Borba s poskupljenjima: Jedan entitet ‘zaključava’ cijene, drugi uvodi ‘nultu’ maržu

Bojkot trgovina koji su građani širom regiona pokrenuli prethodnih sedmica se širi. Prelio se na Bugarsku i Rumuniju, a najavljuju se akcije u još nekim zemljama Evropske unije. Definitivno je val aktivnosti uzdrmao i vlade, koje oprezno pronalaze najbezbolnija rješenja.

U Bosni i Hercegovini, zemlji zamršenih društveno-političkih ingerencija, mjere su (očekivano) različite po entitetima. U jednom – Federaciji BiH smatraju da treba ograničiti cijene za 50 proizvoda, dok će u Republici Srpskoj pojedini proizvodi imati „nultu“ maržu.

Federalni ministar trgovine Amir Hasičević i Udruženje poslodavaca ovoga entiteta su na sastanku dogovorili nastavak projekta snižavanja i zaključavanja cijena osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda, uz prijedlog trgovaca s radnom verzijom spiska od 50+20 artikala. O kojim artiklima je riječ još se ne zna, a potrošači se brinu da na spisku ne budu proizvodi koji se često i ne kupuju.

Čekanje na spiskove ‘zaštićenih’ proizvoda

„Iz medijskih napisa upoznati smo da se lista proizvoda još formira, te nismo u mogućnosti dati bilo kakav odgovor na ovu temu“, kratko poručuju iz Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.

Oni nemaju operativnu saradnju s entitetskim vladama, ali svakodnevno sarađuju s inspektorima na nivou entiteta i kantona. Naravno, i građanima kojima su na usluzi po pitanju korektivnih radnji u zaštiti njihovih prava.

„Potrošači posljednjih pet godina povećavaju svoje povjerenje u Instituciju i to je vidljivo povećanjem obraćanja za više od 100 posto. Institucija u suradnji sa medijima provodi kampanju podizanja potrošačke svijesti i širenja informacija o potrošačkim pravima, pravnim alatima i adresama putem kojih potrošači mogu ostvariti svoja prava.

Preporuke koje Institucija temeljem zaprimljenih žalbi i analizom pravnih akata proslijedi isporučiteljima usluga ili prodavačima proizvoda se u najvećoj mjeri u cijelosti uvažavaju. Preporuke koje je Institucija pripremala prema vladama još nisu značajnije realizirane“, ističu iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.

Kombinacija niza mjera nudi rješenje

Evo i nekoliko primjera kako se entitetske vlade planiraju uhvatiti u koštac s poskupljenjima. U entitetu Republika Srpska nema robnih rezervi i primorani su na oprezan dijalog s akterima na tržištu.

„Marže će se odreći nekoliko domaćih proizvođača, dobavljača i trgovaca. Spisak proizvoda biće utvrđen naknadno. Tražićemo i od tržnih centara da nam na sedmičnom ili mjesečnom nivou dostavljaju cijene koje ćemo objavljivati, tako da građani mogu da uporede”, konstatuje Denis Šulić, ministar trgovine i turizma Republike Srpske, najavljujući akciju „nultih“ marži.

Kaže i kako može samo vjerovati da će biti dostupan značajniji broj proizvoda po nižim cijenama. Početak ovih mjera najavljuje za 3. mart.

Njegov kolega u Federaciji BiH Amir Hasičević je nakon prošlogodišnjeg projekta „zaključavanja cijena“ zaključio da su kupicima bile omogućene uštede u visini 30 eura na korpi proizvoda sa zaključanim cijenama i to u 1.500 prodajnih objekata. Očigledno građani time nisu bili zadovoljni i traže drugačije sistemske mjere i rješenja.

„Nemoguće je reći da je jedna mjera idealna. Međutim, jedino dugoročno rješenje je postojanje zdravog tržišta sa zdravom konkurencijom, u kojem će se trgovci boriti da imaju što nižu cijenu. Tako bi privukli što više potrošača. Ako bi još dominirali domaći proizvodi, od domaćih proizvođača, osjetljivost na neke cjenovne oscilacije bi bile minimalne. Tada bi bilo puno lakše i praćenje kalkulacije troškova i sprečavanje mahinacija na tržištu. Toga očito danas nema i pitanje je kada ćemo uopšte imati“, smatra ekonomista Igor Gavran.

Svi akteri na tržištu gledaju u vlasti i očekuju njihove poteze. Potrošači pogotovo, jer se ništa ne bi prepuštalo na volju bilo kome.

