Redouani: Nadam se da će ljudi shvatiti psihološku kompleksnost Gaddafija

Dokumentarni film Gaddafi: Profil jednog diktatora (Gaddafi: Inside the Dictator's Mind) reditelja Kamala Redouanija bit će prikazan u takmičarskom dijelu sedmog međunarodnog AJB DOC Film Festivala, koji će bit održan u Sarajevu od 13. do 17. septembra 2024. godine.

U intervjuu za Al Jazeeru Balkans Redouani je govorio o dokumentarnom filmu koji će sarajevska publika imati priliku pogledati, o izazovima s kojima se susreo tokom snimanja, Gaddafijevom psihološkom profilu, društvenim promjenama i podjelama u Libiji…

Muammar Gaddafi vladao je Libijom 42 godine. Četiri decenije tiranizovao je ljude iz svog okruženja, svoj narod i svijet. Postao je arhetip političkog zla. U maniru historijskog trilera i kriminalističke istrage ovaj film istražuje psihologiju diktatora, makijavelista, paranoika, megalomana, perverznog, manipulativnog i narcisoidnog predatora. Poput profilera koji analizira serijskog ubicu, ovaj film gledaocima pruža pogled u um čovjeka koji je, prema tajnom izvještaju CIA-e, s kojeg je u međuvremenu skinuta oznaka tajnosti, bio “na rubu ludila”.

Kamal Redouani slobodni je novinar i redatelj dokumentarnih filmova. Rođen je 1968. u Casablanci, a od 2005. godine prati dešavanja na u arapskim zemljama. Radio je u Iraku, Libiji, Gazi, Siriji, Libanu, Tunisu.

Autor je nekoliko dokumentaraca i knjiga nastalih na temelju mreže poznanstava i prijateljstava izgrađenih na povjerenju stečenom tokom vremena provedenog u ovim zemljama. Njegova knjiga “Inside Daech” (Unutar ISIL-a) dobila je nagradu Grand Témoin 2017. godine.

• Šta vas je potaknulo da snimite film o Muammaru Gaddafiju, i zašto ste se odlučili da posebno istražite njegov psihološki profil?

– Libija je zemlja koja mi je posebno draga. Posvetio sam tome nekoliko filmova, posebno o usponu Daesha (ISIL), ratu između istočne i zapadne Libije, kao i o odgovornosti stranih država u haosu koji tamo vlada. Sjena Gaddafija je uvijek bila prisutna. Međutim, iako pričanje priče o Gaddafiju kroz precizne činjenice i otkrivanje epizoda iz njegova života ima smisla, želio sam ići još dalje.

Intrigira me sam čovjek koji je zanosan i zagonetan lik. Bio je i harizmatičan, ekscentričan i nepredvidiv. Želio sam proniknuti u njegovu psihologiju. Kao što znate, trenutni događaji to svakodnevno dokazuju: osobnost vođe, “ludilo” vođe, njegove opsesije, mogu promijeniti tok historije. Ispitivanje psihologije naših političkih vođa izvrstan je alat za rasvjetljavanje njihovih strateških izbora i odluka na međunarodnoj sceni. Postoji li političko ludilo, i ako postoji, koje oblike ima? Razmatranje ovog pitanja navodi nas na istraživanje veza, možda dubljih nego što se čini, između ludila i moći.

• Gaddafijevu vladavinu obilježio je niz ekstremnih ponašanja. Koji su to aspekti njegove osobnosti ili djela koje je bilo najteže prikazati u filmu i zašto?

– Iskreno, svi. Ali kad bih morao izabrati jedno, bio bi to njegov odnos sa ženama. Libija je konzervativna zemlja, a tema žena je osjetljiva. Nakon njegove smrti mnogo se pričalo i pisalo o njegovom odnosu sa ženama, ali trinaest godina kasnije, u još uvijek nestabilnoj zemlji, svjedoci su rijetki. Štaviše, svjedočanstva se toliko razlikuju između pro i anti Gaddafijevih frakcija da je teško razlučiti istinu.

• Film se poziva na deklasificirani izvještaj CIA-e u kojem se Gaddafi opisuje kao osoba “na rubu ludila”. Kako je ova reportaža utjecala na vaš portret njega?

– Ne bih govorio o utjecaju, nego o analitičkom okviru. U 1960-ima, profesor Jerrold Post stvorio je “Centar za analizu osobnosti i političkog ponašanja” unutar CIA-e. Ovaj psihijatar dostavio je agenciji i američkoj administraciji profile stranih lidera (osobnost, inteligencija, karakterne osobine, neuroze, psihoze itd.) koji su trebali pomoći u političkom odlučivanju. Cilj mi je bio suočiti njegovu analizu sa stvarnošću na terenu i svjedočanstvima iz tog vremena. Poput “profilera” koji analizira ponašanje serijskog ubice, zadubio sam se u Gaddafijev opskurni identitet. Htio sam gledatelja staviti u poziciju psihologa koji postupno otkriva svoj predmet proučavanja i putuje u um čovjeka koji, prema sad već skinutom tajnom izvještaju CIA-e, zaista stoji “na rubu ludila”.

• Koja su bila neka od najiznenađujućih ili najneočekivanijih otkrića tokom vašeg istraživanja Gaddafijeva života i vladavine?

