Reinkarnacija imperijalizma: ‘SAD radi isto što i Rusija, ali još bez upotrebe oružja’

Stanje u kojem bi svako, nakon Rusije i eventualno SAD-a, imao legitimitet da prisvaja ono što hoće, nosi veliku opasnost po svijet, tvrde sagovornici Al Jazeere.

Putin i Trump glavni su akteri novog doba u kojem jače sile počinju otimati od slabijih (Kevin Lamarque / Reuters)

Revolucija dostojanstva, poznatija kao Majdanska, kojom je 2014. godine na ulicama Kijeva Rusiji rečeno „njet“, uz okretanje ambicija prema Zapadu, bila je kap koja je prelila čašu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Nakon što je ruski politički, ekonomski i svaki drugi uticaj na Ukrajinu nestao u nasilju na ulicama gradova bivše sovjetske republike, uslijedio je agresivan odgovor Moskve koji i danas čeka na konačni rasplet. Ideja takozvanog „ruskog svijeta“ zahtijevala je upotrebu sile, kojom je Putin zauzeo dio prozapadno orijentirane Ukrajine, nazivajući je „historijski ruskom“. A, od 2022. godine, sukob je prerastao u opšti rat, koji je praktično zahvatio cijelu Ukrajinu.

Osim Ukrajine, na Putinovoj meti našle su se i druge bivše sovjetske republike u kojima je nastojao nametnuti politički, ekonomski i vojni uticaj. Nakon Gruzije, okrenuo se proruskom Pridnjestovlju, ugrožavajući suverenitet Moldavije, a nedavno je skrenuo pogled i ka baltičkim zemljama Estoniji, Litvaniji i Estoniji, sa porukama koje nisu shvaćene nimalo bezazleno – da su one „historijski dio ruskog carstva“. Uz to, Rusija širi uticaj i po drugim plodnim evropskim teritorijama koje ne odbijaju njegovu naklonost – Srbiji, Mađarskoj, Slovačkoj…

Zakon jačeg

Dok se Putin u svemu tome našao na globalnom stubu srama zbog svojih imperijalističkih ideala o nekom novom ruskom carstvu, preko bare se pojavio još jedan lider sa sličnim sklonostima.

I prije nego što je stupio na dužnost, novi američki predsjednik Donald Trump ispalio je niz zapanjujućih izjava u kojima je nagovijestio vraćanje kontrole nad Panamskim kanalom kojim, nakon američke predaje prema ugovoru iz 1977. godine, od 31. decembra 1999. upravlja vlada te srednjoameričke zemlje.

Osim toga, ponovo je nametnuo ideju kupovine Grenlanda od Danske, a kada je naišao na odlučno odbijanje, nije odbacio niti upotrebu vojne sile kako bi zadovoljio „američke nacionalne interese“ i preuzeo taj “strateški važan” otok. Bacio je oko i na Kanadu, kao „51. američku saveznu državu“, ali joj još nije zaprijetio silom.

Zvuči nevjerovatno da bi Trump zaista bio spreman upotrijebiti silu protiv NATO saveznice Danske i oteti joj Grenland ili, pak, poslati vojsku ka Panamskom kanalu, no njegove riječi, tvrde mnogi stručnjaci, ne bi trebalo shvatati olako, jer se od njega „može očekivati sve“.

Ako to i uradi, svijet će i formalno zapasti u stanje koje je, kako se naširoko smatralo, davno okončano – oružani imperijalizam u kojem će, uz gaženje svih sporazuma, međunarodnih ugovora i modernih normi, zavladati zakon jačeg. Bit će to stanje u kojem će svako, nakon Rusije i SAD-a, imati legitimno pravo da napadne slabijeg i otme mu ono što je „historijski njegovo“, kao što je nedavno Al Jazeeri rekao Božo Kovačević, bivši hrvatski ambasador u Moskvi.

‘Američke metode po uzoru na 19. stoljeće’

Jesmo li u 21. stoljeću zaista došli do te tačke?

„Trenutačno se događa ono što se često događalo kroz povijest. Neke zemlje zadovoljne su svojim trenutnim položajem i interesima, a neke nisu. No, ono što je sada drugačije je da su oni koji bi trebali biti najzadovoljniji, a to je SAD, najnezadovoljniji“, kaže Al Jazeeri Tvrtko Jakovina, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

„Njihove metode podsjećaju me na 19. stoljeće. Čak niti tada, Evropa nije prijetila na način na koji to sada radi SAD. Provodila je svoju politiku prema kolonijama, ali ne i na našem kontinentu“, dodao je.

Jakovina smatra da je nekada ranije bilo opravdanih izgovora pod kojim se imperijalizam provodio, ali da se nacionalni interesi sada više ne umotavaju u ambalažu bilo kakvih opravdanja.

„Nekada su se postavljali neki razlozi i opravdanja. Recimo, širenje religije, civilizacijskih vrijednosti ili nešto drugo, ali danas je na snazi politika – ‘to radim zato što mi to treba’. Pakiranja za ambicije više nema. Smisao je: ‘to nam jednostavno treba i gotovo'“, kaže Jakovina, aludirajući na Trumpove izjave o Grenlandu, u kojem američki predsjednik vidi strateški važnu lokaciju za dominaciju na sjeveru zemaljske polulopte.

