Umjetnost kao preživljavanje: Kreativci iz Gaze pretvaraju bol u protest

U ruševinama uništenih domova i okruženi atmosferom udara zračnih napada, umjetnici Gaze sjede s kistovima u rukama, pretvarajući očaj u prkos. Vreće s brašnom postaju platna, kutije humanitarne pomoći pretvaraju u portrete, a svaki potez boje priča priču.

Više od 76 godina izraelska okupacija predstavlja prijetnju palestinskoj kulturi kroz raseljavanje i uništavanje. Čak i pred trenutnim ratom, u kojem je Izrael ubio više od 61.700 Palestinaca, umjetnici iz Gaze odbijaju nestati.

A neki od umjetnika enklave uspjeli su pretvoriti bol u nadu, prikazujući surovu stvarnost rata i raseljavanja. S ograničenim resursima nastavljaju proizvoditi, govoreći da njihova umjetnost odražava želju za preživljavanjem.

Kulturna devastacija u Gazi uključuje uništenje desetaka kulturnih centara, muzeja i arheoloških artefakata, uključujući drevnu keramiku i rukopise. Prekid vatre, koji je počeo 19. januara, omogućio je predah, ali stručnjaci vjeruju da nije poznat puni razmjer štete.

U službenom izvještaju o situaciji iz marta prošle godine, Palestinski centralni zavod za statistiku i Ministarstvo kulture naveli su da je 45 pisaca i umjetnika ubijeno u Gazi od izbijanja sukoba 7. oktobra 2023. i da su uništena 32 kulturna centra i 12 muzeja. Brojke su sada vjerojatno daleko veće.

Među ubijenima je i umjetnica Mahasen al-Khateeb, koja je poginula u oktobru u izraelskom zračnom napadu na izbjeglički kamp Jabalia u sjevernom dijelu Gaze. Ubijena je s cijelom porodicom.

Pokušaj ‘brisanja’ palestinske kulture

Dok je izraelska vojska dosljedno tvrdila da su njene operacije fokusirane na borce uključene u napade na Izrael, umjetnici i stručnjaci za umjetnost iz Gaze tvrde da Izrael namjerava izbrisati palestinsku kulturu.

Izrael je “uništio historijska mjesta i drevne znamenitosti, brišući hiljade godina kulturnog nasljeđa u Gazi”, rekao je Sobhi Qouta, vizualni umjetnik i predavač na Univerzitetu Al-Aqsa, koji također koordinira Klubom vizualnih umjetnosti pri Fondaciji Abdel Mohsin Al-Qattan. “Mnogi palestinski umjetnici su, također, izgubili svoja djela u bombardiranju njihovih domova ili uništavanju kulturnih centara u kojima su se ta djela nalazila.”

Palestinska umjetnost vuče korijene iz bizantskih utjecaja i razvila se kroz islamsku tradiciju. Nakon 1967. godine, kada je Izrael počeo okupaciju Gaze, umjetnost je postala moćno oruđe otpora s umjetnicima poput Kamala Boullate i Suleimana Mansoura, koji su koristili svoje radove kako bi potvrdili palestinski identitet usred okupacije.

Umjetničko obrazovanje uključeno je u akademski krajolik Gaze sredinom 1990-ih s programom likovnih umjetnosti Univerziteta Al-Aqsa. Umjetnička scena brzo je rasla, potaknuta pokretanjem Grupe Eltiqa za savremenu umjetnost 2002. kao prvog modernog umjetničkog prostora u Gazi, nakon čega je došao Shababeek za savremenu umjetnost 2009. Uprkos sukobu i izraelskoj blokadi Gaze, umjetnička zajednica u Gazi je napredovala. Ipak, sve glavne umjetničke prostore – Eltiqa, Shababeek i Al-Aqsa – Izrael je uništio u ratu.

Tiha svjedočanstva borbe

Hussein al-Jerjawi (18) pet je puta protjeran zbog rata. A sukob ga je koštao cijele akademske godine.

Rat je duboko utjecao na njegov umjetnički put, pa se okrenuo nekonvencionalnom mediju: humanitarnim vrećama za brašno kao platnu. Njegove slike na simbolima opstanka u opkoljenoj zemlji pokazuju pukotine, rupe i druge simbole koji odražavaju razlomljeno postojanje onih u Gazi.

“Kada slikam na vreći za brašno, osjećam se kao da pišem našu historiju kistom umočenim u patnju i otpor”, rekao je Al-Jerjawi. “Odabir torbi za pomoć prirodan je odgovor na oskudicu tradicionalnih umjetničkih potrepština u Gazi”.

