Dodikovo lobiranje kod Trumpa: ‘Nikad nije bilo opasnije’

Ako Trump pobijedi na izborima, Republika Srpska mogla bi proglasiti nezavisnost, rekao je još prije godinu predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, koji je jedva čekao da Joe Biden, čija je administracija četiri godine zasipala i njega i njegove saradnike gomilom sankcija, ode iz Bijele kuće.

Donald Trump je pobijedio na američkim izborima, ali Dodik nije proglasio nezavisnost. Umjesto toga, nastavio je sa uvredama na račun američkog ambasadora u BiH, starom retorikom punom prijetnji opstanku zemlje i pokušajima blokade njenog evropskog puta. Da, i borbu da izbjegne osuđujuću presudu pred Sudom BiH za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

No, kako svijet od Trumpovog ulaska u Ovalni ured doživljava svakodnevne političke potrese ogromnih magnituda, nije isključeno da to Dodik u “odgovarajućem” trenutku i pokuša provesti svoj naum, iako se stiče dojam da novom američkom predsjedniku Balkan nije niti na kraj pameti. No, valjda svjestan da ništa ne ide preko noći, Dodik je i istom govoru rekao:

„Ako Trump pobijedi, mogu se pojaviti određeni uslovi da se to dogodi“.

‘Već je pokušao, ali je dobio sankcije’

Da Dodikove riječi možda nisu samo pusta maštanja koja će na tome sigurno i ostati, svjedoči činjenica da je RS nakon Trupove pobjede, 27. decembra 2024. godine potpisao sporazum sa američkom grupom Zell & Associates International Advocates, koja je dobila zadatak da pomogne ukidanje sankcija Dodiku i (članici Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda) Željki Cvijanović, promovira dijalog između RS-a i Trumpove administracije i preispita Dejtonski sporazum i ulogu Visokog predstavnika u BiH.

Suma koju će vlasti RS-a isplatiti američkoj grupi nije poznata, no, jasno je da slijedi novi talas prosrpskog i antibosanskog lobiranja u SAD-u za Dodikove ciljeve, koji će se provoditi, kako se navodi u Ugovoru, „kroz komunikaciju sa predstavnicima američke izvršne i zakonodavne vlasti i nevladinim sektorom“. Znači, ono što se zove – lobiranje.

Nije tajna da je Dodik i ranije trošio entitetske (i državne) novce kako bi Americi naslikao svoju sliku Balkana, ali ako u vidu imamo Trumpovu krajnje desnu izolacionističku, antiglobalističku, populističku i radikalnu politiku, koja seže čak i do teritorijalnih pretenzija nauštrb drugih država, postavlja se pitanje da li bi, i koliko, Dodikovo sadašnje lobiranje moglo uroditi plodom kod tamošnjih konzervativaca?

Odgovarajući na to pitanje, Kurt Bassuener, američki ekspert u Centru za demokratizaciju politike (PDC) u Berlinu i odličan poznavalac američkih, evropskih i bh. prilika, odgovara da bi „moglo“ uroditi.

„Potencijalno, moglo bi“, rekao je Bassuener.

„Nužno je napomenuti da je to (Dodik) pokušao i u Trumpovom prvom mandatu, a na kraju je dobio sankcije. Ali Trump 2.0 je drugačiji na mnogo načina, sa radikalnim ideolozima i potvrđenim “lojalistima” (Trumpu lično) u kabinetu i drugim ključnim pozicijama.“

„Također, sistemski uništava federalnu birokratiju, počevši od USAID-a, ima čvršće odnose sa regionalnim autoritativnim liderima poput (mađarskog premijera) Viktora Orbana i ostalih u njegovoj mreži), a sada ima i direktne poslovne odnose njegove porodice u Beogradu i kod Vlore u Albaniji“, rekao je Bassuener.

Povratak Grenella i pomilovanje ‘sina četnika’

Mogućost promjene američke politike na Balkanu nagovijestio je i povratak Richarda Grenella, koji je od 2019. od 2021. bio specijalni izaslanik američkog predsjednika za pregovore Srbije i Kosova. Prema mnogima prosrpski nastrojen, Grenell je za svoj rad dobio odlikovanje iz ruku srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Osim ovog, Bassuener spominje i primjer bivšeg guvernera Illinoisa Roda Blagojevicha, koji je 2008. optužen za korupciju, a tri godine poslije osuđen na 14 godina zatvora. Trump je sina emigranata iz Srbije, čiji je otac, kako je Rod rekao, bio četnik, već pomilovao.

