Vještačka inteligencija donosi renesansu nuklearne energije

Ogromne potrebe vještačke inteligencije za električnom energijom ukazuju da bi nuklearne elektrane mogle biti nužnost u bližoj budućnosti.

Microsoft je u septembru prošle godine postigao dogovor o ponovnom otvaranju reaktora u elektrani 'Three Mile Island', gdje je davne 1979. došlo do topljenja nuklearnog reaktora (Carlo Allegri / Reuters)

Korištenje nuklearnih elektrana za proizvodnju električne energije tema je koja redovno izaziva podijeljene stavove, a proteklih godina se činilo da bi ovakve elektrane mogle postati stvar prošlosti.

Reputacija nuklearnih elektrana na globalnom nivou je prvo ugrožena 1986. godine nakon katastrofe u Černobilu u nekadašnjem Sovjetskom savezu a danas Ukrajini, dok je dodatni strah izazvao niz nuklearnih nesreća u elektrani Fukušima izazvanih katastrofalnim zemljotresom i njime potaknutim cunamijem ne tako davne 2011. Nakon što je Njemačka, ekonomska i proizvodna sila kako u Evropi tako i u svijetu, odlučila ugasiti svoje preostale nuklearne reaktore, što je proteklih godina i učinila, djelovalo je da će nuklearne elektrane postati stvar prošlosti, barem na Zapadu.

I dok su rasli pozivi širom svijeta za gašenjem nuklearnih elektrana, istovremeno je došlo do sve većih potreba za skladištenje i obradu podataka, a uporedo je vještačka inteligencija postala sve prisutnija u svakodnevnom životu.

Upravo bi vještačka inteligencija mogla udahnuti novi život u razvoj i gradnju novih nuklearnih elektrana, zbog ogromnih potreba te tehnologije za električnom energijom.

Potražnja za električnom energijom

Velike tehnološke kompanije su primorane da se okreću nuklearnim elektranama kako bi napajale energijom gladne centre za skladištenje i obradu podataka, koje su opet potrebni sistemima vještačke inteligencije.

Dovoljno je pogledati da je potražnja za električnom energijom američkih centara za podatke porasla za 50 posto od 2020. godine, te sada čini četiri posto ukupne potrošnje električne energije u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema prognozi analitičara UBS-a, ta brojka bi mogla narasti na devet posto do 2030.

Analitičari JPMorgana navode da bi ukupna potražnja za električnom energijom u SAD-u trebala rasti 13 do 15 posto godišnje do 2030. Slični scenariji se vide širom svijeta, s obzirom da niko ne želi da kasni u AI utakmici.

AI troši toliko energije da se očekuje da će podatkovni centri za razvoj te tehnologije u Evropi trebati gotovo tri puta više energije do 2030. godine, pokazala je studija koju je u novembru objavila konsultantska kuća McKinsey, koja predviđa da će potražnja za električnom energijom biti veća od 150 teravat-sati (TWh) do 2030. godine s današnjih 62 TWh.

Iako se tehnološke kompanije hvale svojim naporima da budu karbonski neutralne, odnosno da ne zagađuju okoliš svojim djelovanjem, jasno je da zelena energija dobijena iz obnovljivih izbora poput ukroćivanjem snage vjetra ili korištenjem solarnih panela za dobijanje električne energije iz Sunca nije dovoljna da zadovolje potrebe za rad vještačke inteligencije, kojoj napajanje treba 24 sata dnevno.

Stoga i ne čudi da se tehnološki giganti trude da ukažu na prednost pouzdanosti nuklearne energije u odnosnu na obnovljive izvore. Kako će upotreba vještačke inteligencije rasti, tako će neupitno trebati sve više električne energije.

A tehnološki giganti se takmiče kako bi do te energije došli.

Neraskidiva veza

Primjera radi, velikan Microsoft je u septembru prošle godine postigao dogovor o ponovnom otvaranju reaktora u elektrani Three Mile Island, gdje je davne 1979. došlo do topljenja nuklearnog reaktora. Taj reaktor nikada nije pušten u rad, ali je drugi reaktor iz te elektrane dugi niz godina nastavio raditi. S obzirom da Microsoft samostalno radi na razvoju vještačke inteligencije i ima ogromne potrebe za svoje velike centre za obradu podataka, te da je veliki investitor u kompaniju OpenAI, koja je kreator popularnog bota ChatGPT, jasno je zašto ulaže u nuklearnu energiju.

Sam Altman, suosnivač i čelnik OpenAI-ja je ujedno i predsjednik kompanije Oklo koja radi na razvoju novog tipa malog modularnog nuklearnog reaktora. Jasno je rekao kako je budućnost nuklearne energije i vještačke inteligencije neraskidivo povezana.

“Ne vidim načina da to postignemo bez nuklearne energije”, rekao je prošle godine za CNBC.

Isto tako, trgovinski div Amazon, te Meta, matična kompanija Facebooka, Instagrama i WhatsAppa, kao i Google, sklapaju dogovore kako bi osigurali nužnu buduću nuklearnu energiju za svoje centre za obradu i skladištenje podataka. Oni su samo vrh brijega tehnoloških kompanija koje nastoje da osiguraju nužnu električnu energiju bez koje će njihove kompanije biti skoro beskorisne u poređenju s konkurencijom.

Microsoft, Amazon i drugi tehnološki divovi nisu zainteresirani samo za oživljavanje i korištenje postojećih nuklearnih elektrana. Oni ujedno finansiraju i razvoj nuklearnih reaktora naredne generacije, a Google je 14. oktobra najavio ugovor o kupovini nuklearne energije iz malih modularnih reaktora (SMR) koje će razviti Kairos Power.

