Sporazum EU-a i Mercosura podijelio javnost: Ko će biti dobitnik, a ko gubitnik

Pregovori dva bloka su počeli još 1999. godine, a sporazum se temeljio na tri tačke: političkom dijalogu, saradnji i trgovini.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen s čelnicima zemalja Mercosura na potpisivanju ugovora u Montevideu (Sofia Torres / EPA-EFE)

Evropska unija i savez Mercosur, koji čine Argentina, Brazil, Urugvaj i Paragvaj, nakon 25 godina dugih pregovora konačno su potpisali ugovor, no detalji sporazuma još nisu javno dostupni.

Pregovori su počeli još 1999. godine, a sporazum se temeljio na tri tačke: političkom dijalogu, saradnji i trgovini. No, sporazum koji je konačno potpisan 2019. godine nazvan je političkim. U zamjenu za otvaranje tržišta, zemlje Mercosura dobile su samo garantirane uvozne kvote. Otpor u Evropi, temeljen prvenstveno na problemima poljoprivredne i klimatske politike, doveo je do ponovnih pregovora koji su završeni krajem 2024. godine i potpisivanjem konačnog sporazuma.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen potvrdila je da je EU postigao sporazum o slobodnoj trgovini s Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem, nazvavši ga historijskim.

“Obilježavamo zaista historijsku prekretnicu. Šaljemo jasnu i snažnu poruku svijetu, svijetu koji se sve više sukobljava, da ovaj sporazum nije samo ekonomska prilika, već i politička nužnost. Vjerujemo da su otvorenost i saradnja pravi pokretači rasta i prosperiteta. Znamo da jaki vjetrovi pušu u suprotnom smjeru, ali ovaj sporazum je naš odgovor“, rekla je Von der Leyen nakon samita i potpisivanja ugovora u Montevideu.

Šefica evropske diplomatije Kaja Kallas dodala je: “Ovo je dobra vanjska politika i dobar dan za EU i naše partnere u Latinskoj Americi”.

Ko će profitirati od sporazuma

Mnogi analitičari, pogotovo u Latinskoj Americi, već sada nisu sigurni šta u stvarnosti znači ovaj sporazum i ko će od njega najviše profitirati. To potvrđuje i izjava urugvajskog predsjednika Luisa Lacallea Poua, koji je rekao da dogovor “neće biti čarobno rješenje”, dodajući da će “koraci biti postepeni, ali sigurni”.

Sporazum bi trebao stvoriti jedno od najvećih područja slobodne trgovine na svijetu, s ukidanjem carina za ključne izvozne industrije iz EU-a, kao što su automobili, mašine, hemikalije i farmaceutski proizvodi.

Ukupno, sporazum će ukinuti uvozne carine na 91 posto izvoza EU-a u zemlje Mercosura, kao i 92 posto izvoza Mercosura u EU, prema podacima Evropske komisije.

U poljoprivredno-prehrambenom sektoru sporazum će postepeno eliminirati 93 posto carina na izvoz iz EU-a u zemlje Mercosura, uključujući vino, jaka alkoholna pića, maslinovo ulje i konzervirane breskve, uz liberalizaciju 82 posto uvoza poljoprivrednih proizvoda.

Trenutno su zemlje Mercosura ključni trgovinski partneri EU-a, s izvozom u Brazil, Argentinu, Urugvaj i Paragvaj u ukupnom iznosu od 55,7 milijardi eura u 2023. Uvoz iz tih zemalja u EU iznosio je 53,7 milijardi eura iste godine.

S obzirom na povećane napetosti s dva glavna globalna trgovinska partnera EU-a, SAD-om i Kinom, izvozni div Njemačka posebno se zalagala za brzo sklapanje sporazuma, a nekoliko industrija i političara sugerirali su podjelu sporazuma na dvije komponente.

To bi omogućilo ratifikaciju ključnih dijelova sporazuma, uključujući carine i uvozne kvote, od kvalificirane većine zemalja EU-a, što znači najmanje 15 zemalja koje predstavljaju 65 posto ukupnog stanovništva EU-a, kao i Evropskog parlamenta.

Geopolitičke okolnosti ubrzale sporazum

Unija je dugo odugovlačila s potpisivanjem sporazuma, namećući različite vrste uslova zemljama Mercosura, ali se taj odnos odjednom promijenio. Analitičari smatraju kako razlog treba tražiti u geopolitičkim promjenama u svijetu.

Dorte Wollrad, voditeljica ureda Friedrich Ebert Stiftunga u Urugvaju, kazala je kako su se globalni uvjeti znatno promijenili tokom šest pregovaračkih rundi, te da se u periodu globalizacije, EU našao u ovisnostima raznih vrsta, posebno u pogledu energije (Rusija), sigurnosti (SAD) i tehnologije (Kina).

