Šta bi kopnena invazija značila za Liban i Izrael?

Sukob koji je kuhao između libanske grupe Hezbollah i Izraela mjesecima, ako ne i godinama, pogoršan je izraelskim napadom na Gazu.

Ono što je nekad bila spekulacija – a sada činjenica – nije ništa manje šokantno: između Hezbollaha i Izraela se odvija pravi rat.

U posljednjih 13 dana došlo je do dramatičnog porasta nasilja između Hezbollaha i izraelske vojske. U pozadini zračnih i raketnih napada, Mossadova kampanja masovnih ubistava, korištenjem dojavljivača i vokitokija protiv članova Hezbollaha, ubila je desetke i ranila hiljade. Uslijedio je val zračnih napada i osvetničkih raketnih napada.

Dana 23. septembra, nakon što je zaprijetio stanovništvu južnog Libana da odmah ode ili će se suočiti s uništenjem, Izrael je pokrenuo najveću zračnu kampanju u posljednjim godinama. Koristeći većinu izraelskih zračnih snaga, pogođeno je više od 1.300 ciljeva širom Libanona, ali uglavnom na jugu. Bio je to najintenzivniji nivo zračnih napada viđen godinama.

Četiri dana kasnije, generalni sekreta Hezbollaha Hassan Nasrallah ubijen je, zajedno sa grupom viših zapovjednika s kojima se sastao, kada je 85 bombi ‘razbijača bunkera’ bačeno na južno predgrađe Beiruta, u brutalnom udaru obezglavljivanja koji je sravnio nekoliko zgrada u nastanjenoj četvrti.

Uprkos tome, Hezbollah nastavlja ispaljivati ​​rakete i projektile na izraelske ciljeve. Zračna kampanja neće biti rješenje za probleme Izraela. Hezbollah se godinama pripremao upravo za ovaj scenarij i raspršio je svoje raketne snage po cijeloj zemlji. Dakle, kakav je plan?

Četiri scenarija

Šaljući pojačanje na sjever, 98. diviziju borbeno dokazanih zračno-desantnih trupa, kao i aktiviranje rezervista koji služe u jedinicama koje pripadaju Sjevernoj komandi, Izrael šalje signal: Ozbiljan je u svojim namjerama u obračunu s Hezbollahom.

Ali šta to znači u praktičnom smislu? Kako bi pobjeda izgledala za Izrael?

Iskorjenjivanje Hezbolaha? Ovo je malo vjerovatno. Grupa je ugrađena u libansko društvo, posebno među šiitskom populacijom na jugu zemlje.

Borba protiv Hezbollaha samo će ga ojačati jer je nemoguće iskorijeniti Hezbollah kao ideju.

Kada je Izrael 2006. objavio da će uništiti tu grupu, to je učinilo da Izrael izgleda slab, jer je Hezbollah tada trebao samo da preživi sukob da bi to proglasio pobjedom – nešto što je bilo lako postići.

Brzi i snažni napad? I ovo je rizično. Udaranje na Hezbollahove raketne lokacije i komandne centre na zemlji doprinosi Hezbollahovim snagama. Grupa je godinama trenirala za ovu mogućnost. Njeni borci su prošli sveobuhvatnu obuku i možda imaju i borbeno iskustvo iz rata u Siriji.

Podsticanje neslaganja i mogući građanski sukob unutar Libana? Ovo je malo vjerovatan scenario, a uključivalo bi iskorištavanje – i na neki način ohrabrivanje – uzavrelo neslaganje koje neki dijelovi libanskog društva osjećaju prema Hezbollahu, posebno nakon što je grupa pomogla u suzbijanju demonstracija protiv rastuće ekonomske krize 2019. Ideja bi bila zadržati Hezbollah okupiranim i fokusiranim na dešavanja unutar države, a ne na Izrael.

Ovo bi bila dugoročna strategija, bez garancije uspjeha i previše realne vjerovatnoće da će se bilo koji građanski sukob promijeniti u obimu i smjeru, metastazirajući u nešto što niko ne može kontrolisati, a najmanje Izrael.