Dva dana nakon Googleove objave, Amazon je saopćio da je potpisao ugovore o ulaganju u četiri SMR-a koje će izgraditi, te koje će posjedovati i njima upravljati Energy Northwest, konzorcij javnih komunalnih poduzeća u državi Washington. Amazon se nada da će novi reaktori moći napajati klaster centara za podatke u istočnom Oregonu.

A Oracle dizajnira centar za obradu podataka za potrebe AI-ja koji će pokretati tri SMR-a, što je najava koju je predsjednik kompanije Larry Ellison okarakterizirao kao naizgled “bizarnu”, ali nužnu za ispunjavanje “ludih” energetskih zahtjeva vještačke inteligencije.

Nuklearni startupi

Treba istaći da je penzionisani osnivač Microsofta jedan od velikih ulagača u nuklearni startup TerraPower, koja je dobila sredstva od američkog Ministarstva energetike i Nacionalne laboratorije Los Alamos za razvoj natrijem hlađenog reaktora, sličnog onom na kojem radi Altmanov Oklo.

Bill Gates je uložio više od milijardu dolara u postrojenje TerraPower koje je u junu počelo da se gradi u Kemmereru u Wyomingu. Kompanija TerraPower je objavila da će njihov reaktor biti operativan do 2030.

S druge strane, Google je 2022. uključio u ulaganje vrijedno 250 miliona dolara za nuklearni startup TAE Technologies, a Amazon je u oktobru slično djelovao u sklopu ulaganja vrijednog 500 miliona dolara za nuklearni startup X-energy. Osnivač Amazona Jeff Bezos također je uložio novac u kanadski nuklearni startup General Fusion.

Uprkos ogromnim novčanim infuzijama korporacija, milijardera i vlada, nuklearna energija nije potpuno siguran izbor.

Mana nuklearnih elektrana, pored potencijalnih katastrofalnih posljedica viđenih u Černobilu i u Fukušimi, jesu veliki troškovi izgradnje, koji premašuju milijarde, dok je taj proces izuzetno dugotrajan.

Francuska je u decembru priključila novi nuklearni reaktor Flamanville 3 na električnu mrežu, što je prvi put u 25 godina da je to učinjeno, objavila je državna energetska kompanija EDF.

Reaktor je počeo raditi u septembru, prije priključivanja, 12 godina nakon što je prvobitno planirano, a koštao je gotovo 13 milijardi eura, četiri puta više nego što je bilo predviđeno.

Izazovi za reaktore

Slične razvoji događaja su viđeni i u drugim zemljama, s probijanjem budžeta i velikim kašnjenjima. Iako zahtijevaju manja početna kapitalna ulaganja, manji nuklearni reaktori, poput SMR-ova, vjerovatno će biti još manje ekonomični od postojećih velikih, bar što se tiče proizvodnje električne energije.

“Vrlo malo predloženih SMR-ova je predstavljeno i nijedan nije komercijalno dostupan, a kamoli da je dobio licencu i odobrenje nuklearnog regulatora”, napisala je Allison Macfarlane, koja je predsjedavala američkom Nuklearnom regulatornom komisijom, a sada vodi Školu javne politike i globalnih poslova na Univerzitetu British Columbia, u članku koji je pretprošle godine objavio IAI News.

Trenutno postoji više od 50 dizajna za nove reaktore, a čini se da tehnološki divovi koji ulažu u razvoj nuklearnih elektrana ne sarađuju na standardiziranom dizajnu – nešto što mnogi nuklearni stručnjaci preporučuju kao najbolji način da se elektrane odobre i izgrade brzo i po pristupačnoj cijeni.

Trošak i vrijeme nisu jedine prepreke koje se moraju prevladati ako se želi da nuklearna energija riješi problem potreba vještačke inteligencije.

Nijedan od predloženih novih projekata nije predstavio nikakve nove ideje o tome šta učiniti s radioaktivnim otpadom koji stvaraju ne samo reaktori već koji se stvaraju i prilikom rudarenja urana.

Osim što je samo odlaganje radioaktivnog otpada problematično, postavlja se i pitanje zloupotrebe tog materijala.

Zloupotreba otpada

Stručnjaci ističu da bi otpadne materijale zlonamjerni ljudi mogli iskoristi za proizvodnju nuklearnog oružja.

Oklo i drugi nuklearni startupi predlažu ponovnu preradu svog otpada kako bi smanjili troškove, ali ta ponovna obrada proizvodi plutonij koji bi se mogao preusmjeriti za upotrebu u nuklearnom oružju.

To je samo jedno od pitanja koje se mora riješiti prije nego što tehnološke kompanije budu gradile svoja nuklearna postrojenja za napajanje potreba obrade i rada s podacima.

Vještačka inteligencija se u mnogim diskursima upoređuje s električnom energijom, odnosno korisnim sredstvom bez kojeg ljudi uskoro neće moći živjeti.

A jasno je da će veza između vještačke inteligencije i nuklearne energije samo rasti. Čelnici tehnoloških kompanija spremno tvrde kako je nuklearna energija ključna za budućnost koja je prihvatljiva za okoliš i klimu na Zemlji.

S obzirom da velike kompanije često stavljaju svoj interes ispred svih ostalih i da su poznate po riskantnim, često opasnim potezima, upitno je koliko će njihova ulaganja zaista koristiti široj javnosti, a koliko će biti usmjereni za sposobnost tih kompanija da posluju.

Izvor: Al Jazeera

Reklama