“Mi smo imali, čini mi se, neuspješan pokušaj ‘zaključavanja cijena’. Trgovci su svaku novu nabavku pravdali poskupljenjem od strane proizvođača ili dobavljača. Vrlo brzo se pogubio smisao akcije. Recimo da je ovo jedna dobrovoljna priča koja je trebala imati uporište u zakonu, kako bi se marže zakonski ograničavale, a ne prepuštalo trgovcima na volju. U drugom entitetu smo imali pokušaja privoljavanja trgovačkih lanaca da sami odrede broj proizvoda koje će staviti na nultu maržu. Ti proizvodi kupcima rijetko ili nikako ne trebaju. Ispade da je to bio pokušaj da se građanima pokaže kako neko razmišlja o njima, ali bez ikakih rezultata po njih“, rezimira ranije pokušaje vlasti Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja potrošača Don iz Prijedora.

Robne rezerve i domaća roba su ključna karika

U ovom momentu se osjeti i nedostak sistema iz prethodnog perioda koji je čitav jedan korektivni faktor izgurao iz priče – robne rezerve.

„Moguće rješenje je da se uz intervenciju vlasti, a dok se tržište dovoljno samo ne reguliše, pomogne u realnom i održivom formiranju cijena i to na bazi troškova, a ne na bazi nečije pohlepe i želje za ekstra-profitom. To je moguće uz niz mjera, najbolje kombinovanih. Intervencija iz robnih rezervi je tržišno najprihvatljivija, jer bi se plasirala roba domaćih proizvođača po nižim cijenama. To mora biti praćeno ograničavanjem maksimalne cijene. S tim da se određuju te maksimalne cijene za proizvode, a ne za brendove. Uvijek bi se pri tome kao referenca uzimali domaći proizvodi. Sve one koji pokušavaju ostvariti ekstra profit bi trebalo strogo sankcionisati, pa čak i zatvarati objekte, oduzimati dozvole za rad u ekstremnim slučajevima“, kaže Gavran.

U entitetu Republika Srpska odavno ne postoje Robne rezerve, koje su kao pravni subjekat završile u stečaju 2017. godine, dok su u Federaciji BiH efekti njihovog postojanja neprimjetni. Količine robe kojima raspolaže su tajna, kao i stepen djelovanja u kriznim situacijama.

„Godinama ukazujemo na potrebu postojanja robnih rezervi. Nejasno je kako pomoći našu poljoprivredu, pa i ukupnu privredu. Da ne moramo uvoziti barem 30 posto, recimo žita ili mlijeka… To je još jedan odraz nebrige za građanstvo i tako će biti dok su nestručni ljudi bez adekvatnih planova na važnim pozicijama za živote običnih ljudi. Do tada ćemo uvoziti, ne proizvoditi i pokušavati nešto i nekoga bojkotovati“, pojašnjava Murisa Marić.

Može li doći do nestašica?

Ovako se pojavljuje i bojazan da bi nekim pretjeranim mjerama moglo doći i do nestašica pojedinih artikala na tržištu. Taj efekt bi bio najpogubniji za sve aktere.

„Sve pomenute mjere ne bi trebale uzrokovati nestašicu proizvoda, jer za to nema nikakvog ekonomskog osnova, osim ako se granične cijene ne postave pretjerano nisko. Niko u regiji nije ni davao takve naznake. Cijene su trenutno toliko iznad nivoa, pa bojazan nije opravdana. Čak i da dođe do toga, opet bi se preko robnih rezervi moglo intervenisati. Ne isključujem rizik takozvanih vještačkih nestašica, kao pokušaja trgovaca koji mogu podnijeti niže marže, da nastave insistirati na svome ekstra-profitu. To je stvar za inspekcije i sankcije“, konstatuje Gavran.

Prema njegovom mišljenju se neke stvari mogu i prepisati, pa čak i popraviti, uviđajući tuđe greške. U Hrvatskoj gdje građani, također, nisu potpuno zadovoljni obimom proizvođa sa zaštićenom cijenom, Vlada je vodila procese, nametala odluke i sankcije. U čemu je, zapravo, razlika u odnosu na BiH.

„U Hrvatskoj je Vlada kategorisala kompletan proizvod. U BiH su trgovci izdvajali brendove i robe koje su se najslabije prodavale i njima snižavale cijene. I uglavnom su to uvozne robe“.