Zbog čega Tibet pogađaju razorni zemljotresi?

Jutros se u zoni jugozapadne Kine desila tektonska aktivnost u obliku snažnog zemljotresa. U 09:05 po tamošnjem vremenu, odnosno u 02:05 po centralnoevropskom vremenu, regija najviše visoravni na planeti je uzdrmana. Tibet, visoravan prosječne visine 4.500 metara, nalazi se u centralnoj Aziji i poznata je po brojnim „političkim zemljotresima“ sredinom dvadesetog stoljeća. Zbog svog položaja na dodiru različitih tektonskih ploča, ova zona spada u drugu najaktivniju seizmičku regiju svijeta.

Tibet etimološki vodi porijeklo do perzijske riječ „Toban“ (visina, visoravan), a tamošnji stanovnici ga zovu „Bod“ što označava pojam za otadžbinu. Ova dva izraza najbolje simboliziraju prirodni i društveni značaj Tibeta. Zbog svoje visine metaforički se zove i „Krov svijeta“, a Kinezi ga zovu Šidzan. Tibet je geološka i geotektonska osnova regije, a predstavlja i osnovu za rast najviših planina svijeta – Himalaja. Za svu tektonsku aktivnost na Tibetu uzroke treba tražiti na drugoj lokaciji. Zahvaljujući raspadu velikog južnog kopna – Gondwane, nastale su tektonske ploče koje su se kretale ka Euroaziji. Današnji poluotoci Azije kao što su Indijski, Arapski i Indokineski, svoju geološku prošlost nalaze u Africi od koje su se odvojili prije nekoliko desetina miliona godina.

Stalna tektonska aktivnost

U južnoj Aziji se nalazi visoravan Dekan. Upravo na njoj su pronađeni petrološki ostaci u zoni mjesta Gondwana po kojem je južno kopno dobilo ime. Zahvaljujući pokretu ploče Dekan ka sjeveru, došlo je do izdizanja dna mora koje se tada nalazilo između dva otoka – Dekana na jugu i Tibeta na sjeveru. Ove dvije paleozojske mase su pomogle da na kraju mezozoika u ovoj regiji dođe do nabiranja mladih vjenačnih planina koje su danas građene od krečnjaka skeleta morskih organizama, koji su pak nekada bili sedimenti morskog dna.

Dekan je udarao u Aziju i vršio subdukciju (podvlačenje) ispod nje te izaz(i)vao nekoliko procesa. Prvi je stalna tektonska aktivnost koja se nastavila do današnjeg doba. Druga posljedica je jak vulkanizam, koji je ovdje uz pad asteroida na kraju mezozoika, bio osnovni krivac za formiranje „zime“ koja je uvjetovala izumiranje dinosaurusa. Treća posljedica je rast planina koji se i danas dešava. Himalaji su jedine planine koje imaju vrhove više od 8.000 metara – i to njih 14. Svakako je od svih vrhova najpoznatiji Mt. Everest sa svojih 8.848 metara nadmorske visine.

Sudar Dekana sa Azijom, koji je počeo prije nešto manje od 100 miliona godina, omogućio je stalnu tektonsku aktivnost. Upravo ona je dovela do današnjeg zemljotresa koji se dogodio na sjevernim obroncima Himalaja, odnosno na Tibetu. Zemljotres je bio plitak i njegov hipocentar je bio na 10 kilometara dubine. Sam epicentar je bio 23 kilometra od grada Shigatsea, grada sa oko 110.000 stanovnika. Zanimljivo je da se grad nalazi na 3.800 metara nadmorske visine, a inače je drugi po veličini iza administrativnog i duhovnog centra Tibeta – Lase. Shigatse je sjedište Panchen Lame, duhovnog autoriteta koji je u hijerarhiji odmah iza poznatijeg Dalaj Lame.

