Vjetrovi koji ‘šire’ požare: Tehnološki smo napredni, ali nismo ovladali vatrom

Ovih dana svjedočimo katastrofi u saveznoj državi Kaliforniji na jugozapadu SAD-a. Tri velika požara razvila su se u utorak, te su uvjetovali značajnu devastaciju šumskog fonda, a sila vatre ušla je i u gradske zone. Više od 30.000 ljudi je raseljeno zbog požara, a njih pet je izgubilo život. Brojne kuće su uništene i nestale pod naletima vatre, a pravo je pitanje kolika će biti ljudska i materijalna šteta kada se borba sa vatrom završi.

Požar se definira kao nekontrolirano gorenje koje izaziva ljudske žrtve i materijalnu štetu. Prema svim podacima, ovaj požar spada u kategoriju „katastrofalnih“ iz „klase A“. U tu klasu spadaju požari koji nastaju od krutih tvari (drvo, papir, ugljen). Prvi požar se dogodio u jutarnjim satima u Los Angelesu – područje Pacific Palisadesa. Dok se on razbuktavao u podnožju planine Santa Monica, u drugim dijelovima u popodnevnim satima razvile su se veće „buktinje“. Kod Pasadene je nastao „Eaton Fire“, a u večernjim satima u utorak u dolini San Fernando se desio treći požar – „Hurst Fire“.

Kalifornija je najmnogoljudnija država SAD-a sa specifičnim prirodnim odlikama. Sam naziv potječe od „tierra caliente“, što na španjolskom jeziku znači „vruća zemlja“. Već po nazivima gradova se može uvidjeti da je kroz prošlost mnogo veći utjecaj imala latinska kultura i španjolski jezik iz Meksika nego anglikanska kultura SAD-a. Naziv je posljedica klimatskih odlika koje dominiraju u priobalnom dijelu Kalifornije. Uglavnom je riječ o raznim oblicima klime koja varira od „vrućih“ do „umjerenih“ ljetnjih perioda. Južni i jugoistočni dijelovi Kalifornije imaju aridne stepske i pustinjske klimate. Pustinja Sonora, koja je površinom veća od Italije, nalazi se djelimično u toj saveznoj državi.

Zanimljivo je da se, zbog reljefne strukture, razvijaju i veoma hladni klimati. Centralna kalifornijska dolina je morfološki uokvirena s nizom visokih mladih vjenačnih planina. U dolini se nalazi glavni grad Sacramento koji na zapadu gleda na Primorske planine, na istoku na Sierra Nevadu, na sjeveru na Kaskadne planine te na jugu ka Meksiku planine Tehachapi. Planinski reljef je omogućio da se razviju hladni borealni klimati koji na najvišim vrhovima prelaze u klimu tundre. To je razlog zbog kojeg je Kalifornija, osim po kupališnom turizmu, poznata i po nizu ski-centara kao što su Lake Tahoe, Mammoth Mountain i Alpine Meadows.

Kako nastaju katabatički vjetrovi?

Sve ove činjenice su predispozicija nastanka vjetra koji značajno utječe na klimu, ali i na širenje požara koji se svake godine dešavaju u ovoj regiji. Vjetrove koji se kreću niz planinske padine nazivamo katabatički. Naziv potječe od grčke složenice „kathabathis“ (prema dubini; teče nizbrdo). Vjetar je vektorska veličina, a javlja se kao posljedica nejednakog zračnog pritiska. Njegova osnovna uloga je da izjednači pritisak u prirodi. Kada se javi zahlađenje u gorskim krajevima, u tom prostoru raste pritisak. Pretjerano zagrijavanje u nižim slojevima izaziva pad zračnog pritiska i geofizikalna posljedica je pojava padinskog vjetra.

Katabatički vjetar u Kaliforniji se zove Santa Ana. Dobio je naziv prema kanjonu kojim teče istoimena rijeka gdje je prvi put zabilježena ova meteorološka pojava. Kanjon se nalazi između planina Santa Ana i Chino. U sličnu kategoriju vjetrova spadaju fen na Alpama, chinook koji se javlja na planinama SAD-a i Kanade te priobalni noćnik u Sredozemlju. Osnovna odlika svih ovih vjetrova je da su padinski i da se trenjem niz padinu zagrijavaju. Santa Ana značajno djeluje na klimatske odlike, ali pravi i ogromne probleme u slučaju šumskih požara. Ovaj vjetar veoma brzo donese „vatru“ u predgrađe gradova iz šumskih žarišta na planinama.

