Skandinavija i Baltik – prva linija odbrane Evrope od Rusije

Promjena regionalne sigurnosne situacije na Baltičkom moru već se dogodila i ima direktne i indirektne učinke na zemlje u regiji.

Danski borbeni avioni F-16 na nebu iznad Baltika (Piroschka van de Wouw / Reuters)

Zemlje sjevera Evrope godinama su predstavljale primjer obrazovnog i ekonomskog razvoja, a u medijima je bilo gotovo nemoguće pronaći vijest u kojoj se u kontekstu odbrane, sigurnosti i naoružavanja spominje neka od skandinavskih zemalja.

Ruska agresija na Ukrajinu u februaru 2022. godine promijenila je tu percepciju. Sjever i Baltik preko noći su postali prva linija odbrane Evrope od ruske opasnosti, a ove zemlje počele su sve više izdvajati novca iz budžeta za odbranu. Švedska i Finska preko noći su odustale od dugogodišnje politike vojne neutralnosti i prudružile se NATO-u.

Događaji koji su se u samo nekoliko posljednjih mjeseci odigrali pokazuju da se nešto ozbiljno događa na sjeveru Evrope, nekada pojmu za mir i stabilnost. U novembru su presječena dva telekomunikacijska kabla u Baltičkom moru koji su povezivali Švedsku i Dansku, dok je krajem decembra prekinut podvodni energetski kabl koji povezuje Finsku i Estoniju.

Podmorski kabl koji povezuje Švedsku i Litvaniju, presječen je 17. novembra, a manje od 24 sata kasnije prekinut je i jedini komunikacijski kabl koji povezuje Finsku s Njemačkom.

Možda nisu na glasu kao najglasnije u transatlantskom savezu, ali osam zemalja – Danska, Estonija, Finska, Island, Latvija, Litvanija, Norveška i Švedska – postaju sve značajniji igrači u evropskoj sigurnosti. Švedski premijer Ulf Kristersson ugostio je krajem prošle godine svoje nordijsko-baltičke kolege zajedno s poljskim premijerom Donaldom Tuskom u Harpsundu u Švedskoj, gdje su obećali pojačati vojnu podršku Ukrajini i nastaviti ulagati u vlastitu sigurnost.

Čelnici nordijskih zemalja i Njemačke na prošlogodišnjem samitu o sigurnosti u Štokholmu (Christine Olsson / TT News Agency via Reuters)

U novembru prošle godine nordijsko-baltičke države poduzele su dosad neviđeni nivo aktivnosti na regionalnoj sigurnosti, pojačavši odbrambene mjere i podršku Ukrajini. Švedska je potpisala bilateralne sporazume o produbljivanju odbrambene saradnje s Litvanijom i Poljskom. Švedska se također krajem godine pridružila 16 drugih država članica Evropske unije u pismu namjere Evropskoj odbrambenoj agenciji za daljnji razvoj integriranih sposobnosti zračne i raketne odbrane.

Nordijsko-baltičke države također su se sastale u Kopenhagenu 22. novembra na sastanku Nordijske odbrambene saradnje, gdje su nordijske zemlje potpisale pismo namjere za povećanje prekogranične vojne mobilnosti. Danska i Norveška su na istom sastanku obećale ukrajinskom ministru odbrane Rustemu Umerovu snažniju odbrambenu podršku, a dan kasnije Švedska je objavila da će finansirati ukrajinske rakete dugog dometa i bespilotne letjelice. U novembru je Švedska podijelila brošure u pet miliona domaćinstava u kojoj je objašnjeno šta učiniti “ako dođe kriza ili rat”.

Različiti pogledi na Baltik

Promjena regionalne sigurnosne situacije u Baltičkom moru već se dogodila i ima direktne i indirektne učinke na zemlje u regiji, kaže Charly Salonius-Pasternak, istraživač na Finskom institutu za međunarodne odnose (FIIA).

Dodaje kako je, uzimajući u obzir pristup punog spektra sukobu i mrežu odnosa koja postoji u cijeloj regiji Baltičkog mora, moguće zaključiti da će nakon određene tačke sve priobalne države Baltičkog mora biti ne samo pogođene, već će biti i uvučene u sukob koji se događa u regiji.

„Rusija vidi regiju Baltičkog mora bitno drugačije od načina na koji je vidi Zapad. Prema zapadnom gledištu, regija Baltičkog mora nije prvenstveno oblikovana geografijom, već preklapanjem institucionalnih, političkih i ekonomskih odnosa. Mozaik institucionalno utemeljenih i historijski razvijenih odnosa oblikuje samorazumijevanje pojedinih zemalja o regiji i njihovoj ulozi u njoj. Prevedeno u sigurnosno-politički žargon, to znači da zbog kompatibilnih, ali odvojenih vojno-političkih aranžmana, regija može izgledati kao jedno vojno strateško područje, ali ne funkcionira kao takvo.

Rusija, s druge strane, vidi regiju Baltičkog mora kroz jednadžbu fizičke kontrole i političke moći. Tačnije, u tradicionalnom ruskom viđenju, kontrola fizičkog teritorija je izvor moći i nešto što daje legitimitet mjestu Rusije u evropskoj, a u ovom slučaju regionalnoj, sigurnosno-političkoj konstelaciji. Iako se može uvjerljivo tvrditi da je rusko mjesto u evropskoj, u ovom slučaju regionalnoj, sigurnosno-političkoj konstelaciji. strateško usklađivanje sa Zapadom, odnosno usvajanje temeljnih zapadnih institucija (demokratija, vladavina prava i nezavisno pravosuđe) služilo bi njezinim vitalnim interesima, Rusija je izabrala izolacionističko i sve agresivnije držanje prema Zapadu“, ističe Salonius-Pasternak.

