Novotny: Dnevni bojkot trgovina ne može utjecati na cijene i inflaciju

‘Pretpostavka bojkotiranja maloprodaje je da su lanci glavni krivci za rast cijena, što može biti sporadičan slučaj, ali nikako ne glavno izvorište inflacije cijena proizvoda dnevne potrošnje’, smatra ekonomist Damir Novotny.

Potrošači u pravilu racionalno odlučuju, ali svako od nas ima individualne potrebe zbog kojih se na kraju određuje potražnja, ali i cijene (Damir Špehar / Pixsell)

Građani Hrvatske odlučili su se prije nekoliko dana na dnevni bojkot trgovina, uglavnom iniciran na društvenim mrežama. Organizovala ga je potrošačka platforma „Halo, inspektore“, a nakon bojkota je hrvatska Porezna uprava objavila kako se taj dan promet u trgovinama gotovo prepolovio. Bojkot je komentirao i premijer Andrej Plenković, ocijenivši bojkot riječima da je to „jedna važna i artikulirana poruka građana“ koja će biti „uzeta u obzir pri definiranju mjera administrativnog ograničenja cijena određenih proizvoda“. Slično se dogodilo i u Crnoj Gori, gdje je tamošnji premijer Milojko Spajić takođe dao podršku najavljenom bojkotu trgovina u toj državi.

Ipak, dan prije i dan poslije je zabilježen veći promet, a u samoj najavi bojkota je pisalo: „Namirite se kao da je nedjelja“. Slična fraza se mogla pročitati i u pozivima na bojkot u Bosni i Hercegovini, gdje su organizatori bojkota pozvali potrošače da se „namire dan prije“.

Ekonomisti s kojima je razgovarala Al Jazeera Balkans smatraju da su efekti takvih, dnevnih akcija vrlo upitni.

„Ako je glavni motiv bojkota maloprodajnih lanaca utjecati na kretanje cijena i inflaciju, tada možemo sa sigurnošću tvrditi da oni neće imati takav utjecaj“, smatra Damir Novotny, profesor na Sveučilištu Algebra Bernays u Zagrebu.

„Pretpostavka bojkotiranja maloprodaje je da su lanci glavni krivci za rast cijena, što može biti sporadičan slučaj, ali nikako ne glavno izvorište inflacije cijena proizvoda dnevne potrošnje”.

Velika većina građana Hrvatske priključila se bojkotu trgovačkih lanaca (Damir Špehar / Pixsell)

U sličnom tonu govori i Denis Berberović, profesor sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

„Kratkoročni bojkoti, na jedan ili nekoliko dana, šalju povratnu informaciju kompanijama da su potrošači nezadovoljni njihovom ponudom – bilo cijenom, kvalitetom ili bilo kojim drugim aspektom ponude. Povećana kupovina prije ili poslije tog jednog ili nekoliko dana bojkota naravno umanjuje efekat bojkota jer kompaniji poraste promet prije ili poslije bojkota, tako da se ukupan promet tih dana zapravo ne mijenja”, rekao je Berberović ranije za Al Jazeeru.

Odnos ponude i potražnje

Prema riječima Novotnog, cijene se na tržištu formiraju u pravilu kao rezultat odnosa ponude i potražnje.

“Cijene su u Europi bile stabilne gotovo 25 godina, sve do COVID 19 krize u 2020. godini, u kojoj smo vidjeli deflaciju (pad cijena). Međutim, potrošači koji su prisilno odustajali od potrošnje u vrijeme ove krize, zbog općeg zatvaranja i praktične suspenzije ekonomskih aktivnosti, snažno su povećali svoju potražnju u 2021. godini. Robe na tržištu nije bilo dovoljno i cijene su počele naglo rasti“, objašnjava Novotny.

A da je potrošački protest u Hrvatskoj opravdan, ukazuje činjenica i da su cijene proizvoda u susjednim zemljama mnogo niže. Podaci kažu kako je potrošačka korpa u Italiji, koja uključuje sir, pastu, higijenske proizvode i kafu čak upola jeftinija.

Ako uporedimo plate u Italiji i Hrvatskoj, postavlja se pitanje kako je to opravdano. Hrvatska svakako ima jedan od najviših poreza na dodatnu vrijednost u Evropi, ali ne toliko viši koliko su cijene više. Međutim, čak i kad se snizi PDV na određene proizvode, zna se desiti da cijene ostanu iste, tj. da ih supermarketi i tržni centri ne snize, uprkos tome što plaćaju manje poreza.

Manjak radne snage i povećanje plata

A šta još utiče na cijene hrane? Po riječima profesora Novotnog, opšti manjak radne snage posljednjih godina je takođe bio jedan od faktora koji je uticao na cijene, jer je samim tim podigao plate širom Evrope.

