Zašto češće ne putujemo na Kosovo: Neophodno da nametnuti stereotipi padnu

Priština i Prizren, jedno noćenje s doručkom, polazak iz Konjica i Sarajeva, cijena 170 konvertibilnih maraka [87 eura] po osobi, u cijenu uključen prijevoz, kreće se oko ponoći autobusom, narednog dana obilazak Prištine, a nakon noćenja s doručkom fakultativni obilazak Prizrena i aktivnosti u samom gradu.

Tako otprilike izgleda oglas koji se može naći na Facebooku posljednjih nekoliko sedmica i to otkako se već neko vrijeme iz Bosne i Hercegovine može putovati na Kosovo bez viza.

Kosovske vlasti su Bosancima i Hercegovcima jednostrano ukinule vize za posjetu toj državi, a obrnuto to još nije slučaj. Iako je sporazum o prelasku granice s ličnim kartama potpisan, taj dokument nikad nije ratifikovan. Na žalost svih kosovskih državljana koji bi voljeli doći u Bosnu i Hercegovinu, vlast bh. entiteta Republika Srpska se protivi ratifikovanju sporazuma postignutog u Berlinu, iako su ga potpisale i ratifikovale sve druge zemlje, pa i Srbija, tako da Kosovari nesmetano s ličnim kartama ulaze u državu koja ih ne priznaje i s kojom imaju dugogodišnji spor.

Napredak na svim poljima

Prije nego što su ukinute vize, aranžmana u Bosni i Hercegovini za Kosovo nije bilo, pa čak ni prije 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost. Rijetko se moglo čuti da neko tamo ide, osim u slučaju posjete porodici ili iz poslovnih razloga.

Kvalitet cesta koje vode iz Bosne i Hercegovine do Kosova dodatno otežava odluku da se tamo ode, pa je tako prema Google Mapsu potrebno gotovo osam sati da se stigne od Sarajeva do Prištine. Google Maps ne preporučuje granične prijelaze između Kosova i Srbije, pa će uvijek putnike uputiti da na Kosovo uđu iz neke druge zemlje. Ako se, ipak, ide preko Srbije, obično se može doći malo brže. Bitno je reći da nije pametno ući iz, npr., Crne Gore ili Albanije, pa pokušati izaći preko Srbije, jer srbijanska granična kontrola onda obično pravi probleme, tvrdeći kako ste “nelegalno ušli u Republiku Srbiju”.

Ipak, do danas putovanja između te dvije zemlje nisu postala česta. Među onim ljudima koji, ipak, jesu išli na Kosovo je Kenan Krka, Sarajlija koji ima dio familije u tom dijelu Balkana.

Prvi put je išao prije uvođenja viza, a posljednji malo prije njihovog ukidanja. Kaže kako se mnogo toga promijenilo nabolje, posebno u infrastrukturi na samom Kosovu.

„Ljudi su isti kao i prije, i dalje vrlo srdačni, ali ne možete ne primijetiti napredak na svim ostalim poljima. Mnogi dijelovi Kosova su povezani autoputevima, a npr. sama Priština je mnogo izgrađenija nego ranije. Njena prednost je i ta što je u ravnici, pa se i dalje može širiti. Neka naselja koja su nikla nisu uopšte postojala prije deset godina, a konstantno se unapređuje sve ono što je bitno za bolji život. Priština je doživjela ogromnu ekspanziju u svakom pogledu“, kaže Krka.

Vize je vadio u Podgorici, te dodaje kako je morao dvaput putovati u glavni grad Crne Gore – prvi put kako bi predao papire, a drugi kako bi podigao pasoš.

„Malo je mučno putovati u tako kratkom periodu dva puta, ali kad su papiri uredu, onda nema problema“.

Ljudi su ‘najfascinantniji’ dio Kosova

Na pitanje šta se sve može vidjeti na Kosovu, Krka kaže kako su ljudi najfascinantniji dio te zemlje.

