‘Kolonijalizam otpada’: I Tajland se uključio u globalnu krizu zabrane uvoza plastike

Tajland je postao posljednja u nizu zemalja koja se uključila u globalnu krizu plastičnog otpada zabranom uvoza.

Godinama je zemlja služila kao ključno odredište za plastični otpad iz razvijenih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država i Japana.

Evo što trebate znati o zabrani, globalnom uvozu plastičnog otpada i njihovom utjecaju na okoliš i zdravlje.

Zašto je Tajland zabranio uvoz plastičnog otpada?

Od 1. januara 2025. Tajland je prestao uvoziti plastični otpad u nastojanju da suzbije toksično onečišćenje u zemlji.

Od 2018. Tajland je vodeći uvoznik plastičnog otpada iz razvijenih zemalja poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Japana.

Između 2018. i 2021. zemlja je uvezla više od 1,1 miliona tona plastičnih ostataka, kažu tajlandski zvaničnici. U 2023. samo je Japan izvezao oko 50 miliona kilograma (50.000 tona) plastičnog otpada na Tajland.

Tim se uvozom često loše postupalo, a mnoge su tvornice spaljivale otpad umjesto da ga recikliraju.

Novu zabranu, koju je uvelo Ministarstvo prirodnih resursa i okoliša, odobrila je vlada zemlje u decembru 2024. Međutim, borci za zaštitu okoliša već godinama to guraju. Godine 2019. aktivisti iz Tajlanda i Greenpeace održali su demonstracije za zabranu elektroničkog i plastičnog otpada tokom 34. samita Udruženja zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), održanog u Bangkoku.

Zašto zapadne zemlje izvoze plastični otpad u zemlje poput Tajlanda?

To je hladna ekonomija.

Zapadne zemlje često izvoze otpad, uključujući plastiku, u zemlje poput Tajlanda jer je to jeftinije i lakše od upravljanja otpadom u zemlji.

Zemlje na globalnom jugu, uključujući Tajland, obično imaju niže troškove rada i slabiji kurs, pa mogu prerađivati ​​i reciklirati otpad po nižim troškovima nego što bi to bilo moguće na Zapadu. Za bogatu naciju cijena recikliranja opada dok još može tvrditi da ispunjava svoje ciljeve recikliranja i predstavlja sebe kao predanu čistom, zelenom okolišu.

Ekonomija dalje objašnjava zašto je ova praksa, također, uobičajena u bogatim, ali nejednakim zemljama, poput SAD-a, gdje se takva dinamika, također, održala unutar zemlje.

Godinama su sjeveroistočne države SAD-a slale svoj otpad u južne države, gdje slabiji ekološki propisi i ekonomske razlike u smislu nižih plaća i vrijednosti zemljišta čine održavanje odlagališta jeftinijim.

Godine 2018, voz pun kanalizacijskog otpada iz New Yorka i New Jerseya mjesecima je bio parkiran u jugoistočnoj američkoj saveznoj državi Alabami, što je izazvalo bijes.

Zašto zemlje globalnog juga pristaju na to?

Zemlje na globalnom jugu često prihvaćaju plastični otpad zbog ekonomskih poticaja. Prenamjena uvezenog plastičnog otpada, također, može stvoriti radna mjesta i podržati lokalne ekonomije.

Globalno tržište upravljanja plastičnim otpadom procijenjeno je na 37 milijardi dolara u 2023. godini, a predviđa se da će porasti na gotovo 44 milijarde dolara do 2027. godine.

Procjene Opservatorija ekonomske složenosti (OEC) otkrivaju da je 2022. godine Turska, naprimjer, zaradila 252 miliona dolara od uvoza plastičnog otpada. Malezija je te godine uvezla otpadne plastike u vrijednosti od 238 miliona dolara, Vijetnam 182 miliona dolara, a Indonezija 104 miliona dolara.

Kakav je utjecaj plastičnog otpada na zdravlje i okoliš?

Plastični otpad, posebno miješana kućna plastika, ili se topi u plastične kuglice, ili spaljuje, ili baca na deponije. Ovu miješanu plastiku teško je reciklirati jer je često pomiješana s predmetima koji se ne mogu reciklirati kao što su boce i ambalaža. Otopljeni peleti se koriste za izradu proizvoda kao što su ambalaža ili namještaj.

Stručnjaci, također, upozoravaju da bi, ako Ujedinjeni narodi ne mogu riješiti tekuće nesuglasice u vezi sa sporazumom o zaustavljanju plastičnog onečišćenja, to moglo dovesti do velike zdravstvene krize.

Glavna zabrinutost uključuje sve veću izloženost mikroplastici – sitnim česticama plastike koje nastaju raspadom većih plastičnih predmeta – koja se nalazi posvuda, od zraka i vode do hrane i ljudskih tkiva.

Mikroplastika se, također, dodaje određenim proizvodima kako bi ih povremeno poboljšala. Naprimjer, koriste se za piling ili u pastama za zube kao abrazivne kuglice. Čak i kada se isperu, ne razgrađuju se zbog vode, već se nakupljaju u okolišu.

