Mallinson: Osim sile, Rusija ima druge forme utjecaja na okruženje
Kate Mallinson, saradnica Chatham Housea i partnerica u britanskoj strateškog konsultantskoj firmi PRISM, ističe da Moskva u Kazahstanu, Armeniji, Gruziji, te Moldaviji ima brojne načine utjecaja i političkog pritiska.

Zbog dubokih ekonomskih i društvenih veza sa republikama nastalim raspadom Sovjetskog saveza, Rusiji ne treba rat i oružana sila kako bi vršila pritisak na susjedne države, smatra Kate Mallinson, politička analitičarka i nekadašnja uposlenica organizacije Ljekari bez granica (MSF).
U razgovoru za portal Al Jazeeru, saradnica Chatham Housea i partnerica u britanskoj strateškog konsultantskoj firmi PRISM ističe kako Moskva u Kazahstanu, Armeniji, Gruziji, te Moldaviji ima brojne načine utjecaja i političkog pritiska.
Nastavite čitati
list of 4 itemsOrban: Mirovni sporazum Rusiju vraća u svjetsku ekonomiju
Ukrajina izgubila dvije trećine teritorije koju je u augustu osvojila u regiji Kursk u Rusiji
Trump: Indija dobija milijarde američkog oružja, uključujući avione F-35
- Može li se, u bližoj ili daljoj budućnosti, ponoviti ukrajinska situacija u Kazahstanu, odnosno da Rusija iskoristi činjenicu da na sjeveru Kazahstana živi značajan broj Rusa?
– S obzirom na izazove koje Rusija ima u Ukrajini, uključujući značajne gubitke u ljudstvu i opremi, vrlo je mala vjerovatnost ponavljanja ukrajinske situacije u Kazahstanu. Naročito jer se Kazahstan približio Rusiji u smislu trgovine i energije od početka rata. Rusija ima mnogo drugih načina utjecaja na potkopavanje stabilnosti Kazahstana osim vođenja rata, uključujući zaustavljanje izvoza nafte i smanjenje uvoza električne energije.
Rusija će nastaviti vršiti politički pritisak na Kazahstan kako bi se on i dalje distancirao od zapadnih sankcija i ostao integriran u rusku ekonomiju, što se do sada pokazalo uspješnim. U augustu je Astana saopćila kako više neće ‘slijepo’ slijediti zapadne sankcije ako budu štetne za kazahstansku privredu. Ruske firme također igraju ključnu ulogu u novim građevinskim projektima u energetskom sektoru Kazahstana, uključujući elektrane i prvu nuklearnu elektranu u državi.

Sve veća integracija ruske i kazahstanske privrede i energetskih sektora daje Moskvi više nego odgovarajuće instrumente političkog pritiska koji vojnu akciju čine vrlo malo vjerovatnom.
- Jedna od mogućih ‘meta’ Moskve je Gruzija i separatistički dijelovi ove države (Abhazija i Južna Osetija), a možda i cijela država. Može li ovo biti novi rat na Kavkazu?
– S nedavnim uspjesima gruzijske stranke Gruzijski san i odbijanjem države od članstva u EU, Rusija ima manje želje za invazijom na Gruziju. Čak se govori o sporazumu oko Abhazije i Južne Osetije koji dolazi dok vladajuća stranka Gruzijski san gura prijateljske veze s Kremljom.
Iako se protesti u Tbilisiju nastavljaju, Vlada oštro suzbija i hapsi demonstrante, a čini se da zamah opozicije slabi. Gruzijski san će nastaviti slijediti proruski i antizapadni put, naročito nakon što su Sjedinjene Američke Države sankcionirale de facto čelnika stranke Bidzinu Ivanishvilija. Rusija će nastaviti podržavati Gruzijski san i podržavati lokalne osobe u Gruziji koje se protive integraciji u EU.
Abhazija je zapala u krizu zbog predloženog zakona koji bi Rusima omogućio kupnju nekretnina u otcijepljenoj regiji. Moskva je naizmjenično vršila pritisak i ustupke, ali čini se da je predana provođenju zakona koji bi ojačao ionako ogroman utjecaj Rusije na Abhaziju.
- Možda su najveći problem za Evropu Moldavija i njena regija Transnjistrija (Pridnjestrovlje). Kako bi se tamo mogla razvijati situacija, budući da je u tom području već nekoliko hiljada ruskih vojnika?
– Moldavija se trenutno suočava s energetskom krizom potaknutom obustavom tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu i tekućim finansijskim sporom s Gazpromom. Moldavija ima alternative za ruski plin, ali se oslanja na otcijepljenu regiju Transnjistrija za opskrbu oko dvije trećine svoje električne energije. Prekid tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu prekinuo je opskrbu Transnistrije, koju je pogodio nestanak struje i utjecao na opskrbu Moldavije električnom energijom. Moldavija može kupovati električnu energiju iz Evrope po višim cijenama, ali to će povećati inflaciju.
