Sukob ili pomirenje: Budućnost iransko-američkih odnosa nakon Trumpovog povratka

Donald Trump je za strategiju obuzdavanja uz primjenu maksimalnog pritiska, ali se suočava s neizvjesnošću u vezi s posrednicima koje će imenovati u svoj veliki administrativni tim.

Iranska strategija prema SAD-u je pragmatična strategija koja se oslanja na odobrenje iranskog rukovodstva u pokušaju da se vojno odvraćanje pretvori u političko (Anadolija)

Politike novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Iranu bit će zasnovane, izgleda, na njegovim politikama iz prvog mandata i sloganima njegove kampanje. Sklon je strategiji obuzdavanja uz primjenu maksimalnog pritiska, ali se suočava s neizvjesnošću u vezi s posrednicima koje će imenovati u svoj veliki administrativni tim.

Određeni broj uglednika i istraživačkih centara unutar i izvan Irana smatraju da se sukob između Teherana i Washingtona više ne zasniva na principu „ni rat, ni pregovori“ dok postoji opcija postizanja časnog i racionalnog sporazuma između dvije zemlje kao najjeftinijeg načina za upravljanje postojećim tenzijama između njih.

Istraživački centar Al Jazeere objavio je analitički rad pod naslovom „Iran i Sjedinjene Američke Države u sjeni Trumpovog povratka: Sukob ili pomirenje?“, u kojem je bivši ambasador i ministar vanjskih poslova Irana Mojtaba Ferdowsipour analizirao utjecaj Trumpovog povratka u Bijelu kuću na budućnost odnosa između Teherana i Washingtona, s obzirom na dramatične događaje koji se dešavaju u regiji.

Principi pomirenja, sporazuma, obuzdavanja i promjene

Američki lideri iz obje političke stranke oslanjaju se na niz principa kada je riječ o vanjskoj politici prema Iranu. Princip pomirenja (Detente) ističe se kao najstariji pristup koji su Amerikanci usvojili tokom dešavanja poznatih kao „Iran-Contra afera“ (1985-1987), kada je predsjednik Ronald Reagan tajno prodao američko oružje Iranu u zamjenu za oslobađanje američkih talaca u Libanu.

Nakon toga slijedi princip sporazuma (Compromise), koji je nastao potpisivanjem Iranskog nuklearnog sporazuma 2015. godine, zatim princip obuzdavanja (Containment), koji predstavlja dvostruku politiku obuzdavanja Irana i Iraka, dvije države koje su smatrane najvećim neprijateljima Izraela 1993. godine. Na kraju je princip promjene (Change), koji podrazumijeva promjenu iranskog režima kroz vojnu intervenciju ili ekonomske sankcije.

Trump bi mogao pribjeći posredovanju Saudijske Arabije ili Japana (Reuters)

Na osnovu ovih principa moguće je predvidjeti smjer kojim će se kretati novoizabrani američki predsjednik Donald Trump. Na temelju njegovih politika iz prvog mandata i slogana njegove predizborne kampanje mogao bi naginjati strategiji obuzdavanja uz primjenu maksimalnog pritiska, ali je neizvjesno koje će posrednike odabrati u svoj veliki administrativni tim.

Fokusiran na smanjenje troškova

Trumpov pristup ne rješava problem, već se fokusira na smanjenje troškova. To je pristup sličan onom koji su Sjedinjene Američke Države zauzele prema Sjevernoj Koreji 2016. godine. Kriza između dvije Koreje nije riješena, kao što se ne očekuje da bude riješena u Gazi, Libanu pa čak i Ukrajini. To je pristup koji se fokusira na uklanjanje pojma „problem“ i stavlja naglasak na frazu „Amerika na prvom mjestu“.

Iranska strategija prema Sjedinjenim Američkim Državama može se sažeti kao pragmatična, koja se oslanja na odobrenje iranskog rukovodstva u pokušajima pretvaranja vojnog odvraćanja u političko, otvarajući time put za indirektne ili multilateralne pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama. Svi ti napori povezani su sa smanjenjem utjecaja ekonomskih sankcija na Iran, jačanjem njegove geopolitičke pozicije i vraćanjem sposobnosti nuklearnog odvraćanja.

Prema pokazateljima, Trump bi mogao pribjeći posredovanju Saudijske Arabije ili Japana s Teheranom, dok se Iran čini spremnim uvrstiti mogućnost direktnih pregovora u svoje diplomatske aktivnosti.

Izvor: Al Jazeera

Reklama