Londonska doktorica: Nisam vidjela naoružane osobe niti tunele u bolnicama u Gazi
Elias Abu Ata, regionalni direktor za komunikacije i medije u IRC-u, rekao je da je više od 15 mjeseci sukoba u Gazi uništilo zdravstvenu infrastrukturu Gaze.

Dr. Mahim Qureshi, vaskularna hirurginja sa Imperial koledža u Londonu, rekla je da nikada nije vidjela naoružanu osobu niti bilo kakve tunele unutar bolnica Nasser i Al-Aksa u Pojasu Gaze.
Qureshi, koja je radila s Međunarodnim komitetom za spašavanje (IRC) u Gazi, također je rekla da ljudi više ne pokazuju reakcije kada padne bomba jer su izgubili „taj prirodni fiziološki osjećaj“.
Nastavite čitati
list of 4 itemsU Izraelu većina podržava Trumpov prijedlog da etnički očisti Gazu od Palestinaca
Sjeverna Koreja osuđuje Trumpov plan za preuzimanje Gaze
‘Povratak’ na sjever Gaze nije kraj progona
Ovo je dr. Mahim izjavila na online brifingu za medije koji je IRC održao pod naslovom kao „Razumijevanje zdravstvene krize u Gazi“, koji je pratila Al Jazeera Health.
Elias Abu Ata, regionalni direktor za komunikacije i medije u IRC-u, rekao je da je više od 15 mjeseci sukoba u Gazi uništilo zdravstvenu infrastrukturu Gaze, ostavljajući tako više od dva miliona ljudi bez medicinskih usluga.
Dodao je da, iako je prekid vatre postignut 19. januara, još uvijek su gotovo sve bolnice uništene ili oštećene, a na sjeveru uopće nema bolnice koja je u funkciji. Zdravstveni radnici su iscrpljeni, 500 ih je ubijeno, a ograničenja u snabdijevanju uzrokovala su smrtne slučajeve koji su se mogli spriječiti.
Al Jazeera Health uputila je pitanje o broju smrtnih slučajeva koji su posljedica uništenja zdravstvenog sektora od 7. oktobra, na što je dr. Mohammed Eila – vođa projekta JUZOOR za zdravstveni i društveni razvoj i saradnik IRC-a u pružanju zdravstvenih usluga – odgovorio da na sjeveru Gaze i u gradu Gazi od 7. oktobra nije u funkciji nijedna zdravstvena ustanova, bilo vladina ili nevladina.
Dodao je da su ambulante UNRWA-e pretvorene u skloništa, a državne ambulante su uništene na početku rata, što znači da ne postoji nijedna zdravstvena ustanova u gradu Gazi niti na sjeveru Gaze.
Dr. Ana Jeelani, konsultantica na dječijoj hirurgiji, rekla je da pacijenti umiru zbog nemogućnosti bolnica da pruže zdravstvene usluge za koje su i napravljene. Dodala je: „Stvarni broj mrtvih […] Vjerujem da to nikada nećemo saznati.“
Broj mrtvih je mnogo manji od stvarnih procjena
Broj mrtvih, čak i od direktnih povreda, je mnogo manji od stvarnih procjena, ne uzimajući u obzir one koji su umrli od gladi ili zbog nedostatka prenatalne njege, što je dovelo do prijevremenih porođaja, urođenih problema i bolesti cerebralne paralize kod djece čije posljedice će ih pratiti do kraja života, rekla je dr. Mahim.
„Ova statistika ne uključuje one koji su umrli od bolesti koje su se mogle izliječiti unutar palestinskog zdravstvenog sistema prije početka ovog rata“, dodala je.
„U suštini, trebamo omogućiti dostavu medicinskih potrepština, vode i hrane kako bismo popravili situaciju tamo… Jer, nije riječ samo o poduzimanju hitnih mjera, već trebamo poduzeti i dugoročne mjere kako bi život u Gazi postao moguć“, rekla je Maha Khatib, koordinatorica za zdravstvo pri IRC-u na okupiranim palestinskim teritorijama.