„Agresija Rusije na Ukrajinu i strah da će Europa ostati bez energenata je pokrenuo drugi val inflacije. I treći snažan pritisak na rast cijena je u 2022. i 2023. godini izazvao opći manjak radne snage i snažan rast plaća u većini europskih zemalja. Središnje banke su počele podizati kamatne stope, što je u većini razvijenih zemalja EU, posebno u zemljama eurozone, poslalo potrošačima jasan signal da treba smanjiti potrošnju.

To se i dogodilo, potrošači su manje trošili, rast cijena je zaustavljen, stopa inflacije se spustila na prihvatljivih dva posto godišnje, osim u Hrvatskoj i Slovačkoj, zemljama eurozone u kojima su vlade, pod pritiskom sindikata, naglo povećale plaće u javnom sektoru. Ove mjere su dolile ulje na vatru inflaciji jer su cijene u tim državama brže rasle nego u ostatku eurozone.“

Iako su cijene energenata pale na nivo kao prije inflacije, cijene nisu otišle prema dolje. Na rast cijena je, po riječima Novotnog, uticao i nedostatak hrane.

„Hrvatska je, uz Crnu Goru, jedina turistička zemlja Mediterana koja ne može proizvesti dovoljno hrane za svoje građane i turiste, već mora uvoziti iz turistički snažnih zemalja poput Španjolske, Italije i Turske.“

Na pitanje kakve tačno mjere možemo očekivati od država regije povodom ovog problema, Novotny nije optimista da države mogu učiniti mnogo toga, te kaže kako inflaciju koja se kreće oko tri do 3,5 posto godišnje, kakva se očekuje u Hrvatskoj i BiH u 2025. godini, nije moguće zaustaviti monetarnim mjerama smanjivanja novca u opticaju i ograničavanjem potrošačkih kredita, te da se u takvom slučaju radi o strukturnoj inflaciji kao posljedici neravnoteža ponude i potražnje roba i usluga.

„Vlada u takvoj situaciji može vrlo malo, gotovo ništa učiniti protiv inflacije.“

Štampanje dodatnog novca

Novotny spominje i najveću inflaciju na našim prostorima ikad, onu iz devedesetih godina prošlog vijeka, kada je režim Slobodana Miloševića dodatnim štampanjem novca produbljivao inflaciju do najveće moguće razine, te inflaciju iz osamdesetih iz Jugoslavije, kada su jugoslovenske vlasti imale problem sa ponudom određenih proizvoda.

„Bilo kakvo ograničavanje cijena ili trgovačkih marži bi vodilo prema manjku roba na tržištu i produbljivanju inflacije, kao što se to događalo u Jugoslaviji između 1980. i 1990. godine. Potrošači će se sami prilagoditi, sustavno manje trošiti, a potencijal rasta cijena će jednostavno ispuhati. Doći će do nove ravnoteže na tržištu na višoj razini cijena. Ovaj scenarij bismo mogli nazvati ‘scenarijem viroze’ koju jednostavno moramo preležati, nikako ne liječiti antibioticima“, dodaje Novotny.

Kada smo s profesorom Berberovićem razgovarali, pitali smo ga misli li da je u eurozoni nakon pandemije dolazilo do tzv. „sistemskog štampanja novca“. Ne misli da je to bio slučaj, nego za inflaciju jednostavno kaže da je bila uvezena, te da su cijene divljale svugdje, a ne samo kod nas.

Potrošači imaju moć

A koliku zapravo moć imaju potrošači? Pored mijenjanja navika, koje je spomenuo Berberović u razgovoru za Al Jazeeru, Novotny misli kako pod pritiskom društvenog okruženja i psihologije mase, naše odluke mogu biti neracionalne.

„Kupovina skupih automobila ili skupe odjeće je tipičan primjer. Jednostavno moramo početi racionalno razmišljati, kako to čine potrošači u razvijenim zemljama EU, naročito oni na sjeveru Europe“, ukazuje Novotny.

„Treba odustajati od prekomjerne potrošnje, bacanja hrane, te nastojati pronaći proizvode koji su nam prihvatljivi prema odnosu cijene i kvalitete, odnosno odgovaraju našim potrebama i financijskoj snazi.“

Na kraju dodaje da potrošači u pravilu racionalno odlučuju, ali svako od nas ima individualne potrebe zbog kojih se na kraju određuje potražnja, ali i cijene. To, po njemu, „nisu kolektivne odluke, nego skupina odluka svih nas“.

Izvor: Al Jazeera

Reklama