Ratni zločini i bh. pravosuđe: Godina neodsluženog zatvora za monstruozna djela

Krenimo jednim primjerom: u ratu nekoga ubijete, silujete, pretučete, osakatite, mučite…, uništite mu život, na ovaj ili onaj način, sve u službi ‘odbrane svog naroda’ i borbe za više ciljeve koji ne biraju sredstva.

Kada zločin izađe na vidjelo, a počinioca stigne ono što se obično naziva pravdom, Sud Bosne i Hercegovine donese presudu koja, nekim slučajem, zbog nedostatka pojedinih dokaza ili olakšavajućih okolnosti poput saradnje, priznanja, kajanja i čega već ne, iznosi svega godinu zatvora.

Ta morbidno blaga kazna, koja praktično ismijava patnje žrtava rata, dodatno ih traumatizira i ponižava, usput kompromitirajući ionako, kako mnogi kažu, nakaradan pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini, ne mora se niti služiti. Silovatelj ili ubica nakon zahtjeva koji se gotovo po automatizmu odobrava, isplati 36.500 konvertibilnih maraka (oko 18.300 eura) i može nastaviti slobodno uživati u glorifikaciji svojih „junačkih“ pothvata od strane naroda koji je silovanjem žena i ubijanjem djece spasio od neprijateljske zločinačke ruke i istrebljenja. Kraj priče.

Mnogobrojni primjeri

Zvuči nevjerovatno, ali u Bosni i Hercegovini je to tako, jer tako zakon kaže. A pravda? Za nju pitajte one koji su preživjeli te strahote.

“Neko ko je osuđen za ratni zločin može otkupiti svoju slobodu. A šta je sa nama? Ne možemo dobiti pravdu, a za odštetu nas upućuju na parnice koje se nikome ne isplate. Poniženi smo gdje god krenemo”, rekao je za RSE Milan Miletić, Srbin koji je 3,5 mjeseca proveo u logoru Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) nakon što je stražar u tom istom logoru, u Odžaku, otkupio svoju jednogodišnju zatvorsku kaznu koju je dobio za premlaćivanje civila, za 36.500 konvertibilnih maraka.

Taj stražar, naravno, nije jedini. Još jedan pripadnik HVO-a je otkupio godinu zatvora koju je dobio zbog zločina nad civilnim stanovništvom u Mostaru 1993. godine, a jednog pripadnika nekadašnje „Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna“ silovanje maloljetnice u ratu koštalo je samo novca, ali ne i slobode, jer je priznao krivicu, što je sudu bilo dovoljno da mu ublaži kaznu iako se radilo o užasnom nedjelu.

Još je jedan građanin Bosne i Hercegovine prije dvije godine u Trebinju osuđen za fizičko zlostavljanje zatočenika u Gacku, ali je dobio rješenje o otkupu kazne.

Primjera, kako tvrdi OSCE, ima još mnogo. Ta međunarodna organizacija, odnosno njeni predstavnici u Bosni i Hercegovini, podatke su prikupili, objedinili i naveli visinu novčane kazne koju su platili. Al Jazeera je imala uvid u taj dokument.

“Prema podacima Misije, prikupljenim u sklopu programa praćenja suđenja, u periodu između 2012. i 2022. godine, u 11 predmeta ratnih zločina zatvorska kazna zamijenjena je novčanom kaznom”, navedeno je u odgovoru Misije OSCE-a u BiH na upit Al Jazeere.

„Prethodni nalazi i preporuke Misije u vezi s izricanjem kazni u predmetima ratnih zločina, objavljene u našem izvještaju pod nazivom ‘Postizanje pravde za žrtve seksualnog nasilja u oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini: Napredak ostvaren pred sudovima u BiH od 2014. do 2016. godine’ i dalje su važeći.

On sadrži preporuku prema kojoj nadležne zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju razmotriti reviziju primjenjivih krivičnih zakona kako bi se smanjila mogućnost zamjene zatvorske kazne za novčanu, uključujući kreiranje izuzetaka od odredbi koje omogućavaju zamjenu za novčanu kaznu u predmetima kršenja međunarodnog prava. Alternativno, snižavanje praga maksimalne kazne koja se može zamijeniti novčanom na manje od godinu, uklonilo bi mogućnost ovakve zamjene u predmetima ratnih zločina jer svi ti zločini podliježu zatvorskoj kazni od minimalno godinu”, dodaje se.

‘Zakon nije loš, ali se zloupotrebljava’

Pred Sudom BiH do sada je doneseno više od 180 presuda u slučajevima ratnih zločina, a mnoge su izrečene na godinu dana zatvora ili još manje. Teoretski, mogle su se otkupiti, bez obzira na to o kojem zločinu je riječ. Jednokratna isplata novca u roku 30 dana dovoljna je da osuđeni ratni zločinac ostane slobodan.

Krivični zakon na državnom i nivou entiteta Federacija BiH je usaglašen o mogućnosti zamjene kazne zatvora do godinu, na 50 eura po danu. U entitetu Republika Srpska iznosi polovinu od toga, svega 50 konvertibilnih maraka po danu (oko 25 eura). Izuzeci se predviđaju samo u slučajevima krivičnih djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine i djela koja se odnose na terorizam.