Dominacija zračnim i morskim prostorom

Anna Wieslander, voditeljica Sjevernoevropskog ureda Atlantskog vijeća u Štokholmu, kaže kako su nordijsko-baltičke države već pokazale predanost jačanju vlastite i regionalne sigurnosti.

„Sedam od tih zemalja već troši više od dva posto bruto domaćeg proizvoda na odbranu i sve čvrsto podržavaju Ukrajinu i NATO. Nadalje, svih osam ovih država specijalisti su za potpunu odbranu, koja se oslanja na cijelo društvo kako bi prevladala pred vojnim napadima“.

Ističe kako je zračni prostor iznad Skandinavskog poluotoka strateška prednost koja donosi bitne prednosti strani koja ga kontrolira u slučaju sukoba u regiji.

„I Švedska i Finska posjeduju snažne zračne snage lovaca četvrte i pete generacije – Švedska sa svojim vlastitim proizvedenim sistemom JAS Gripen, a Finska uskoro uvodi F-35, kao što to čine Norveška i Danska. Sveukupno, sa Švedskom i Finskom u NATO-u, nordijske zemlje imaju otprilike 210 najsavremenijih borbenih aviona, koji su moćno oružje za sprječavanje i odgovor na neprijateljske akcije. Švedska i Finska već su intenzivirale saradnju sa savezničkim državama NATO-a u području zrakoplovstva. U okviru okvira za prekograničnu obuku, koji su uspostavile Norveška, Švedska i Finska 2009, a Danska se pridružila 2021, nordijske zračne snage zajednički izvode misije obuke na gotovo sedmičnoj bazi“.

Nakon nekoliko prekida kablova na sjeveru Evrope, nordijske zemlje preuzimaju kontrolu i nad morem (Jussi Nukari / Lehtikuva via Reuters)

Ove zemlje također preuzimaju kontrolu i nad morem, jer sa Švedskom i Finskom u NATO-u, Baltičko more će nalikovati “jezeru NATO-a”, uz Kalinjingrad i Sankt Peterburg kao iznimke.

„Švedska ima najdužu obalu u Baltičkom moru, a njezin rašireni arhipelag pruža posebno operativno okruženje, kao i plitke smeđe vode Baltičkog mora. Kako se prisutnost ruskih podmornica u Baltičkom moru posljednjih godina povećala i postala žarište sabotaže, NATO je udvostručio svoju pomorsku prisutnost. Budući da moderne podmornice služe kao pokretni ISR ​​sistemi, pristupanje Švedske NATO-u otvorilo je nove mogućnosti za zaštitu Baltičkog mora i savezničkog teritorija“, kaže Wieslander.

Švedska, s prilagođenim sposobnostima za Baltičko more, trebala bi preuzeti vodeću ulogu u uspostavi NATO-ove misije za promatranje podmorja i morskog dna kako bi se zaštitile podvodne vode u Baltiku praćenjem ruskih podvodnih aktivnosti.

Historijski događaj

Karsten Friis, profesor na Norveškom institutu za međunarodne odnose, smatra da se ulazak Finske i Švedske u NATO s pravom označava kao historijski događaj, jer je to prvi put u posljednjih nekoliko stoljeća da su sve nordijske zemlje u vojnom savezu.

„Kao rezultat toga, entuzijazam za ponovno osnaženu sigurnosnu i odbrambenu saradnju može se osjetiti diljem nordijske regije. Ali taj put nije jednostavan i zemlje u regiji suočavaju se s izazovima koji variraju od prenapregnutosti preko regionalnih pritužbi do strateških poruka“, kaže Friis.

Henri Vanhanen, naučnik na Finskom institutu za međunarodne odnose, dodaje kako se sa sigurnošću može reći da nordijsko proširenje NATO-a ima revolucionarne učinke na regionalnu sigurnost, jer premoštava jaz u savezu između Norveške na Arktiku i Estonije, Latvije i Litvanije na Baltičkom moru.

„Stoga je ključno da kreatori politike u i izvan Sjeverne Evrope shvate osnove regionalnog sigurnosnog okruženja. Dok Rusija ostaje vojna prijetnja, šira promjena paradigme u evropskoj sigurnosti ostat će značajna. Sjeverna Evropa sada je glavna pozornica NATO-a u vojnom sukobu s Rusijom i novi centar gravitacije saveza“.

Dodaje kako postoji rastuća potreba za pronalaženjem inovativnih načina za poboljšanje kolektivne odbrane, a u praksi to znači nove pristupe zajedničkom operativnom planiranju, komandnim strukturama i strukturama snaga.

„Što je još važnije, NATO mora početi razmišljati o tome kako će Rusija dugoročno reagirati na nordijsko proširenje, uključujući NATO-ove promjene u pozicioniranju vojnih sredstava, budući da će to imati posljedice za planiranje odbrane kako unutar organizacije tako i u njezinim državama članicama.

Da bismo razumjeli odbrambeni potencijal sjeverne Evrope u nastajanju i njegovu stratešku važnost za širu euroatlantsku sigurnost, regiju je potrebno staviti u historijski kontekst. I za istočne i za zapadnoevropske velike sile, sjeverna je Evropa funkcionirala kao periferno područje, kroz koje je bilo moguće izvoditi vojne operacije protiv protivnika u srednjoj Evropi. Zbog te dinamike, kontrola nad sjevernom Evropom ostala je važna velikim silama, i kao takva, regija je stalno igrala značajnu ulogu u evropskim ratovima“, zaključuje Vanhanen.

Izvor: Al Jazeera

Reklama