Rosensaft: Ključni trenutak kada govorimo o sjećanju na holokaust
Ako se ne uradi više na obrazovanju mladih, institucionalnom radu na osvještavanju, te međuvjerskom i međunacionalnom dijalogu, to sjećanje će izblijediti, smatra sagovornik Al Jazeere.

Svijet obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, odnosno 80. godišnjicu oslobađanja zarobljenika iz logora smrti Auschwitz pred kraj Drugog svjetskog rata. Tada je svijet spoznao horore u kojima su milioni Jevreja, Roma i drugih nacija doživjeli u nacističkim logorima širom Evrope.
Ubijeno je najmanje šest miliona Jevreja, ciljano i s namjerom, vođeno politikom “konačnog rješenja jevrejskog pitanja” Adolfa Hitlera. Djeca, žene, stari, bolesni su ubijani na mnoge svirepe načine, muškarci su bili robovi i smrt ih je pronalazila od iscrpljenosti, gladi, batina, eksperimenata…
Nastavite čitati
list of 4 itemsPredsjednik memorijalnog centra za holokaust: Poziv Muska Nijemcima je uvreda za žrtve nacizma
Pisarri: Politika koristi međunarodno pravo kako hoće
80 godina od zatvaranja Auschwitza: Komemoracija za 1,1 milion ubijenih
Tada i u godinama poslije, svijet je glasno poručivao “nikada više”, ali su se genocidi, pokolji ponavljali i ponavljaju se i dan-danas, što zorno pokazuju užasne slike koje su dolazile iz Ruande, Bosne i Hercegovine, Mijanmara, pa sve do današnjih stratišta u Ukrajini i Gazi.
Svijet je, kada je riječ o sjećanju na holokaust, na prekretnici i ako se ne uradi više na obrazovanju mladih, institucionalnom radu na osvještavanju, te međuvjerskom i međunacionalnom dijalogu, to sjećanje će izblijediti, smatra sagovornik Al Jazeere Menachem Rosensaft.
Rosensaft je vanredni profesor prava na Pravnom fakultetu Cornell, predavač na Pravnom fakultetu Columbia i glavni savjetnik emeritus Svjetskog jevrejskog kongresa. Autor je nedavno objavljene knjige “Gorući Psalmi: Suočavanje s Bogom nakon Auschwitza” (Burning Psalms: Confronting Adonai after Auschwitz)
U julu 2023. dobio je počasni doktorat Univerziteta u Tuzli kao priznanje za njegov “doprinos podizanju svijesti o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici i holokaustu, kroz borbu protiv negiranja zločina i krivotvorenja historijskih činjenica, te za doprinos izgradnji mira i razvoju kulture sjećanja.”

- Obilježavamo 80. godišnjicu oslobođenja, odnosno Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Što ovaj dan znači za Vas, te članove Vaše porodice, zajednice koji su preživjeli?
– U ključnom smo trenutku kada je u pitanju sjećanje na holokaust. U proteklih 80 godina, preživjeli koji su izašli iz pakla su svjedočili, a mi smo prihvatali ne samo njihova sjećanja nego i njihove boli.
Nedavno sam pitao svoje studente na Univerzitetu Cornell, na kolegiju o antisemitizmu na sudovima i u sudskoj praksi, koliko ih je poznavalo, susrelo ili slušalo preživjelog. Svi su podigli ruke. Tada sam im rekao da su oni posljednja generacija koja je imala tu privilegiju.
Budući da preživjelih nestaje prebrzo iz naše sredine, sada moramo ponovo razmisliti o tome kako ćemo sjećanje na holokaust učiniti trajnim dijelom svijesti čovječanstva. Moramo to učiniti, ne samo radi sjećanja, već kako bi osigurali da mi, kao međunarodna zajednica, učinimo sve što je u našoj moći da spriječimo ponavljanje bilo kojeg sličnog genocida.
Također se moramo boriti protiv bilo kakvog negiranja, iskrivljavanja i trivijalizacije holokausta, posebno od strane onih koji žele iskoristiti sjećanje na holokaust u političke svrhe ili za stjecanje političkih bodova.
- Zaboravljaju li se lekcije? Kako vidite odnos današnjeg svijeta prema holokaustu?
– Ne radi se o tome da su pouke koje se mogu izvući iz užasa holokausta zaboravljene – ozbiljan problem je što ih nikada nije naučio značajan dio stanovništva, posebno mladi ljudi, od kojih su mnogi većinom ili u potpunosti ništa ne znaju o uništenju šest miliona Jevreja od strane nacističke Njemačke i njenih saučesnika tokom Drugog svjetskog rata.
Mnogi nikada nisu čuli za Auschwitz, Treblinku ili neki drugi logor smrti. To se mora promijeniti tako da obrazovanje o holokaustu postane dio srednjoškolskog programa širom svijeta.
Nije dovoljno prenijeti razmišljanje o holokaustu na Međunarodni dan sjećanja na holokaust 27. januara – moramo pronaći načine da to činimo tokom cijele godine, u našim školama i univerzitetima i, što je jednako važno, u našim vjerskim službama u našim sinagogama, crkvama i džamijama.
- U svojoj novoj knjizi “Burning Psalms: Confronting Adonai after Auschwitz”, koja je upravo objavljena, napisali ste 150 psalama koji odgovaraju 150 biblijskih psalama, ali ste ih napisali iz perspektive nakon holokausta. Zašto ste napisali ovu knjigu?
– Vjerske službe – bilo jevrejske, kršćanske ili muslimanske – pune su biblijskih psalama koji veličaju Božju dobrotu koji nam uvijek i iznova govore da Bog jest i uvijek je bio suosjećajan i milosrdan, naša stijena, naša utvrda, naš otkupitelj, naš štit protiv zla i zlotvora.
Dok ih čitamo, oni nam trebaju dati utjehu, osjećati se blizu Bogu. Ali, nakon holokausta, ne čitamo ih sami. Nad nama lebde duhovi koji nas tjeraju da preispitamo bilo kakve pojmove utjehe, Božje zaštite ili božanskog zagrljaja.
To su duhovi holokausta, duhovi Auschwitza, onih koji su bili napušteni, koje nisu spasili niti zaštitili ni ljudi ni Bog. Vjerujem da sjećanje na holokaust mora postati trajni dio naše liturgije, podsjetnik da su žrtve Hitlerovog takozvanog “konačnog rješenja jevrejskog pitanja” bile ostavljene da pitaju riječima Psalma 22, kao što je Isus učinio na križu, prema Evanđelju po Mateju, ‘Bože moj, Bože moj, zašto si nas ostavio?'”
- U kontaktu ste s preživjelima, je li to svijet u kojem su se nadali živjeti proteklih desetljeća?
– Svjedoci smo globalnog porasta fašističkih i drugih ekstremističkih pokreta, na krajnjoj desnici i na krajnjoj ljevici, koji antisemitizam, islamofobiju, homofobiju i druge netrpeljivosti čine ne samo uobičajenim, već prihvatljivim u previše dijelova svijeta.
Oni od nas koji vjeruju i predani su boljitku čovječanstva moraju pronaći načine za promoviranje tolerancije, a ne mržnje. A to znači da se moramo uključiti u dijalog preko granica i među našim različitim vjerskim zajednicama.