivnim ugovorom koji bi bio značajan za sve radnike u Republici Srpskoj, pa i rudare“, istakao je Kukolj.

Objasnio je da od državnih preduzeća imaju Rudnik Gacko i Rudnik u Ugljeviku, a od privatnih rudnik uglja u Stanarima, Rudnik ArcelorMittal Prijedor i Rudnik željezne rude Ljubija u vlasništvu Mittala, Rudnik boksita u Milićima, Rudnik olova i cinka SASE kod Srebrenice, Rudnik boksita kod Mrkonjića i Rudnik Miljevina.

Pravedna tranzicija u Pljevljima

U Crnoj Gori egzistira Rudnik uglja u Pljevljima, koji najveći dio proizvedenog uglja usmjerava za potrebe rada Termoelektrane „Pljevlja“. Prosječna plata na nivou kompanije je 1.200 eura.

„Svjesni činjenice da će se Nacionalnim energetskim planom Crne Gore definisati odrednice države po pitanju dekarbonizacije u skladu sa preporukama Evropske unije, novi menadžment Rudnika uglja Pljevlja konkretizovao je polje djelovanja kako bi do tog datuma izvršio kompletnu transformaciju radnih mjesta. Plan pravedne tranzicije kroz poslovnu transformaciju je prvi konkretan potez na putu ka pravednoj tranziciji uz preporuke EU“, kaže Nemanja Laković, izvršni direktor Rudnika uglja Pljevlja.

„Suština pomenutog plana je da potencijal RUP-a bude iskorišćen na najbolji mogući način kroz poslovnu transformaciju koja će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta i pospješiti preduzetnički duh u Pljevljima. Neki od segmenata plana već su pokrenuti i uspješni na tržištu, a jedan od njih je građevinska grupa koja će izvršiti tranziciju najvećeg broja ljudi u kompaniji.“

U toku je remont asfaltne baze koja će proizvodnjom pokriti potrebe za asfaltom na teritoriji opštine Pljevlja pa i šire, a počele su i pripreme na pokretanju proizvodnje HTZ opreme. Na dijelu odlagališta Grevo planiran je solarni park od 40 MW, a urađen je i projekat na brani Durutovići za mini hidroelektranu jačine 2,2 MW.

Naglasio je da se prilikom donošenja svih odluka vezanih za pravednu tranziciju mora voditi računa o stabilnosti Crne Gore, planirati oprezno, dugoročno i provesti tranziciju u onom trenutku kada Crna Gora bude spremna da se odrekne svog najvrednijeg resursa – Rudnika i TE „Pljevlja“, koji proizvodi više od 40 posto električne energije u državi.