Hrvatska pravoslavna crkva oduvijek je bila političko pitanje

Drugi svjetski rat odnio je desetke milijuna žrtava širom svijeta s tim što je prostor Balkana bio među najpogođenijim ratnim događanjima.

U njegovom jeku, u proljeće 1942. godine, nacistička Njemačka i tadašnja Nezavisna Država Hrvatska odlučile su osnovati Hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Ta crkva osnovana je zakonskom odredbom poglavnika Ante Pavelića 6. lipnja 1942. godine i to temeljem zakonske odredbe o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi od 3. travnja 1942. godine.

Zapisano je kako je na čelu Hrvatske pravoslavne crkve postavljen bivši mitropolit Novomoskovski Germogen (1861 – 1945), emigrant iz SSSR-a. Germogen je ustoličen za mitropolita 7. lipnja 1942. godine u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu.

“U pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj državi ne može biti srpske pravoslavne crkve (…) Ako crkvena organizacija nije internacionalna, ako je partikularna, onda može biti samo nacionalna hrvatska, onda može biti samo takva, koja u svome duhovnom životu vrši i uživa potpunu duhovnu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih oblasti”, rekao je Ante Pavelić u svom govoru u Hrvatskom državnom saboru 28. veljače 1942. godine, kada je najavio osnivanje autokefalne pravoslavne crkve.

Nova inicijativa nakon osam desetljeća

Poslije više od 80 godina u Hrvatskoj se ponovno govori o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. Prije nekoliko godina je, također, bilo nekih tihih najava, ali ove godine su Udruga Hrvatski pravoslavni centar i članovi Domovinskog pokreta (DP), koji je dio vladajuće koalicije zajedno s HDZ-om i predstavljaju vlast u Hrvatskoj, otišli korak dalje. Naime, oni su u Dicmu, na nedavnoj proslavi pravoslavnog Badnjaka, još jednom najavili osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. U Dicmu su toga dana bili neki od ministara te stranke kao i saborski zastupnici, što daje dodatnu težinu.

Saborski zastupnik DP-a i predsjednik Udruge “Hrvatski pravoslavni centar” Predrag Mišić rekao je kako su si prošle godine zadali cilj da u roku pet godina osnuju Hrvatsku pravoslavnu crkvu te da ih u tome ništa i nitko neće pokolebati.

„Sigurno da o tome neće odlučivati Milorad Pupovac. Ma neće ni [Andrej] Plenković. Ne može nitko odlučivati o vjerskim zajednicama, postoji jasno Ustav i zakon po kojem se ona može osnovati. Zadovoljni smo kako se proces za ostvarenje tog cilja odvijao kroz minulu godinu dana, pa smo danas uvjereni da bi do cilja mogli stići i ranije nego smo zacrtali. To će riješiti 130-140 tisuća ljudi u Hrvatskoj, od kojih je deset tisuća branitelja. Oni će odlučiti hoćemo li osnovati ili nećemo, Pupovac sigurno neće”, rekao je Mišić, vukovarski branitelj srpske nacionalnosti.

Ranije je, govoreći na temu osnivanja nove crkve, rekao da, ako mogu postojati bugarska, rumunjska, grčka, makedonska i sve ostale pravoslavne crkve, u Hrvatskoj može postojati i Hrvatska pravoslavna crkva.

“Mi ne pripadamo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jer je ta crkva širila netrpeljivost prema hrvatskom narodu devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom Domovinskog rata”, rekao je Mišić.

O osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve govorio je i saborski zastupnik Stipo Mlinarić, potpredsjednik DP-a, koji je istaknuo u Dicmu kako Hrvati pravoslavne vjere imaju pravo na svoju crkvu.

“Drago mi je da smo s pravoslavcima Hrvatima koji su se borili za ovu državu i žele je, za razliku od Milorada Pupovca, SNV-a i SDSS-a. Zato je DP ovdje i bit će svake godine ovdje. Što se tiče izjave Milorada Pupovca da DP uvjetuje Hrvatsku pravoslavnu crkvu, ja mu poručujem kako su prošla vremena kada je politika odlučivala koja će crkva biti osnovana. Hrvati pravoslavne vjere imaju pravo na svoju crkvu. Pupovac to govori zbog Srpske pravoslavne crkve koja je u zadnjih sto godina zapravo parapolitička organizacija i provodi velikosrpsku politiku. Stoga se Pupovčeva izjava može promatrati samo u kontekstu njegove privrženosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi”, rekao je Mlinarić.

