‘Lojalisti’ su zapravo Vučićeva prijetnja građanskim ratom
Protesti na svim univerzitetima u Srbiji imaju toliku širinu i toliki zamah da bi čak i ‘lojalisti’ mogli samo pomoći da se napravi građanski rat, a to nema veze sa problemom NIS-a, kaže Aleksandar Popov.

Strasti su u Srbiji uzburkane već mjesecima, a pritisak na predsjednika zemlje Aleksandra Vučića raste iz dana u dan. Osim što je suočen sa masovnim protestima, koji se održavaju u dva najveća grada zemlje, Novom Sadu i Beogradu, ali i drugdje u Srbiji, od početka ove godine srbijanski predsjednik se našao pred još jednim velikim političkim izazovom.
Ono o čemu se mjesecima kuloarski pričalo i za šta se vjerovalo da je dio neke spin mašinerije postalo je stvarnost i Naftnoj industriji Srbije (NIS) uvedene su američke sankcije.
Nastavite čitati
list of 4 itemsPoljoprivrednici traktorima pomažu studentima u blokadi Novog Sada
Srbija izgleda potpuno drugačije stotinu dana nakon tragedije u Novom Sadu
Studenti blokirali most Gazela koji spaja dva dijela Beograda
Time je Vučić dobio jasnu poruku na koji način najmoćnija sila svijeta gleda na srbijansko „sjedenje na dvije stolice“, čime je predsjednik i najmoćniji čovjek Srbije doveden pred svršen čin – ili će ostati lojalan ruskim partnerima, ili će učiniti sve da se sankcije sprovedu u djelo i Srbija okrene prema zapadu.
Nacionalizacija NIS-a
Jedan od scenarija, koji se pominju, a koji bi riješio stanje u NIS-u, jeste nacionalizacija ruskog dijela vlasništva, što je za Vučića veoma riskantan potez. Govoreći ranije za Al Jazeeru, politički analitičar Dušan Janjić ustvrdio je da srbijanski predsjednik, kako je najavljivao, nema šta razgovarati sa Rusima, a pitanje nacionalizacije je nešto u što se ne bi smio upuštati.
„Rusija ima moćan instrument u rukama i nije to samo NIS, nego i Srbijagas i uopšte energetska bezbednost Srbije i Zapadnog Balkana. Naravno da je uticaj jači i većih dimenzija nego u Evropi, a vidimo da i Evropa kleca pod tim utjecajem. Vučićeva izjava spada u njegovu marketinšku najavu da će da reši problem NIS-a prvo sa Amerikancima, pa sa Rusima.
Rusi tu više nema šta da ga obaveste i nema o čemu da se razgovara. Vlasništvo je svetinja, a govorimo o vlasništvu u NIS-u i Srbijagasu. Razumeo bih da Vučić u tom strahu od donošenja odluke sad stvara predstavu kako, eto, on je partner Rusije, pa će njemu Rusija nešto učiniti. Ne zaboravite: Rusija koristi naftu i gas kao strateško sredstvo“, rekao je Janjić.
Ipak, od tada, počelo se, pomalo stidljivo, govoriti kako je Rusija možda spremna izazvati i nemire u Srbiji kako bi zaštitila svoje ekonomske i geopolitičke interese. Stidljivo se u Srbiji govori i kako su famozni „lojalisti“ paravojna grupa, koju će srbijanski predsjednik koristiti upravo u takvom scenariju.
Rusko uplitanje malo vjerovatno
Politički analitičar Aleksandar Popov, ipak, misli da su takvi scenariji malo vjerovatni i da Rusija niti ima volje, niti ima želje da na bilo koji način „interveniše“ u Srbiji. Lojalisti, grupa koja se pominje u javnosti, imala bi sasvim drugačiju funkciju.
„Ne mislim da će se to (rusko uplitanje) desiti jer ovo što se dešava u Srbiji, mislim na proteste na svim univerzitetima u Srbiji koji imaju toliku širinu i toliki zamah, da bi čak i ‘lojalisti’ mogli samo pomoći da se napravi građanski rat – i to nema veze sa problemom NIS-a. Vučić je to spomenuo u kontekstu pretnje da zastraši studente i da zastraši sve druge protivnike režima da postoji grupa koja bi mogla zatalasati društvo na krvi i da će braniti režim. Te stvari ipak ne bi trebalo povezivati“, kaže Popov.
Ono čega javnost mora biti svjesna jeste da Vučić ima drugačiji odnos prema Rusiji i da se sada mnogo snaga ulaže kako bi se problem riješio i to na način da Rusi budu zadovoljni.
Proces konsultacija
„Vučić ima drugačiji pristup stvarima i ima drugačiji odnos sa zvaničnicima Rusije – i sa Putinom i Lavrovom – i to ako bi se desilo, taj neki dar-mar sada u Srbiji, zbog unutrašnjih problema to ništa ne bi pomoglo Rusiji oko sankcija SAD-a, niti bi se bilo šta drugo moglo desiti. NIS bi ostao u blokadi i ne bi se pronašlo nikakvo rešenje, a Rusija ne bi imala nekakve koristi“, pojašnjava Popov.
Novonastala situacija je vjerovatno pokrenula neke događaje koji još uvijek nisu javnosti vidljivi, a moguće da se iznalazi rješenje koje će za obje strane – srbijansku i rusku – biti što manje bolne. Postoji i ta neprijateljska opcija, pojašnjava Popov, ali i o tome se malo govori.
„Mislim da je počeo neki proces konsultacija, rokovi su kratki, ali mislim da su svesni realnosti, i Rusija i vlast u Beogradu, da se neko rešenje mora naći. Jedno od tih rešenja je da se pokuša otkupiti deo tih akcija koje imaju dve ruske kompanije. Drugo rešenje je, što se kaže, neprijateljska solucija, a to je nacionalizacija. A to da se sada pokuša napraviti neki unutrašnji neredi, pa da se to pitanje odloži, to Rusiji ne rešava problem ni na koji način i to i dalje ostaje kao problem“, zaključuje Popov.