„Šokirani smo intenzivnim, direktnim i sveobuhvatnim uništenjem koje je zahvatilo zdravstvene objekte. Njima (izraelskoj vojsci) su ovi objekti direktna meta“, rekao je dr. Mohammed Eila.
„Ne znam o čemu razmišljaju kada je riječ o zdravstvenim objektima, ali oni, zapravo, bombardiraju sve objekte u sjevernoj Gazi. Bio sam svjedok bombardiranja ambulanti primarne zdravstvene zaštite u Jabaliji i Beit Hanounu… Potpuno su uništene, kao i bolnice“, dodao je Eila.
„Nisam mogao zamisliti da bi neko mogao direktno gađati i namjerno uništavati zdravstvene objekte. Neki spratovi u njima su bili u plamenu nakon što su direktno pogođeni“, rekao je.
Na pitanje je li Hamas krio svoje snage ili oružje u zdravstvenim ustanovama, dr. Mahim je odgovorila: „Provela sam skoro dva mjeseca u Gazi i niti u jednoj prilici nisam vidjela naoružanu osobu, bilo u bolnici Nasser ili u bolnici Al-Aksa. Imala sam slobodu kretanja gdje god sam željela unutar bolnice. Nije bilo mjesta gdje mi je bio ulaz zabranjen. Uopće nisam vidjela naoružanu osobu u bolnici niti sam upala u bilo kakav tunel dok sam bila tamo.“
Dr. Ana Jeelani ispričala je priču o ortopedu s kojim je radila kada je drugi put došla u Gazu. Ispričao joj je kako je u junu prošle godine, dok je radio, razgovarao telefonom sa svojom suprugom i 15 minuta nakon što je završio poziv saznao da je njegov dom pogođen u zračnom napadu te da su mu ubijeni roditelji, žena i dvoje djece, od tri i pet godina.
„Dok mi je ovo pričao, bio je veoma smiren. Tamo sam bila u oktobru, a on je pričao o onome što se desilo u junu. Rekao je da, po odlasku kući, nije mogao tijela ni pronaći kako bi ih izvukao, da je našao samo djetetovu ruku i, pogledavši me, rekao: ‘Hvala Bogu’, a zatim je rekao: ‘Ovdje sam da služim ljudima.’ Sada ovaj doktor živi sam u šatoru u Al-Mawasiju“, rekla je dr. Ana. „On nije jedini s ovakvom pričom, istu su imali i još neki s kojima smo radili.“
Zvuk dronova
„Jedna od stvari koje su me šokirale, kojih se sjećam s mog prvog odlaska tamo, je to što, kada uđete u Rafah, prvo što čujete je zvuk dronova iznad vas. To je, zapravo, stalna karakteristika života u Gazi, ne samo tokom rata. Ono što je drugačije je zvuk artiljerijskog bombardiranja“, rekla je Dr. Mahim.
„U roku od nekoliko dana od dolaska u Gazu postala sam stručnjakinja, a nisam imala apsolutno nikakvo vojno iskustvo, za razlikovanje zvukova dronova, pucnjave iz Apache helikoptera, F-16 aviona, mornarice, a to sam, nažalost, naučila od djece.“
Djeca u Gazi naučila su je, kako je rekla, razlikovati različite vojne zvukove.
„Još nešto što me šokiralo jeste to što su mnogi od njih već izgubili svoj refleks prilikom iznenadnog dešavanja“, rekla je Mahim. „Kada bomba iznenada eksplodira u dvorištu ili nekoliko metara od njega, ja skočim, što je prirodan refleks. No, ljudi me pogledaju uz smijeh ili smiješak jer su izloženi tome toliko dugo da je kod njih ovaj refleks potpuno nestao.“
Refleks je automatska nesvjesna radnja koju tijelo uradi kao odgovor na određene podražaje. Neki refleksi uključuju mišiće i pokrete, dok drugi uključuju unutrašnje procese u tijelu. Kada se čuje zvuk eksplozije, na primjer, refleks je drhtanje, bježanje ili skok u mjestu.