“U izbjegličkom šatoru, okružen praznim UNRWA-inim vrećama za brašno, odlučio sam slikati po njima kako bih uhvatio bol rata i svoju priču o raseljenju”, objašnjava Al-Jerjawi, misleći na Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama, glavnu agenciju za pomoć Palestincima.

Uprkos ratu, Al-Jerjawi je sudjelovao na umjetničkim izložbama i radionicama, uključujući i onu u Fondaciji Qattan u Shababeeku. Jedna od njegovih slika bila je izložena na okupiranoj Zapadnoj obali u Galeriji Qattan, koju vodi Fondacija Qattan, koja je bila ključna u njegovanju umjetničke zajednice u Gazi, podržavajući djecu u disciplinama kao što su crtanje, pozorište i pjevanje.

“Čak i nakon što sam toliko toga izgubio, moja umjetnost ostaje moj prkos”, rekao je.

Opisujući jednu od svojih slika, Al-Jerjawi je rekao da “vreće brašna tiho svjedoče pričama raseljenih koji čekaju na preživljavanje. S odštampanim riječima koje naglašavaju smrznuto ljudsko stanje, podignute, stisnute ruke – neke držeći brašno, druge prazne – govore o očajničkoj potrazi za nadom”.

Dodao je da su “lica priče o umoru i gladi. Oči ne traže samo kruh nego i dostojanstvo. Izblijedjela gomila u pozadini, poput sjena, čeka u beskrajnom redu.”

Al-Jerjawi svoju umjetnost vidi kao odbranu palestinskog identiteta.

“Okupacija nastoji izbrisati našu kulturu i identitet. Ali umjetnost nam čuva sjećanje. Svaka slika koju napravim je dokument koji svijetu govori da smo živi, ​​sanjamo i držimo se svojih korijena.”

Pretvaranje boli u umjetnost

Ibrahim Mahna (19), još jedan palestinski umjetnik, transformirao je kutije humanitarne pomoći koje su korištene za pakiranje hrane i drugih potrepština u umjetnička djela za koja je rekao da utjelovljuju bol i otpornost porodica raseljenih u ratu.

“Ove kutije nisu samo posude za hranu. Postali su simboli strašnih društvenih uvjeta s kojima se danas suočavamo, a istovremeno odražavaju našu upornost da se odupremo i sposobnost da izdržimo”, rekao je Mahna.

Mahna je počeo koristiti kutije za humanitarnu pomoć kada su tradicionalne umjetničke potrepštine postale nedostupne zbog rata.

Iz grube površine jedne od njegovih slika u kutiji izranjaju slike šupljih očiju koja tiho vrište. Iza njih se uzdižu šatori u neplodnom krajoliku okruženi palmama.

“Ova lica su moji ljudi”, rekao je Mahna.

Njegov rad često prikazuje šatore i figure koje obuhvaćaju generacije, odražavajući patnju Palestinaca koji su izgubili sve.

“Šatori su postali sve što im je ostalo – krhko sklonište koje ne nudi nikakvu zaštitu od surovosti prirode ili težine njihove tragedije”, rekao je Mahna. “Patnja raseljenih pojedinaca u ovim šatorima me inspirira da stvorim više slika koje dokumentiraju njihove svakodnevne borbe, osiguravajući da njihove priče ostanu svjedočanstvo njihovog postojanja.”

Pokazao je na ženu u središtu jedne od svojih slika, njeno snažno, ali umorno lice utjelovljuje palestinsko majčinstvo.

“Iza nje su muškarci i djeca izranjavani ratom i siromaštvom. Ova lica simboliziraju ljude koji odbijaju biti izbrisani”, rekao je Mahna.

Za Mahnu, umjetnost je otpor i identitet. “Okupacija ne uzima samo našu zemlju. Pokušava nas izbrisati. Slikanje na kutijama za humanitarnu pomoć omogućuje mi da povratim našu priču.”

Qouta je rekao kako nema sumnje da je izraelska okupacija snažno ciljala na palestinsku umjetnost i kulturu.

Iako su Mahna i Al-Jerjawi uspjeli nastaviti stvarati, Qouta je rekao da je rat ostavio mnoge “umjetnike nesposobnima za stvaranje zbog psihološke traume”.

“Mnogi su se morali fokusirati na podršku porodicama i pronalaženje sigurnosti”, zaključio je.