Kako je bježati iz Jenina pred naletom izraelskih snaga

Stojeći ispred svog doma u izbjegličkom kampu u Jeninu na Zapadnoj obali Saja Bawaqneh našla se na poznatom mjestu – istom onom na kojem je upucan i ubijen njen otac prije nekoliko godina. Ubile su ga izraelske snage.

Ovog puta ona je čekala da joj izraelski vojnik da signal kako je vrijeme da počne hodati prema glavnoj bolnici u gradu, nakon što je istjerana iz svog doma, pet dana nakon što su izraelski vojnici – uz podršku helikoptera i dronova – pokrenuli desetodnevni upad u Jenin.

Bilo je jedan ujutro i bila je sa 60-godišnjom majkom, svoje dvije sestre, trudnom snahom i mladim rođacima.

Osim male torbe s osnovnim potrepštinama za djecu, imale su samo odjeću na sebi.

To nije bio prvi put da je dom porodice Bawaqneh napadnut, niti je ovo bio prvi napad na kamp. Ali, ovaj najnoviji upad, koji je počeo prije gotovo sedmicu i trajao do povlačenja izraelskih snaga u petak, bio je najintenzivniji; stanovnici grada su ga nazvali „zemljotres“.

Najmanje 34 Palestinca su ubijena tokom ove najnovije operacije, u kojoj su ciljani Tulkarem i drugi predjeli na svejeru Zapadne obale, zajedno s izraelskim napadom na opkoljeni i bombardovani Pojas Gaze.

Buldožeri izraelske vojske razorili su velike dijelove Jenina koji je ostao pod opsadom duže od sedmicu, sravnivši ulice i zgrade. Iako su se izraelski vojnici povukli od tada, stanovnici strahuju da će se vratiti nakon što su privremeno prešli na okolne vojne punktove.

„Obično nam treba deset minuta pješice do bolnice, ali hodali smo sporo, s podignutim rukama po razorenim ulicama, pa je trajalo dosta duže“, kazala je 29-godišnja Bawaqneh Al Jazeeri.

Opkoljeni, a zatim raseljeni

Bawaqneh i šest članova njene porodice skrivali su se u kuhinji od početka napada 28. augusta. To je bila najsigurnija tačka u njihovoj četverospratnoj kući u centru izbjegličkog kampa u Jeninu, zaklonjena od velikih prozora i od izraelskih snajpera postavljenih vani.

S obzirom na to da nisu mogli izaći u nabavku, razvukli su zalihe hrane, vode i lijekova dok su boravili zarobljeni u vlastitom domu.

Nakon pet dana grupa izraelskih vojnika upala je u kuću, a prije toga je sat vremena pucala na kuću i okolicu.

„Tokom pucnjave stisli smo se u ćošku kuhinje, jedni na drugima“, ispričala je Bawaqneh, opisujući pucnjavu kao „glasnu i pretjeranu“.

„Čuli smo zvuke eksplozije i ljude koji su vrištali“, ispričala je.

Svi su bili napeti, pokušavajući zamisliti i pripremiti se za svaki mogući scenarij koji bi uslijedio nakon ulaska vojnika u kuću.

„Pobrinuli smo se da su djeca obučena i obuvena. Rekli smo im da uskoro krećemo jer smo pretpostavili da će upasti svaki trenutak“, kazala je Bawaqneh.

„Bili su uplašeni i čvrsto su se stiskali uz nas. Noge su im se toliko tresle da nisu mogli hodati“, ispričala je.

Kada su ušli u kuću oko 22 sata, stigli su „u nevjerovatnom broju i počeli pretaživati svaku sobu s psima“, prisjećala je Bawaqneh.

„Došli su s vodom i hranom u dovoljnim količinama za deset dana“, kazala je, dodajući kako je bilo jasno da će koristiti kuću kao „vojnu bazu“.

Nekih tri sata kasnije izraelski vojnik im je naredio da napuste kuću. Bawaqneh je odbila, rekavši da je nesigurno za djecu jer su ulice uništene i bez struje.

„Rekao nam je da će nas morati zaključati u jednu sobu. Tako su i uradili nakon što su nam oduzeli telefone“, prisjećala se Bawaqneh.

Sjedeći u sobi pored glavnog hodnika kuće, žene su se pitale koliko će dugo biti zaključane.

Nakon otprilike 45 minuta, drugi vojnik je otključao vrata i rekao porodici da ide.

„Ponovno sam pitala mogu li nam garantovati sigurnost jer trebamo hodati sami, po mraku i vojnik je odgovorio potvrdno, tako da smo morali poći, nismo imali izbora“, kazala je.

Otišli smo, a da nam nisu dozvolili ponijeti ništa. Nismo imali hrane, vode, odjeće ni novca.“

Po dolasku u državnu bolnicu u Jeninu Bawaqneh je uskoro uvidjela da je njihova situacija slična situaciji brojnih drugih porodica kojima je, također, naređeno da napuste svoje domove i koje su završile u bolnici.

Nisu imali načina da saznaju o dešavanjima zbog nestanka struje i interneta, pa nisu znali šta se dešava širom kampa i istočnog dijela grada Jenina.

‘Uništeni’ grad

Prema riječima Bawaqneh, „preplašene“ porodice s kojima se srela u bolnici su, također, pobjegle „bez igdje ičega, bez novčića u džepu“.

„Oni koji su stigli prije nas spavali su u porodilištu na spratu“, kazala je Bawaqneh.

Kazala je da je bila „rijetkost vidjeti cijelu porodicu zajedno“, jer su mnogi mladi i djeca – posebno mladići koje izraelski vojnici često hapse i zlostavljaju – pobjegli u obližnje predjele kada je operacija počela.