Stvaranje tampon zone i odgurivanje snaga Hezbollaha od granice? Moguće, ali na kraju bi mogla nastati potencijalna katastrofa.

Tampon zona

Moglo bi zvučati dobro na papiru ili na sastanku, ali svaki pokušaj Izraela da stvori tampon zonu oko granice bi se, vrlo vjerovatno, loše završio po njih.

Da bi stvorio tampon zonu, Izrael bi trebao koristiti kopnene snage da zadrži teritorij. Planine i kamenit teren otežavaju kretanje i ograničavaju tenkove i druga vozila na putevima, čineći zasjede Hezbollaha mnogo lakšim.

2006. godine, Hezbolah je iznenadio izraelske snage efektivnim napadima na njihove oklopne kolone i snajperskim napadom na izraelske patrole. Jedinice izraelske vojske borile su se da uzvrate, a njihovo neiskustvo je često dovelo do katastrofalnih grešaka. Najmanje 20 tenkova je uništeno ili oštećeno bez popravke u ratu, dok su komandanti bez borbenog iskustva vodili tenkovsku kolonu za kolonom u pažljivo pripremljene zasjede.

Ovog puta se to neće dogoditi. Izrael je učio iz svojih grešaka; njegove borbene jedinice su prekaljene u borbi, iako iscrpljene, nakon jednogodišnje gradske bitke s Hamasovim borcima. Interno, izraelska vojska je otvorena i relativno brza u izjašnjavanju i ispravljanju grešaka u doktrini. Njihova vojska neće dvaput napraviti istu grešku.

Ali Hezbollah je također učio i uveliko je povećao svoju snagu. Godine 2006. na jugu je bilo oko 5.000 boraca. Taj broj je sada porastao na oko 20.000 do 30.000, sa još hiljadama u rezervi. Njihova jedinica specijalnih snaga, Radwan Force, ima 3.000 vojnika koji su posebno obučeni za djelovanje na jugu i poznaju ga kao svoj džep.

Obje strane koriste tehnologiju, odnosno nadzorne bespilotne letjelice, za praćenje protivnika. Hezbollah ima veliki arsenal sofisticiranog protutenkovskog oružja kao što je projektil Kornet, za koji je dokazano da je efikasan protiv izraelskih tenkova Merkava.

Svaka tampon zona znači da Izrael mora držati trupe u tampon zoni, na utvrđenim pozicijama, zajedno agresivnim patroliranjem, nadzorom i zračnim snagama. Sve kopnene snage bile bi stalne mete za bombe pored puta, snajpere, zasjede i raketne udare. Dok god bi Izrael ostajao na tom području, u zemlju bi se vraćalo mnoštvo vreća sa mrtvim vojnicima.

Čak i da se taj scenario dogodi, to još uvijek ne bi spriječilo lansiranje Hezbollahovih raketa, projektila i bespilotnih letjelica na Izrael. Izraelski vojni planeri mogli bi povećati dubinu tampon zone. Međutim, Hezbollah ima dovoljno veliki arsenal da ispali projektile s bilo kojeg mjesta u Libanu i još uvijek može pogoditi ciljeve duboko u Izraelu.

Što je veća veličina zauzetog teritorija, to će više Libanaca pasti pod izraelsku okupaciju.

Kako bi se raketni napadi nastavljali iz dijelova Libana koji još uvijek nisu pod kontrolom Izraela, tampon zona koja bi se neprestano širila, bi imala praktična ograničenja u nekoj fazi – ili bi bili prisiljeni u malo vjerovatnu poziciju da moraju preuzeti cijelu zemlju ili se povući.

Postoji stvarna opasnost od nastanka “nemoguće misije”, gdje jednostavan cilj – u ovom slučaju, stvaranje tampon zone – zvuči jednostavno za učiniti, ali ga je nemoguće postići. To bi odvuklo izraelsku vojsku u dugotrajnu močvaru koju njene finansije teško mogu priuštiti, katastrofu koja se čeka da se dogodi.

U kojem trenutku će Izrael shvatiti da možda nema vojnog rješenja za ovaj ‘ćorsokak’ i da se odgovor nalazi u pregovorima o Gazi?