„Osim ljudi, koji su uvijek gostoprimljivi, Kosovo ima dosta sačuvane osmanske gradnje. Osim Prizrena koji podsjeća na Sarajevo i dio oko naselja Alifakovac, naveo bih i Đakovicu, koja ima najveću sačuvanu osmansku čaršiju u regiji, s prodavnicama koje su slične sarajevskoj Baščaršiji.“

O glavnom gradu kaže kako je „Priština odlična kombinacija socijalističko-brutalističke arhitekture i moderne gradnje, a kafići i restorani koji su izgrađeni nakon 2008. bi se mogli smjestiti u bilo koji evropski grad, te se ne bi postidjeli svojim enterijerom i ponudom.“

„Lijepo je vidjeti biblioteku koja je vrhunac brutalizma i modernu arhitekturu pored nje.“

„Spomenuo bih i Kanjon Rugove, ski-centar na planini Brezovica, zatim manastir Dečani, te u samoj Prištini spomenik državi Kosovo ‘Newborn’, na kom su ucrtane sve zastave zemalja koje su priznale Kosovo. Tu je i ‘Prishtina Mall’ kojim se može šetati dva kilometra i izgleda vrlo američki, ogroman je“, dodaje Krka.

Pitali smo ga je li viđao dijasporu i mlade ljude, na šta kaže kako „urbani noćni život Prištine nudi zabavu do jutra. Tada dolazi i dosta dijaspore koja oživi cijeli grad“.

Strah od nepoznatog i neinformisanost

Na pitanje šta misli zašto se Bosanci i Hercegovci rijetko ili nikako odlučuju putovati na Kosovo, kaže kako „misli da je to kombinacija više razloga – od predrasuda i straha od nepoznatog, pa do neinformisanosti”.

“Sa sigurnošću mogu reći da je gostoprimstvo na veoma visokom nivou i da ćete se u svakom momentu osjećati lijepo, uprkos jezičnoj barijeri. Nove generacije Albanaca, iako možda ne govore naš jezik, gotovo uvijek govore engleski, tako da nema problema. Moja topla preporuka je da se tamo ode jer se zaista ima šta vidjeti“.

Novinarka Dejana Vukadinović je rođena na Kosovu, tačnije u Prištini, ali nakon što je odselila s Kosova, dugo nije išla u rodni kraj, sve do 2023. godine, kada je tamo otišla izvještavati.

„Moj sledeći odlazak je, takođe, bio poslovnog tipa. Životne okolnosti su bile takve da se nije namestilo da idem ranije. Uvek u nekoj žurbi i nikada na jednom mestu, nikako se pre toga nije namestilo da odem. Društvo mi je mahom u jednom gradu, ja živim u drugom, rodbina u trećem, a dok se sve to obiđe – prolazi vreme.“

Ipak, kaže kako u njenom bliskom okruženju mnogi ne idu zbog posla, nego zbog rodbine i prijatelja.

„Imam i poznanike koji redovno posećuju manastire, tu su i oni koji odlaze na skijanje na Brezovici. Mislim da zavisi od okruženja. Moje je takvo da zaista ljudi idu dole jer vole i žele, uz dodatak porodičnog tipa“, dodaje.

‘Dopustite da nametnuti stereotipi padnu’

Putovanja iz Srbije na Kosovo u većini slučajeva prate religijski razlozi, pa se tako na stranicama turističkih agencija uglavnom mogu pronaći posjete manastirima i historijskim spomenicima, dok agencije iz Hrvatske obično kombinuju posjetu Kosova i Albanije ili Kosova i Sjeverne Makedonije, zadržavajući se prilično kratko u Prištini i Prizrenu.

Ono što je interesantno je da se recimo u ponudi agencije „Gea Travel“ spominju stereotipi i to rečenicom: „Dopustite da nametnuti stereotipi padnu i upoznajte pravu sliku Kosova. Vjerujte, čeka vas ugodno iznenađenje“.

Ako pogledate turističke agencije s Kosova, one su prepune raznih ponuda i tu se mogu pronaći razne ponude, od obilaska planina, pa do noćnog života i gastronomskih ponuda.

Nažalost, Kosovari i dalje turistički ne mogu doći u Bosnu i Hercegovinu, nego moraju imati poseban razlog, a u Birou za strance vam, kada ih pozovete, sasvim iskreno kažu kako „ne izdaju turističke vize građanima Kosova“.