Sve to navodi na pomisao da bi Balkanom mogao zapuhati neki drugi američki vjetar, koji Dodik nastoji iskoristiti.

„Mislim da će Dodik ovome pristupiti kroz ideološku prizmu. Njegovi napadi na nevladin sektor, forsiranje ‘zakona o stranim agentima’, nedavna ‘razotkrivanja’ onih koji primaju sredstva USAID-a, naginju u tom smjeru. Ali kao što vidimo sa predloženom politikom etničkog čišćenja Gaze, Trump je također vrlo transakcijski nastrojen. Treba se zapitati na šta bi Dodik igrao“, dodao je Bassuener.

A, ako Dodik uspije u svom lobiraju, mišljenja je Bassuener, to bi bilo veoma opasno za mir i suverenitet (BiH).

„Vidjeli smo koliko je Trump već prekoračio granice mašte, sa idejom ‘rivijere’ u Gazi, žudnje za Kanadom kao 51. državom, Grenlandom i Panamskim kanalom… Sve se uklapa u ideju zemlje koja širi svoju teritoriju, kako je napomenuo u svom inauguracijskom govoru“, kaže Bassuener.

„Zato mislim da oni koji vjeruju u nezavisnost, teritorijalni integritet i mir u BiH trebaju odlučno zagovarati da EU, kao nositelj Aneksa 1A mandata za provedbu mira prema Dejtonu, konačno treba odmah ozbiljno pristupiti odvraćanju na terenu. Ja i DPC to zagovaramo još od osnivanja. Nikad nije bilo opasnije, zbog međunarodnih okolnosti.“

Tvrdi da je BiH „jedino mjesto na kojem bi EU mogao pokazati volju da sam po sebi bude ozbiljan pružatelj sigurnosti“.

Lobira li se za BiH?

Mnogi će se složiti da bez lobiranja nema niti rezultata. Jedan od njih je Ismail Ćidić, istraživač u oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa i bivši student Univerziteta Duke iz SAD-a. Ovaj Bosanac je nedavno u Washingtonu osnovao advokatsku grupu USABiH (United Strategic Alliance for Bosnia and Herzegovina), koja je posvećena jačanju partnerstva između SAD-a i BiH, sa naglaskom na sigurnost, stabilnost i prosperitet.

Vizija te grupe je, kako je navedeno pri osnivanju, postati vodeći izvor informacija i smjernica za donosioce odluka u Washingtonu, koji se bave Bosnom i Hercegovinom, ali i Zapadnim Balkanom. U prijevodu: grupa koja će u SAD-u lobirati suprotno od Dodika, ukorist Bosne i Hercegovine.

Govoreći o Dodikobom lobiranju i rizicima po BiH Ćidić je rekao su oni prisutni i da „mnogi u BiH griješe kada svoju neaktivnost i nedostatak vizije pravdaju time što su Dodik i ljudi oko njega na crnoj listi“. Jer, dodaje, na toj listi nije RS, za koji Dodik lobira.

„Ciljevi i taktike koje entitet RS koristi kroz lobističke aktivnosti u Washingtonu mijenjaju se zavisno od potreba i okolnosti, ali to ne mijenja činjenicu da su oni prisutni na strateškim mjestima, iako kontekst u kojem rade često ne ide u prilog njihovoj priči. Dodik u osnovi ne lobira za sebe, nego za entitet RS. Činjenica da entitet RS, kao administrativna jedinica, nema faktički nikakvu vrstu sankcija govori mnogo, za razliku od nekih drugih državnih entiteta širom svijeta čije institucije, ali i stanovništvo trpe ogromne posljedice američkih sankcija“, kaže Ćidić.

Navodi primjer da se svaki američki zvaničnik koji je dolazio u BiH otkako su Dodik i ostali dobili sankcije, susretao s njima, uprkos tome što su na američkog crnoj listi.

„Ne zaboravimo i činjenicu da je Ambasada SAD-a u Sarajevu podržala formiranje vlasti s SNSD-om prije dvije godine iako se vlast mogla formirati bez te stranke. Na kraju krajeva, lobiranje se ne svodi uvijek na to šta neko uradi za vas. Jednako je bitno šta neko ne uradi protiv vas“, dodaje.