Dodao je i kako je DP izbacio SDSS iz vlasti te da više nemaju poluge moći radi čega Pupovac ne može odlučivati ni o čemu, a kamoli o tome hoće li i tko osnovati Hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Vlada bez komentara

Interesantno je kako se predstava u Dicmu događala u vrijeme kada je SDSS u zagrebačkom hotelu Westin organizirao tradicionalni domjenak povodom pravoslavnog Badnjaka. Na tom domjenku su bili brojni uzvanici među kojima i predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković. Svi oni zajedno su svim vjernicima pravoslavne vjere čestitali Badnjak i Božić, ali i sudjelovali u vrtenju česnice, njenom lomljenju i potrazi za kovanicom koja onome koji je pronađe donosi sreću.

U svezi najave osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, Vladi smo poslali pismeni upit o njezinim stajalištima, odnosno podržava li to ili ne, ali nismo dobili odgovor.

Najave iz Dicma komentirao je predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac koji je rekao kako osnivanje te crkve nije prihvatljivo i da na to ne gleda dobro.

“Hrvatska pravoslavna crkva ima strašnu tragediju iz vremena Drugog svjetskog rata i Pavelićevog ustaškog režima, kada je prvi puta formirana i kada je služila za nečasne vjerske i političke ciljeve. Tako da oni koji to obnavljaju moraju biti svjesni da to ne može biti prihvaćeno”, rekao je Pupovac.

SPC bez komentara

Upit o ponovnoj najavi osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve poslali smo i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali niti oni nisu odgovorili na to. S obzirom na neke ranije izjave, sve ukazuje da iz SPC-a ignoriraju te najave.

„Djelovanje grupacije koja sebe naziva Hrvatskom pravoslavnom crkvom ne vidim kao problem Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavne crkve u svijetu. Ona za pravoslavlje jednostavno ne postoji. Takva grupacija je, poznato je, postojala samo u fašističkoj NDH, kada je služila isključivo ostvarivanju genocidnog programa prema srpskom narodu.

Zbog toga je njihovo djelovanje isključivo problem države, njenog identiteta, načina kako država želi da je dožive njezini građani, ali i kakvu sliku o sebi šalje u Europu i svijet”, rekao je još 2017. godine današnji patrijarh SPC-a Porfirije koji je u to vrijeme bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski.

‘Smokvin list’

Na najave osnivanja nove crkve razgovarali smo s povjesničarom Hrvojem Klasićem koji kaže kako je do osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve 1942. godine u tadašnjoj NDH došlo u vrijeme kada su ustaše vršile genocid nad srpskim narodom.

„Ta crkva nikada nije bila prava crkva nego nekakav ‘smokvin list’, koja je za cilj imala da prikrije strašne zločine upravo nad Srbima. Poznato je da je ‘srpsko pitanje’ bilo planirano riješiti protjerivanjem, otpremanjem u koncentracijske logore i masovnim ubijanjem. Kako to nije dalo rezultata, nego je došlo do jačanja otpora i odlaska Srba u partizane, nacistička Njemačka je tražila od Pavelića da se osnuje Hrvatska pravoslavna crkva. Plan je bio da se Srba u Hrvatskoj riješe tako što će im zabraniti upotrebu nacionalnog imena, ali će im dopustiti da ostanu pravoslavci”, pojasnio je Klasić.

Dodaje i kako je ta crkva trajala do kraja Drugog svjetskog rata, dolaska partizana i komunista, kada je Hrvatska pravoslavna crkva i ugašena, a njen poglavar Germogen ubijen. Treba znati i kako velika većina Srba nikada nije prihvatila tu crkvu.

Kada je riječ o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, Klasić kaže kako njen arhiepiskop Aleksandar ističe da ona postoji od 17. stoljeća, ali i da za to ne daje niti jedan dokaz koji bi to potvrdio. Navodi kako zato postoji niz dokaza da su Hrvatsku pravoslavnu crkvu 1942. osnovale upravo NDH i ustaše. Kazao je i kako ne ulazi u ničije pravo i volju da osnivaju vjerske zajednice i nazivaju ih kako žele, ali da se te zajednice trebaju osnovati u skladu s državnim zakonima i kanonskim pravom.

„Ova najnovija inicijativa za osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve je čisto politička stvar koja za cilj ima slabljenje Srpske pravoslavne crkve i direktno je usmjerena protiv građana Hrvatske srpske nacionalnosti. Ta crkva je i 1942. godine bila politika i danas se isto ponavlja. Potpuno je pogrešno kad inicijative za osnivanje vjerskih zajednica dolaze od političkih stranaka. Bilo je pogrešno kad je to 1942. godine radio ustaški pokret, a pogrešno je i danas kad to radi Domovinski pokret”, zaključio je Klasić.