Naftna polja u Siriji: Izazovi i budućnost energetskog sektora

Naftni sektor je oduvijek bio jedan od važnih ekonomskih stubova u Siriji prije 2011. godine, budući da je sirijskom režimu osiguravao glavni izvor prihoda kroz izvoz i domaću potrošnju.

Izbijanjem sirijske revolucije taj je sektor pretrpio značajan pad usljed brojnih faktora, od kojih su najistaknutiji sistematski napadi i česte promjene u kontroli nad naftnim poljima.

Zbog nastavka sukoba i zapadnih sankcija, proizvodnja se smanjila, a izvoz je potpuno obustavljen, što naftni sektor danas stavlja pred velike izazove u pogledu oporavka i vraćanja uloge u izgradnji sirijske ekonomije.

Nafta – glavni izvor sirijske ekonomije

Prije revolucije Sirija je bila zemlja izvoznica nafte s visokim stepenom samoodrživosti u proizvodnji naftnih derivata. Prema Organizaciji arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC), sirijska proizvodnja 2011. godine iznosila je oko 385.000 barela dnevno, od čega se 238.000 barela prerađivalo lokalno, dok se ostatak izvozio, što je donosilo godišnji prihod od gotovo tri milijarde dolara.

Dr. Abdel Moneim al-Halabi, profesor i istraživač političke ekonomije i međunarodnih odnosa, izjavio je za Al Jazeeru kako je “sirijski režim proizvodio 400.000 barela, od čega je 130.000 barela bilo uračunato u nacionalne račune i državnu kasu”.

“Nakon 2012. godine proizvodnja je opala na 140.000 barela u prosjeku, što je posljednja objavljena službena statistika koju je ostavio svrgnuti režim, zbog čega su dnevne potrebe Sirije iznosile oko 200.000 barela”.

“Domaći nedostatak nadoknađivan je kroz saradnju s Iranom do 2017. godine, a Irak je počeo isporučivati Siriji varijabilne količine kako bi se zadovoljile lokalne potrebe”, dodaje.

Geografska raspodjela i pad proizvodnje

Sirijska naftna polja raspoređena su na istočnoj i zapadnoj strani rijeke Eufrat. Resursima bogata polja nalazila su se istočno od Eufrata, tačnije u pokrajini Deir ez-Zor, poput polja Al-Omar u blizini grada Dhibana, koje je proizvodilo 80.000 barela dnevno prije revolucije. Tu su i polja Conoco u blizini grada Khasham i Al-Tanak u pustinjskoj oblasti Al-Shaitat.

Na zapadnoj strani Eufrata nalaze se polja s manjim proizvodnim kapacitetima, kao što je Al-Taym u blizini grada Mohassan i Al-Shula na putu za Deir ez-Zor, čija je proizvodnja ranije iznosila oko 15.000 barela dnevno.

U pokrajini Al-Hasakah značajnu ulogu su imala polja Al-Jabsa i Rumailan, s proizvodnjom većom od 210.000 barela dnevno prije revolucije. Međutim, sukob je doveo do uništenja infrastrukture, a proizvodnja je pala na vrlo niske nivoe. Proizvodnja na nekim poljima danas ne prelazi 250 barela dnevno, poput polja Al-Tanak, izjavio je za Al Jazeeru inženjer Raada Al-Saadouna, direktor strateških operacija na poljima. Dodaje da je mreža za transport, koja povezuje obje obale Eufrata, potpuno uništena, što je novu upravu primoralo da koristi cisterne za transport nafte umjesto cjevovoda.

Sirijska naftna polja pretrpjela su velike štete zbog učestalih napada i pljački tokom povlačenja režimskih snaga, kao i zbog kontrole koju su preuzele Sirijske demokratske snage (SDF).

Inženjer Firas al-Hamad, također direktor strateških operacija na poljima, istakao je da su sankcije nametnute Siriji spriječile uvoz teške opreme potrebne za održavanje, što je dodatno pogoršalo situaciju u ovom sektoru.

Inženjer Mustafa Taha, zamjenik direktora naftnog odjela “Diero”, potvrdio je za Al Jazeeru da mnoge stanice, poput Al-Kharitah na zapadu Deir ez-Zora, koja obuhvata 29 bušotina, danas rade sa samo pet bušotina zbog nedostatka moderne opreme i tehnologija.

Budućnost naftnog sektora

Nova uprava naftnog sektora u Siriji suočava se s velikim izazovima kako bi obnovila naftna polja i vratila proizvodnju na raniji nivo.

Ekonomski savjetnik dr. Osama Qazi smatra, kako je izjavio za Al Jazeeru, da ukidanje ekonomskih sankcija i privlačenje međunarodnih kompanija može vratiti proizvodnju na 500.000 barela dnevno, od čega će polovina biti namijenjena za domaću potrošnju, a druga polovina za izvoz.

Ekonomski analitičar Mohammad al-Ahmad, specijalista za naftni sektor u konsultantskoj kompaniji Karam Shaar, objasnio je da je za postizanje ovog cilja potrebna politička stabilnost koja osigurava privlačenje investitora, uz obnovu oštećene infrastrukture i privlačenje sirijskih stručnjaka koji su napustili zemlju.

Nova uprava naftnog sektora nastoji usmjeriti prihode od nafte u razvojne projekte koji bi pomogli u obnovi zemlje. Musab al-Hajer, nadzornik naftnih polja u Deir ez-Zoru, objasnio je za Al Jazeeru da se vode intenzivni sastanci između lokalnog osoblja i stručnjaka kako bi se razvili sveobuhvatni planovi za obnovu sektora, s fokusom na sklapanje ugovora sa stranim kompanijama specijaliziranim za bušenje i istraživanje.

Al-Hajer je istaknuo da postoje napori da se poboljša iskorištavanje naftnih resursa kako bi se bolje zadovoljile potrebe sirijskog naroda, uz preusmjeravanje prihoda u projekte koji služe održivom razvoju, čime se doprinosi izgradnji nove i održive ekonomije za poslijeratnu Siriju.