Govoreći o tome kako bi BiH trebala odgovoriti na Dodikovo lobiranje, Ćidić je naglasio da je veoma važno osigurati da SAD ne „zažmiri“ na događaje na Balkanu.

Dovoljno je da Trump ‘zažmiri’

„Dodik i njegovi saveznici nisu krili da priželjkuju dolazak Trumpa na vlast, ne toliko zbog njega lično, koliko zbog ljudi u Trumpovom svijetu s kojima imaju dugogodišnje veze i kontakte. Sama činjenica da su angažovali novu lobističku firmu govori dosta o njihovim pristupu nakon Trumpove pobjede, a vjerujem da će takvih ugovora biti još. Ključna stvar za koju se Dodik zalaže nije ustvari drastična promjena u američkoj vanjskoj politici prema BiH i Zapadnom Balkanu, nego što manji fokus na taj dio svijeta. U suštini, Dodikova osnovna poruka je da Amerika treba ‘zažmiriti’, barem privremeno, na dešavanja u Bosni i Hercegovini i prepustiti ‘unutrašnjim faktorima’, kako to Dodik naziva, da odlučuju sami o sebi“, rekao je.

„A, bh. zvaničnici se moraju zapitati da li su trenutni odbrambeni i sigurnosni kapaciteti dovoljni za odbranu teritorijalnog integriteta, posebno ukoliko SAD, a to posljedično znači i veliki dio drugih saveznika, ‘zažmiri’ na dešavanja u BiH“, kaže Ćidić.

Njegova grupa USABiH do sada je, kaže, povukla mnogo za BiH korisnih poteza, no, da sama država, odnosno oni kojima je stalo do nje, ne rade dovoljno na uspostavljanju dugoročnih savezništava u SAD-u.

“Kao relativno mlada organizacija, USABiH ima značajan broj uspostavljenih savezništava, posebno u Kongresu, gdje u jednakoj mjeri i s republikancima i demokratama razgovaramo o tome zašto je proaktivna američka vanjska politika na Zapadnom Balkanu ne samo od interesa američkih saveznika u tom dijelu svijeta, nego prije svega same Amerike. To se posebno ogleda u kontekstu 30. godišnjice Dejtonskog sporazuma. Ipak, iako se dio naših aktivnosti ogleda kroz reakcije na tekuća pitanja, suština našeg djelovanja je uspostavljanje dugoročnih odnosa i partnerstava. Previše se od sličnih organizacija proteklih godina očekivalo da donesu tzv. ‘instant impact’, dok se trošilo premalo vremena u dugoročne projekte o tome kako produbiti i proširiti angažman SAD-a na bazi zajedničkih interesa obje države”, govori, uz kritike probosanskim snagama koje ignoriraju modernu diplomatiju.

Probosanskih snaga ‘nema’

“Probosanske snage jednog dana se konačno trebaju probuditi i shvatiti da se diplomatske borbe 21. stoljeća ne mogu voditi taktikama iz 19. stoljeća. Nije dovoljno imati samo ambasadora na određenoj lokaciji kojem ćete povremeno slati instrukcije i upute. Proaktivna vanjska politika vodi se i preko ambasade i lobističkih firmi, i organizacija i medijskih nastupa, i predavanja na vodećim istraživačkih centrima i slično. U suprotnom, zašto bi čak i najbliži američki saveznici ulagali milione dolara u sve ove aktivnosti, posebno lobističke? Kada bi probosanske snage mogle zaokružiti barem dvije od ovih komponenti, to bi bio solidan napredak. Međutim, bojim se da čak ni ovaj prvi nije niti blizu nivoa na kojem bi trebao biti”, dodao je.

Bassuener, pak, tvrdi da “vjeruje” da domaćih probosanskih snaga koje bi ozbiljnije pristupile ovom problemu i radile na jačanju integriteta BiH, “niti nema”.

„Iskreno, ne vjerujem da postoje ozbiljne ‘snage’ koje bi suvislo nazvao ‘probosanskim’. Moja glavna briga je da će, ako bude nasilja, ponovna izgradnja BiH među njenim građanima biti mnogo teža“, kaže američki ekspert.