Moskva će nastaviti s naporima da politički destabilizira Moldaviju i podrži frakcije protiv Evropske unije u državi. Procjene pokazuju da se u Transnjistriji nalazi gotovo 1.500 ruskih vojnika koji su raspoređeni da čuvaju skladišta oružja i kao ‘čuvari mira’. Ove snage nisu dovoljne za invaziju na Moldaviju.
Moskva će vjerovatno pružiti ‘humanitarnu’ plinsku pomoć regiji, ali će nastaviti koristiti energetsku politiku da destabilizira Moldaviju i spriječi integraciju s Transnjistriji. Dugoročno, trenutna energetska kriza mogla bi natjerati Moldaviju da se više integrira u evropsku energetsku i električnu infrastrukturu.
- Postoje značajne promjene u armenskoj politici, sada postoji proevropski stav. Može li to ‘opravdati’ nove ruske poteze tamo?
– Dok novo proevropsko zakonodavstvo Armenije – kao i sporazum o strateškom partnerstvu sa SAD-om – izaziva zabrinutost u Moskvi, vrlo je malo vjerovatno da bi Rusija upotrijebila silu da Erevan vrati pod svoj utjecaj. Rusija ima duboku ekonomsku i političku moć nad Armenijom koju će koristiti narednih godina kako bi spriječila Erevan da potpuno raskine s Rusijom.
Vjerovatan scenarij za Armeniju mogao bi biti nedavno iskustvo ruskog uplitanja u Moldaviji. Armenija će održati parlamentarne izbore 2026. godine, a Moskva će vjerovatno mobilizirati proruske frakcije i medijske ličnosti u državi i uključiti se u kampanju dezinformiranja i miješanja u izbore.
U konačnici, Armenija nastoji ojačati svoju sigurnost multivektorskom vanjskom politikom koja će uravnotežiti odnose s Rusijom i Zapadom, a ne u potpunosti zamijeniti utjecaj Moskve. Nakon objave zakona o procesu pristupanja EU-u, ministar ekonomije Gevorg Papojan izjavio je da Armenija ne želi ‘zamijeniti’ Euroazijsku ekonomsku uniju pod vodstvom Rusije, već radije ojačati vlastitu ‘nezavisnost’. Premijer Nikol Pašinjan je nedavno rekao kako pristupanje zahtijeva nacionalni referendum – na koji bi Moskva zasigurno nastojala utjecati – i postavljaju se pitanja o apetitima EU-a za primanjem nove članice kao što je Armenija.
Iako su mnogi Armenci još uvijek bijesni zbog nedostatka podrške Rusije tokom rata s Azerbejdžanom oko Nagorno-Karabaha, duboka ekonomska i energetska uvezanost Armenije s Rusijom čini potpuni prekid vrlo malo vjerovatnim. Rusija čini više od 40 posto armenske vanjske trgovine, brojka koja je porasla posljednjih godina. Armenija također ostaje ovisna o Rusiji zbog svoje energetske sigurnosti.
Gazprom posjeduje plinovodnu infrastrukturu Armenije i više od 80 posto prirodnog plina u državi isporučuje Rusija. Erevan je pokušao diversificirati svoj uvoz plina kupujući više od Irana, ali to bi moglo biti ugroženo kampanjom ‘maksimalnog pritiska’ na Iran koju je predložila nova Trumpova administracija.
- Baltičke zemlje su u NATO-u, Ukrajina je već u ratu, a Bjelorusija je ‘dio’ Rusije. Azerbejdžan je, možda, siguran. Je li, osim gore navedenih država, moguća ‘meta’ Kremlja i Centralna Azija?
– Kremlj će nastaviti vršiti pritisak na države Centralne Azije da ostanu politički i ekonomski bliske Rusiji (i da se udalje od Zapada), ali vrlo je malo vjerovatan scenarij da će upotrijebiti vojnu silu ili pripojiti nove teritorije u regiji.
Ruski zamah u Ukrajini – i sve manja podrška Zapada Kijevu – pokazali su centralnoazijskim državama da razlaz s Moskvom donosi više rizika nego nagrada. Nadalje, uprkos retoričkim obećanjima nakon sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, Zapad je Centralnoj Aziji ponudio nekoliko alternativa – ekonomskih i političkih – da se udalji od orbite Moskve.
Umjesto toga, vidimo sve veći umor od poštivanja sankcija od strane centralnoazijskih država koje te mjere vide kao štetne za njihov privredni rast.