‘Moguće pretenzije Mađarske, Bugarske…’

Historičar Dragan Markovina uzrok problema o kojem govorimo vidi u iscrpljenosti liberalne demokratije, koja je ojačala suprotne ideje.

„Ono što mi doživljavamo je da je Zapad sinonim za demokratiju, slobodu, ljudska prava. No, SAD je skrenuo ka tome tek u drugoj polovini 20. stoljeća, kada su lijeve i radničke partije izvršile pritisak koji je naveo vlasti da popuste i uvedu demokratiju“, govori Markovina.

„To se, kao što vidimo sada, raspada”, nastavlja. “SAD jeste kolijevka demokratije, ali je de facto na sceni evidentna otvorenost prema imperijalizmu. Trump se ponaša kao da treba uzeti nešto svoje, što je de facto isto ono što je uradila Rusija. Jedina razlika je u tome što SAD to još ne radi oružjem, jer pritiskom i javnim izjavama“.

Oxfordov rječnik imperijalizam definira kao sistem u kojem jedna država kontrolira druge, često nakon što ih porazi u ratu. No, ako se vratimo na ovo što je rekao Markovina, i pogledamo druge prihvaćene definicije imperijalizma, on se često provodi i drugim sredstvima – ekonomskom i diplomatskom moći, kao i kulturalnim imperijalizmom. U svakom slučaju, radi se o nametanju svoje politike ili ideologije nekome drugom – oružjem ili drugim sredstvima.

Takav oblik imperijalizma takoreći nikada nije prestao, ali onaj oružani uglavnom jeste, makar u civiliziranom svijetu. Sada se vraća na velika vrata i pitanje je kako će ruski i mogući američki primjer uticati na svijet.

„Svijet je u velikim promjenama. Snažniji, drskiji i spremniji ima prednost. I to je svijet koji je jako opasan za one ‘male’ (države)“, kaže Jakovina, koji je, govoreći o uticaju tog trenda na svakako trusni Zapadni Balkan, rekao da je dobro makar to što se ovaj dio svijeta ne apostrofira u trenutnim okolnostima.

„Na Balkan, svakako, utječu svi globalni događaji, kao i na veliki dio svijeta, ali opet – sada nigdje nismo aposfrofirani. Nismo interesantni niti sa aspekta radne snage, niti smo bogati. Ostajemo periferija i niti približno nismo u fokusu svjetskih dešavanja. No, svijet se brzo mijenja. Velike sile vode pravila i uz njih se javljaju i druge slabije, ali opet malo veće sile koje bi mogle imati interes za teritorijalne pretenzije. U slučaju Balkana, Bugarska, Mađarska…“, dodao je.

Ako izuzmemo ruski nasrtaj na teritorije koje su nekada bile dio bivšeg SSSR-a, Evropa je zasad pošteđena oružanog imperijalizma, no Markovina kaže da se i to može promijeniti.

„Europa je i dalje najbolji dio svijeta za život i ekonomski je prosperitetna. No, Europska unija nema jasno definiranu sigurnosnu i političku viziju svoje budućnosti. Klimava je i dosta zavisi od izbora u nekim državama“, kaže.

‘Balkan puno zavisi od Srbije, Vučić pada’

„(Trumpov glavni saveznik Elon) Musk podržava neonaciste u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Ako radikalna desnica doživi uspon i preuzme neke zemlje, a EU poklekne, onda će se ne samo Balkan pitati kako dalje, već i EU. Ako moćniji i jači uzima šta hoće, ulazimo u jako opasno vrijeme. Svjetski dogovor koji je ozakonjen u Vijeću sigurnosti UN-a, po kojem nema nasilne promjene granica, više nije na snazi“, tvrdi.

Govoreći o Balkanu, na kojem, kako mnogi tvrde, imperijalistička ideja „srpskog sveta“ nikada nije bila življa, Markovina kaže da će mnogo toga zavisiti od politike SAD-a.

„Ako govorimo o Bosni i Hercegovini, Dejtonski sporazum jeste bio volja američke diplomatske prisile. SAD je do sada bio garant opstanka ove zemlje. No, sada ne možemo znati kako će se stvari odvijati. Ono što znamo je da je Trump sada opasniji nego u prvom mandatu, ali da mu u fokusu nije Balkan. Nije niti ni Ukrajina, već je to Pacifik, odnosno, Kina. No, mislim da ipak nešto ovisi i od toga koliko će američka profesionalna diplomacija, koju ne treba potcijeniti, utjecati na njega“, kaže Markovina, koji je promišljanja zaključio situacijom u Srbiji.

„Nje nebitno koliko se Trumpu (srbijanski predsjednik Aleksandar) Vučić sviđao ili ne (iako ga Zapad općenito podržava), ali je činjenica da će on sa vlasti otići veoma brzo voljom građana Srbije. Ne vidim nikakav način da ostane na vlasti, jer nema nikakav legitimitet. Vlada mimo zakona. Bez obzira na geopolitičke okolnosti, odlazak Vučića mogao bi mnogo promijeniti u našoj regiji. A kako, vidjet ćemo.“

Izvor: Al Jazeera

Reklama