Istraživanja pokazuju da mikroplastici može trebati od 100 do 1.000 godina da se razgradi toliko da nestane.

Ljudi su, također, u opasnosti od udisanja otrovnih zagađivača iz spaljivanja plastičnog otpada. Ovim spaljivanjem oslobađaju se štetne hemikalije i čestice, povećavajući rizik od respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, posebno u područjima s lošim upravljanjem otpadom, prema članku objavljenom u British Medical Journalu.

Koje druge zemlje primaju plastični otpad iz zapadnih zemalja?

Nekoliko drugih zemalja jugoistočne Azije, poput Vijetnama, Malezije i Indonezije, također je kroz historiju bilo plaćeno za odvoz plastičnog otpada.

Kina je prije bila najveće tržište za kućni otpad i preuzela je gotovo polovicu svjetskog plastičnog otpada od 1992. dok nije uvela zabranu 2018. To je postao prijelomni trenutak za trgovinu.

Iste godine, plastični otpad poslan u Tajland porastao je na više od 500.000 tona – što je deseterostruko povećanje u odnosu na prosječnu količinu prije 2015. godine, prema statistici Tajlandske carinske službe.

U međuvremenu, nakon kineske zabrane, Ujedinjeno Kraljevstvo je počelo izvoziti više plastičnog otpada u Tursku nego bilo koja druga zemlja, s količinom koja se povećala s 12.000 tona u 2016. na 209.642 tone u 2020. To je činilo 30-ak posto britanskog izvoza plastičnog otpada.

Turska je u maju 2021. najavila zabranu uvoza plastičnog otpada od etilen polimera, koji se obično koristi u pakiranju hrane i rezervoarima poput flaša. Ukinut je nekoliko dana nakon pritiska lokalne industrije plastike, koja se oslanja na uvoz otpada kao sirovine.

Zašto aktivisti ovo nazivaju ‘kolonijalizmom otpada’?

Mnogi od vodećih svjetskih izvoznika plastičnog otpada razvijene su ekonomije sa značajnim mogućnostima recikliranja. Prvih deset izvoznika su sve razvijene zemlje s visokim dohotkom, a sedam su evropske. Zajedno čine 71 posto globalnog izvoza plastičnog otpada, ukupno više od 4,4 miliona tona godišnje.

Njemačka, naprimjer, izvozi približno 688.067 tona godišnje, što je čini najvećim svjetskim izvoznikom. Velika Britanija izvozi oko 600.000 tona godišnje, što čini 61 posto plastičnog otpada.

SAD, nasuprot tome, reciklira većinu svog plastičnog otpada. Ipak, još izvozi znatne količine: 2018. godine SAD je u inozemstvo otpremio 1,07 miliona tona plastičnog otpada, što predstavlja jednu trećinu recikliranog otpada, a 78 posto tog izvoza poslano je u zemlje s nedovoljnim sistemima gospodarenja otpadom.

Jesu li neke zapadne zemlje prestale izvoziti plastični otpad na globalni jug?

Da, neke su zapadne zemlje poduzele korake da zaustave ili smanje svoj izvoz.

Godine 2023. Evropska unija najavila je da će zabraniti izvoz plastičnog otpada u siromašnije zemlje izvan Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) od sredine 2026. kako bi zaštitila okoliš i zdravlje u tim zemljama. OECD je trgovinska i razvojna organizacija 38 uglavnom bogatih zemalja.

Izvoz u zemlje OECD-a imat će strožija pravila, a zemlje koje nisu članice OECD-a mogu podnijeti zahtjev za izuzeće od novog pravila EU-a ako dokažu da mogu održivo gospodariti otpadom.

Šta je rješenje?

Mnogi aktivisti tvrde da su takva ograničenja specifična za pojedinu državu ili pojedini blok samo zakrpe.

Pozivaju na učinkovit globalni sporazum o plastičnom otpadu. Time bi se uspostavila pravno obavezujuća pravila za smanjenje proizvodnje plastike i poboljšali okviri za gospodarenje otpadom i recikliranje na globalnoj razini.

U decembru 2024. zemlje se nisu uspjele dogovoriti o sporazumu tokom pregovora pod vodstvom UN-a u južnokorejskom Busanu. Više od 100 država podržalo je nacrt za smanjenje 400 miliona tona plastike proizvedene godišnje i postupno ukidanje određenih hemikalija i plastike za jednokratnu upotrebu. No, zemlje proizvođači nafte poput Saudijske Arabije, Irana i Rusije usprotivile su se rezovima, zbog čega su pregovori propali. Plastika se proizvodi od petrohemikalija dobivenih iz nafte i plina, zbog čega je njihova proizvodnja usko povezana s industrijom fosilnih goriva.

Nije jasno kada će se održati sljedeći globalni razgovori o rješenju za plastični otpad.