– On je vođa koji je često govorio, puno putovao i poznat je po svojim dugim govorima, kao i ponekad iznenađujućim stavovima na međunarodnoj sceni. Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da ga poznaju, ali svaki psihološki aspekt Gaddafija koji sam istražio pokazao se istinskim iznenađenjem. Ostavljam gledateljima da ih sami otkriju.

• Kako ste se nosili potencijalnim pristranostima ili ograničenjima u izvorima i svjedočanstvima korištenim u filmu?

– Kao prvo, pokušao sam diverzificirati izvore konsultirajući kako direktna svjedočanstva (bivši Gaddafijevi saradnici, žrtve njegova režima, stručnjaci za međunarodnu politiku), tako i različite arhivske dokumente (vladini izvještaji, međunarodni i domaći mediji, deklasificirani dokumenti itd.). To mi je omogućilo da prikupim više perspektiva i izbjegnem ograničavanje na jednostrani pogled.

Zatim je bilo bitno uzeti u obzir politički i medijski kontekst u kojem su ti izvori nastali. Što se tiče svjedočanstava, budući da sam putovao ratnim zonama u kojima je propaganda široko rasprostranjena, razumijem da na svjedočanstva mogu utjecati emocije, lične predrasude ili selektivno pamćenje. Moja je uloga usporediti ta svjedočenja kako bih se identificirale konvergencije i divergencije.

Ovaj posao bio je posebno zahtjevan, pogotovo jer se većina Gaddafijevih pristalica koji još žive u Libiji boje progovoriti zbog straha za svoje živote.

• Gaddafi je imao pristalice diljem svijeta. Mnogi ljudi u bivšoj Jugoslaviji još uvijek idealiziraju Gaddafija i Libiju iz razdoblja njegove vladavine i vide ga kao jednog od predvodnika antiimperijalizma. Kako gledate na to?

– Zaista, lik Gaddafija percipira se vrlo različito ovisno o kulturnom i političkom kontekstu. Neki ga vide kao simbol otpora protiv imperijalizma, dok ga drugi oštro osuđuju zbog represije i zloupotrebe vlasti pod njegovim režimom. Moj film pokušava opravdati ovu složenost istražujući lik kroz inovativan pristup: “njegovu psihologiju”, dok također izlaže stvarnost njegovog utjecaja, kako u Libiji tako i na međunarodnom planu. Nudi snažan smjer i moćnu perspektivu za razumijevanje kako običan čovjek koji je postao revolucionar može evoluirati s moći, živjeti u svojim fantazijama, pasti u megalomaniju, pokoriti svoj narod, a zatim mučiti i ubijati.

• Kako biste željeli da ovaj film nakon gledanja utječe na razumijevanje publike o Gaddafiju i diktatorima općenito?

– Gledajući Gaddafi: Inside the Dictator’s Mind, nadam se da će gledatelji ne samo shvatiti psihološku kompleksnost Gaddafija, već i razumjeti mehanizme koji su doveli do njegova uspona na vlast i njegovu brutalnost. Film nastoji pružiti dublje i nijansiranije razumijevanje ovog lika istražujući kako su njegove osobine ličnosti i iskustva utjecali na njegovo diktatorsko ponašanje. Moj cilj je da ovaj film ima značajan utjecaj na to kako javnost doživljava Gaddafija i diktatore općenito, naglašavajući psihološke procese koji leže u pozadini tiranije. U konačnici, nadam se da će film potaknuti razmišljanje o dinamici moći i načinima za sprječavanje autoritarnog odstupanja. Nijedna država, čak ni najdemokratskija, nije imuna na izbor muškarca ili žene čiji bi psihološki profil mogao nagovijestiti budućeg diktatora. Često propitujemo platforme kandidata, ali rijetko njihove psihološke profile, što je bitno.

• Prošlo je skoro 13 godina od Gaddafijeve smrti. Kako ocjenjujete stanje u današnjem libijskom društvu i ide li ono u smjeru kojem su se ljudi nadali kada su izašli na ulične proteste zahtijevajući odlazak Gaddafija s vlasti?

– Proživio sam libijsku revoluciju. Bio sam tamo, u srcu nemira i nadanja. Trinaest sam godina prolazio kroz svaki kutak ove napaćene zemlje, svjedočeći vapajima onih koji traže slobodu i demokratiju. Danas me boli vidjeti kako se ta nada pretvara u noćnu moru, do tačke u kojoj se neki više ne ustručavaju pozivati ​​na povratak Gaddafijeva sina.

Strano uplitanje odigralo je veliku ulogu u haosu koji vlada u Libiji. Ova bogata i željna zemlja uhvaćena je u složenu mrežu u kojoj vanjske sile produbljuju unutarnje podjele. Sve dok ovo uplitanje traje i Libijci se ne mogu ujediniti kako bi istjerali vanjske utjecaje i pregovarali o miru, budućnost ostaje neizvjesna.

Ipak, ostajem optimist. Bilo da dolaze s istoka ili sa zapada, Libijci duboko žude za mirom i mnogi neumorno rade na ponovnom uspostavljanju sklada u svojoj domovini. Uprkos preprekama, postoje muškarci i žene koji se neumorno trude kako bi vidjeli da se njihova zemlja ponovno rađa u miru.