Santa Ana nastaje nakon formiranja anticiklona (pojas visokog pritiska) u regiji Velikog Bazena. Tu se vjetar kružno kreće u smjeru kazaljke na satu te lako prolazi kroz brojne kanjone i prolaze planinske morfostrukture. Dovoljno je da se javi neki ciklon iznad Pacifika da se Santa Ana počne kretati ka priobalju. U suštini ovaj vjetar je sjeveroistočni. Meteorolozi mjere zračni pritisak u Los Angelesu i Las Vegasu. Ako je razlika devet milibara, postoji osnova za nastanak Santa Ane koja se kreće ka obali da te zračne pritiske izjednači.

Vjetar koji lako prerasta u oluju

Uski morfološki prolazi utječu na brzinu vjetra koja raste u njima. Santa Ana se kreće kroz kanjone Soledad, Cajon i San Gorgonio, što nekad omogućava da ovaj vjetar preraste i u oluju. To je osnovni razlog veoma brzog širenja požara. Sljedeća odlika ovog vjetra je da se brzim spuštanjem visine povećava njegova temperatura, ali i smanjuje relativna vlažnost. Zrak je već osušen nakon osnovnog orografskog izdizanja u Velikom Bazenu, ali dodatno zagrijavanje smanji relativnu vlažnost ispod deset posto. Ovakve higrometrijske odlike Santa Ane su idealne za širenje požara.

Santa Ana se može kretati i do 65 km/h, a klimatski donosi zanimljive pojave. U njenom djelovanju priobalje Kalifornije bude povremeno toplije nego dnevne temperature u pustinjama, a neki gradovi bilježe najviše temperature u jesenjem periodu godine. Logika insolacije i zagrijavanja govori da bi temperaturni maksimumi trebali biti ljeti. Santa Ana donosi i probleme jer uvjetuje nastanak visokih valova koji onemogućavaju plovidbu. Nisu rijetke pojave da se djelovanjem vjetra i brodovi „otkidaju“ iz svojih sidrišta.

Jedna od zanimljivijih meteopojava koja nastaje kada Santa Ana prestane sa svojim djelovanjem je priobalna magla. Obala Kalifornije klimatski nije ni blizu Londona, ali vlažni zrak iznad okeana se brzo formira te se promjenom smjera vjetra raznese u priobalje iznad kojeg se formiraju prizemni oblaci.

Smrtonosni požari

Evidentno je da Santa Ana nije osnovni „krivac“ nastanka požara, ali je prirodna pojava koja uvjetuje njegovo širenje. Slično se desilo i u najvećem požaru koji je prije pet godina pogodio Australiju. Tamo su topli kontinentalni vjetrovi, također, brzo širili „buktinju“ koja je devastirala floru i faunu.

Veoma često se u Kaliforniji dešavaju požari te oni ovdje, uz potencijalne zemljotrese, predstavljaju najveću opasnost. Tako je požar Dixie 2021. godine uništio brojno rastinje, šikare i šume, a u novembru 2018. godine 59 ljudi je izgubilo život u požaru „Camp Fire“. U oktobru 2017. godine zbog požara je 35 ljudi u Kalifornijii smrtno stradalo. Jasno je da su lakozapaljivo šumsko područje, reljefna morfostruktura i katabatički vjetar Santa Ana osnovni elementi zbog kojih nastaju požari te se iznimno brzo šire s planinskih padina u gradska područja.

Nakon što se savlada „plamena stihija“ vidjet ćemo kakav je stupanj uništenja i štete koju je donijela. S obzirom na činjenicu da se ove pojave, u većem ili manjem obimu, događaju svake godine, evidentno je da se na njih mora drugačije reagirati. Svaka moguća „mikroklimatska“ promjena može izazvati velike prirodne nepogode. Ljudska ruka sigurno neće onemogućiti požare ili puhanje vjetra, ali će morati naučiti bolje kontrolirati i ograničiti negativno djelovanje požara. Prizori i slike koje gledamo iz Kalifornije nam govore da, iako smo u stanju visoke tehnološke revolucije, kao civilizacija još nismo ovladali vatrom.