Život je dosad izgubilo 126 ljudi

Prema seizmološkim podacima iz SAD-a, jačina jutrošnjeg potresa je bila 7,1 po Rihterovoj skali, a Kinezi su dali podatak od 6,8. Stupanj uništenja, odnosno konačnu skalu po Merkaliju, ćemo dobiti tek kada se utvrdi nivo razaranja. Pretpostavka je da će biti vrijednosti devet po toj skali koja mjeri stupanj uništenja. Podaci prikupljeni do 17 sati u utorak su da je 126 ljudi izgubilo život, ali će se brojke vjerovatno promijeniti. Više od hiljadu kuća je uništeno, a šest sela se nalazilo u blizini samog epicentra. Iako će broj povrijeđenih rasti, on se sada već broji u stotinama. Da se radi o veoma aktivnoj tektonskoj regiji govori podatak da se, u proteklih 100 godina, ovdje dogodilo najmanje deset zemljotresa koji su jači od šest stupnjeva. Za geološku prošlost Zemlje jedno stoljeće je iznimno kratak period, a upravo zbog ovoga je regija mladih vjenačnih planina na jugu Euroazije druga najaktivnija seizmička zona iza „Vatrenog pojasa Pacifika“.

Kada se pogleda seizmička prošlost prostora, lako se konstatira velika frekvencija jakih zemljotresa. Godine 1950. se na Tibetu dogodio potres jačine 8,7 po Rihteru i usmrtio je 4.800 ljudi. Može se reći da je loša gustina naseljenosti Tibeta izuzetna sreća kod ovakvih prirodnih pojava. To je osnovni razlog zbog kojih broj žrtava nije mnogo veći. U kineskoj regiji Sečuan je 2008. godine, u zemljotresu jačine 7,9 život izgubilo više od 90.000 ljudi. U Nepalu je, u identičnoj zoni koju samo dijeli politička granica, u zemljotresu jačine 7,8 sedam godina kasnije bilo 9.000 žrtava. Specifičnost ovog trusa je da je 18 alpinista, koji su tada pokušavali osvojiti Mt. Everest, smrtno stradalo.

Nakon primarnog potresa, koji je uzdrmao regiju, uslijedio je čitav niz zemljotresa slabije jačine. U naredna tri sata desio se niz od više od 50 seizmičkih pokreta, od kojih su neki bili jači od četiri stupnja po Rihterovoj skali. Nije samo kineski prostor bio zahvaćen tektonikom, nego se seizmički val osjetio u Nepalu, Butanu i Indiji. Većina sekundarno jakih zemljotresa, između 4,5 i 4,9 Rihterove skale, pogodili su planinsku zonu Lobuche u Nepalu te se osjetili u glavnom gradu Kathmanduu. U Kini su se, u blizini Rikazea, dogodila dva jaka trusa sat vremena nakon onog koji je bio najjači. Njihova jačina je bila 4,6, odnosno 4,8 stupnja Rihterove skale. Ovakve aktivnosti su normalne jer se litosferne ploče „namještaju“, a količina oslobođene energije je ogromna. Veliki zemljotresi iznad sedam stupnjeva se javljaju u prosjeku 18 puta godišnje, a oslobođena energija zemljotresa jačine sedam je ekvivalentna bombi od 50 megatona (Car bomba iz SSSR-a).

Smanjena visina Mt. Everesta za dva i po centimetra

Zemljotresi ovog tipa odnose brojne žrtve i prave materijalnu štetu, ali značajno utiču i na morfometrijske elemente reljefa prostora. Pogledom na kartu se vidi da je prostor epicentra udaljen samo 75 kilometara od Mt. Everesta te je jasno da se djelimično uvijek očekuju i promjene nadmorske visine vrhova. Osim što planine mijenjaju visinu zahvaljujući tektonici, spoljašnje sile u obliku lednika snižavaju prostor, te erozijom ne dozvoljavaju rast planina u kvantitetu koji bi se desio da nema istih. Tako je trus 2015. godine u Nepalu smanjio visinu Mt. Everesta za 2,5 centimetara.

Brojne službe kineskih vlasti, od vatrogasaca do vojske, poslate su da pomognu tamošnjem stanovništvu. Naravno, zbog opasnosti su automatski zaustavljena sva alpinistička djelovanja i osvajanja planinskih vrhova. Radi se o ekonomski nerazvijenoj regiji koja je u proteklih 80 godina doživjela brojne potrese – i političke i ove tektonske. Tek kada se desi ovakva prirodna pojava, shvati se šta su pravi problemi i čemu treba obratiti najveću pažnju. Zemljotresi su unutarnje sile koje traju kratkotrajno, ali su njihove posljedice ogromne i dugotrajne. Nadajmo se da će znanost nekada naučiti prognozirati zemljotrese, a do tada nam ostaje samo da ih konstatiramo, tugujemo za žrtvama te da se divimo planinama koje su posljedice ove tektonske aktivnosti.