„Suočen s tim izazovima, EU sada nastoji ojačati svoju autonomiju i pokušava se ponovno pozicionirati kao srednja sila u sve više polariziranom geopolitičkom svijetu. U tom kontekstu ponovno je u fokus došla Latinska Amerika, kao subkontinent bogat sirovinama i mjesto najvećeg dijela svjetskih litijskih projekata za proizvodnju baterija. Ima mnogo da ponudi, od metala rijetkih zemalja do obnovljive energije za proizvodnju zelenog vodika. Čak su i kulturni korijeni ponovno otkriveni u potrazi za kvalificiranim radnicima jer je integracija mnogo lakša kada se poklapaju vrijednosti i religija“, objašnjava Wollrad.

Nedostatak informacija otežava procjenu postignutog sporazuma, jer izvorna ponuda Mercosura u pogledu pristupa tržištu je nepoznata, dok se, s druge strane, EU čvrsto držao onoga što je spreman ponuditi u pogledu pristupa tržištu, ne popuštajući ni milimetra. U isto vrijeme je bio voljan ublažiti zahtjeve za očuvanje okoliša i omogućiti državama Mercosura određeni prostor u pogledu industrijske politike u automobilskom sektoru i javnoj nabavi.

Viviana Barreto, voditeljica projekta o regionalnoj integraciji i Mercosuru u Fondaciji Friedrich Ebert u Urugvaju, kaže kako ostaje nejasno šta će te pogodnosti značiti za Mercosur.

„U tim dugotrajnim pregovorima Mercosur je uvijek djelovao na temelju zbroja nacionalnih interesa. Ako ovaj sporazum zaista označava prekretnicu, to bi moglo biti u smjeru jačeg kreiranja regionalne politike. To bi moglo predstavljati temelj za maksimalno iskorištavanje prednosti sporazuma i zajedničko upravljanje njegovim mnogostrukim učincima“.

Sporazum EU-u omogućuje pristup tržištu od 260 miliona ljudi, a Barreto dodaje kako činjenica da se Bolivija, koja ima više od 21 posto svjetskih nalazišta litija, ove godine pridružila Mercosuru kao punopravna članica mora biti još jedan poticaj.

„Sporazum se, stoga, može smatrati prvim važnim korakom u smjeru istinskog partnerstva s regijom koja dijeli vrijednosti demokratije i multilateralizma s EU-om. To bi moglo označiti početak preorijentacije, od pristupa koji je isključivo usmjeren na trgovinu prema dalekosežnijoj asocijaciji, izgrađenoj na dijalogu, saradnji i jednakom partnerstvu“, kazala je Barreto.

Veliki broj protivnika sporazuma

Veliki je broj i onih koji sporazum ocjenjuju lošim.

Audrey Changoe, koordinatorica politike trgovine i ulaganja u organizaciji CAN Europe, rekla je kako je „ovaj sumnjivi dogovor potpuni frontalni napad na demokratiju“.

„Pregovaralo se iza leđa građana, uprkos široko rasprostranjenoj zabrinutosti različitih sektora društva. Sporazum će utjecati na više od 700 miliona ljudi. Uistinu je skandalozno da je Komisija do posljednjeg trenutka odbijala otkriti detaljne informacije o pregovorima i pregovaračkoj dokumentaciji. To je u suprotnosti s obećanjima komesara za trgovinu Šefčoviča da će poboljšati transparentnost i dijalog s civilnim društvom i postavlja opasan presedan za novi mandat Komisije“.

Ona je dodala kako, s obzirom na ovu antidemokratsku pozadinu, još više zabrinjava to što Komisija EU-a razmatra razdvajanje sporazuma EU-a i Mercosura kako bi se ubrzao proces ratifikacije.

„Takva bi podjela značila da bi se trgovinski dio sporazuma usvojio bez potrebe za pristanak svih članica unutar Vijeća EU-a i bez potrebe za nacionalnom ratifikacijom u parlamentima diljem Unije. Time bi se zaobišao demokratski nadzor i javna rasprava na nacionalnom nivou, koja je prvobitno bila predviđena i prekršio bi se pregovarački mandat EU-a“.

Laura Restrepo Alameda iz Climate Action Network Latin America rekla je kako „nikakvi zelenkasti aneksi ne mogu popraviti ovaj inherentno loš dogovor”.

„Izgrađen je za promicanje trgovine proizvodima koji potiču krčenje šuma, otimanje zemlje, masovnu upotrebu pesticida, emisije ugljika i kršenja ljudskih prava. Dogovor još više gura Južnu Ameriku u ekološki kolaps i podupire destruktivni neokolonijalni ekonomski sistem koji pokreće društvene nejednakosti. Dogovor će ozbiljno utjecati na kolektivna prava domorodačkih zajednica koje ionako nose nesrazmjeran teret klimatske krize i nečuveno je da se s njima nikad nije razgovaralo o dogovoru.”

Izvor: Al Jazeera

Reklama