Ratni zločini u to ne spadaju, kao niti bludničenje glumca Moamera Kasumovića nad 15-godišnjakom i otkup jednogodišnje zatvorske kazne za 36.500 konveritibilnih maraka, u slučaju koji je i pokrenuo nove rasprave o iskrivljenosti pravosuđa u Bosni i Hercegovini, vjerovatno jedinog u kojem ljudski život ima cijenu.

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regiji koja omogućava otkup zatvorske kazne i to one u trajanju od najmanje jedne godine. U svijetu to postoji, ali za lakša krivična djela.

Ovakva praksa u Bosni i Hercegovini traje još od 2003. godine, kada je donesen Zakon o krivičnom postupku u kojem su te odredbe i navedene.

Sagovornik Al Jazeere iz bh. pravosuđa, upoznat sa tim zakonom, a koji je želio ostati anoniman, tvrdi da taj Zakon u osnovi “uopšte nije loš”, ali da je njegova provedba loša te se “zloupotrebljava”.

“Preporuke o kojima govorite su navedene u Zakonu, no one nisu obligatorne. Sudovi ih mogu prihvatiti ili ne. Za lakše prestupe, Zakon je i koristan za državu. No, ako govorimo o ratnim zločinima, sud može reći da se radi o vrsti krivičnog djela za koje ne mogu važiti preporuke iz Zakona i tu je kraj priče o otkupu kazne. To što sudije prihvataju preporuke po automatizmu i za najgore vrste zločina je njihova zloupotreba”, rekao je.

Inicijativa dva puta odbijana

Rasprava o ovoj problematici bilo je i ranije, ali nisu polučile rezultate koji bi doveli do izmjena Krivičnog zakona BiH ili pooštrenja njegovih odredbi.

Organizacija TRIAL International je prije nekoliko godina inicirala promjene Krivičnog zakona BiH kako bi se eliminirala mogućnost otkupa određenih krivičnih djela, no Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH dva puta je odbio tu inicijativu.

“Potpuno je nelogična i uvredljiva praksa da su ljudi osuđeni za ratne zločine, teška krivična djela, prošli tako da nisu niti dana odslužili zatvorske kazne, već su ih zamijenili novčanom”, kaže za Al Jazeeru Saša Magazinović, šef Kluba Socijaldemokratske partije BiH u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, koji je inicijativu TRIAL-a iznosio pred Zastupnički dom.

“To je uvreda za sve žrtve, ali i pravosudni sistem koji bi trebao biti garant sigurnosti građana. Čitao sam pojedinosti o nekim slučajevima nakon kojih počinitelji nisu bili niti jedan dan u zatvoru. To su monstruozna krivična djela koja su toliko zastrašujuća da je nejasno kako je počinilac uopšte mogao dobiti kaznu od godinu zatvora, kada je najmanja zaprijećena pet godina. Zato mi je bilo jako začuđujuće što nije bilo dovoljno podrške toj zakonskoj inicijativi”, dodaje Magazinović.

Iz OSCE-a tvrde da omogućavanje onima koji su osuđeni i kojima je izrečena presuda za ozbiljna krivična djela, u koja spada i seksualno nasilje u oružanom sukobu, da otkupe svoju slobodu, ozbiljno podriva povjerenje javnosti u sistem krivičnog pravosuđa. To, također, stvara i sistem na dva nivoa, prema kojem oni koji imaju novca mogu izbjeći zatvorsku kaznu, a oni koji nemaju moraju je odslužiti.

“Misija ponovo naglašava ranije date preporuke i urgira na domaće institucije da poduzmu mjere potrebne za njihovu provedbu”, naglašava OSCE.

‘Okidač za preispitivanje mehanizma’

Da li će se, i kada, to desiti, nije poznato jer trenutno nema inicijativa u državnom parlamentu da se odredbe pooštre ili spisak krivičnih djela za koja nije moguće otkupiti zatvorsku kaznu proširi. No, kako je rekla zastupnica Lana Prlić, “moguće je da na federalnom nivou bude promjena, na inicijativu Ministarstva pravde, koje se odnose na povećanje minimalne kazne i to da se kazne za određena djela prema specifičnim i ranjivim kategorijama, kao što su djeca i omladina, ne može otkupiti”.

Promjenama se nada i Magazinović.

“Ako ima bilo šta pozitivno u svemu ovome, to je informacija koju sam dobio, a koja kaže da se u pravosudnom sistemu ‘razdrmalo’ mnogo toga i da se o ovoj temi sve više govori. Interne kontrole počinju onemogućavati da se slični primjeri ponove, no nisam zadovoljan samo time”, kaže.

“Mislim da smo kao društvo zreli da se napravi krupna revizija vrste krivičnih djela za koje se kazne ne mogu otkupiti. Posljednji slučajevi (slučaj Moamera Kasumovića, op. a.), ne samo kada se radi o ratnim zločinima, okidač su da se mehanizam preispita”, kaže Magazinović.

Za ovu temu kontaktirali smo i Sud BiH, no u odgovoru nije navedeno koliko je slučajeva sa osuđenim ratnim zločincima završeno otkupom kazne.

“Nakon izvršenih provjera, utvrđeno je da su u pet predmeta pred ovim Sudom, u odnosu na ukupno pet lica, pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, zamijenjene novčanim kaznama. Sud ne vodi preciznu evidenciju o kaznama zatvora koje su zamijenjene novčanom kaznom. Odlučujući o zahtjevima za zamjenu kazne zatvora, Sud isključivo postupa u skladu sa relevantnim odredbama zakona”, navedeno je.