Kada je sunce izašlo, ljudi su počeli pristizati u velikom broju i porodice su „punile dvorište“ bolnice, ispričala je Bawaqneh.

Grupe za ljudska prava, uključujući Amnesty International, upozorile su da je s ovakvim upadima, prisilno raseljavanje neizbježno.

Iz Amnestyja su, također, primijetili da je došlo do „užasavajućeg porasta“ upotrebe smrtonosne sile izraelskih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali.

Načelnik općine Jenin Nidal al-Obaidi se složio.

„Racije i upadi događaju se nekoliko godina, ali su postali češći i intenzivniji nakon 7. oktobra – kao i razaranje koje prati svaki upad“, Al-Obaidi je kazao Al Jazeeri.

Najnoviji upad je opisao kao „zemljotres“ koji je potresao Jenin i njegov izbjeglički kamp.

„Vidimo kako vojni buldožeri uništavaju gradske ulice, infrastrukturu, vodovodne cijevi i kanalizaciju. Vidimo pucnjavu usmjerenu prema telefonskim linijama i dalekovodima“, kazao je Al-Obaidi.

Bijeg porodica

„Gledamo razaranje javne infrastrukture, uključujući škole, igrališta i biznise. I, naravno, razaranje brojnih, brojnih domova – potpuno ili djelimično“, dodao je.

Gotovo 70 posto Jenina je „razoreno“, kazao je Al-Obaidi.

Prema njegovim riječima, porodice u gotovo 120 domova bile su prisiljene pobjeći. Mnogi su domovi potpuno ili djelimično uništeni.

Bawaqnehin dom je jedan od njih. Po povratku da provjere u kakvom im je stanju kuća u petak, Bawaqneh je kazala da su je vojnici „ispreturali“ nakon što su je vandalizirali do neprepoznatljivosti.

Ulazna vrata su razbijena, prozori na kući također, namještaj, ukljućujući krevete je, također, uništen. Izraelski vojnici su crtali po zidovima i po fotografijama Bawaqnehinog ubijenog oca.

„Svaki ćošak u kući je uništen. Koristili su i zloupotrebljavali naše kuhinjske uređaje. Trebat će nam sedmice da ovaj prostor ponovno učinimo pogodnim za život“, kazala je.

Neki domovi su prošli i gore. Al-Obaidi je kazao da su „deseci domova sravnjeni sa zemljom“.

Više od 100 radnji i biznisa je uništeno, posebno onih na komercijalnom trgu u Jeninu.

Snimci, čiju je vjerodostojnost potvrdila agencija Al Jazeere za provjeru činjenica Sanad, prikazuju izraelske vojne buldožere kako uništavaju lokalne biznise i stambene zgrade u Jeninu.

Al-Obaidi je kazao da općina pokušava popraviti neke vodovodne cijevi i dalekovode u nekim predjelima, posebno onima blizu bolnice.

Ali, to je „izuzetno izazovno zbog velikog prisustva izraelskih snaga koje su pucale na moj automobil i kamione koji dolaze popraviti dalekovode“, kazao je Al-Obaidi.

Zarobljeni

Palestinsko društvo Crvenog polumjeseca (PRCS) je kazalo da i njihovi timovi nailaze na poteškoće da pomognu ljudima zarobljenim u Jeninu i u njegovom izbjegličkom kampu, jer im izraelske snage otežavaju kretanje. Mnogima ponestaje hrane, vode, formule za bebe i drugih potrepština.

Izraelski vojnici su okružili komercijalni trg u centru kampa i proglasili ga „zatvorenom vojnom zonom“, lokalna novinarska Eman Silawy, kazala je Al Jazeeri.

Lokalni novinari s kojima je Al Jazeera razgovarala kažu da je samo dio od 12.000 stanovnika kampa bio u stanju pobjeći od početka operacije. Oni koji su pobjegli otišli su u predjele na periferiji grada, ili u dijelove kampa udaljene od mjesta konfrontacija.

Iako su deseci ljudi iz istočnog dijela kampa, uključujući i glavno naselje Ad-Damj, bili prisiljeni otići jer su ih na to natjerali izraelski vojnici, „hiljade drugih porodica ostale su u kampu“, kazala je Silawy.

To je zato što ili nisu mogli otići na siguran način, ili jednostavno nemaju načina, kazala je.

‘Gubimo nadu’

Izraelski napadi na Jenin nisu novost.

Jenin je središte izraelskih vojnih upada još od prije, od Druge intifade 2000. godine.

Tokom ovih napada, izraelske snage često unište cijela naselja, tvrdeći da su utočište palestinskim borcima.

I bez ovih upada, uvjeti u kampu su očajni, kažu humanitarni radnici. Stopa nezaposlenosti je visoka i siromaštvo je rašireno, prema podacima Ujedinjenih naroda.

Uprkos mnogim izazovima koji su pred njima, Al-Obaidi je kazao da su stanovnici Jenina uvijek bili „izdržljivi“ pred izraelskom „agresijom“.

Kao i mnogi drugi, Bawaqneh je kazala kako se nada da će se njena porodica vratiti u svoj dom kada bude useljiv. Izraelski vojnici su ga koristili kao „bazu“ kada su oni otišli, dodavši da je bila šokirana, ali ne i iznenađena razmjerima „namjerne štete“ nanesene njenom domu i imovini.

„Veoma smo umorni“, kazala je. Ova porodica, koja se sada sklonila u privremenom domu na periferiji Jenina, morat će još jednom sama platiti obnovu svog doma.

„Razmjeri uništenja, gubitka i straha pred nepoznatim najviše me brinu“, kazala je. „Gubimo nadu da ćemo se vratiti makar i prividu normalnog života jer kamp ne dobija nikakvu podršku.“