Lažni podaci kao tajna ‘plavih zona’ u kojima ljudi žive 100 godina

Već četvrt stoljeća istraživači i šira javnost pokušavaju shvatiti zašto ljudi u takozvanim “plavim zonama” (Blue Zones) žive do 100 godina, daleko više nego bilo gdje drugo.

Saul Newman, istraživač na University College London (UCL), vjeruje da ima odgovor: zapravo, ne žive.

Uprkos tome što su popularizirane u novinskim tekstovima, kuharicama, pa čak i nedavnoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji, plave zone zapravo su samo nusprodukt loših podataka, tvrdi Newman koji je proveo godine razotkrivajući istraživanja o izuzetno starim populacijama.

Umjesto faktora načina života kao što su prehrana ili društvene veze, kaže on, prividna dugovječnost ljudi u pet regija – Okinawa, Japan; Sardinija, Italija; Nicoya, Kostarika; Ikaria, Grčka; Loma Linda, Kalifornija – može se objasniti prevarama s penzijama, administrativnim greškama i nedostatkom pouzdanih evidencija rođenih i umrlih.

Dan Buettner, američki pisac i istraživač zaslužan za kovanje pojma plava zona, nije odgovorio na upit za komentar.

Za svoje istraživanje tvrdnji o plavim zonama, Saul Newman, viši saradnik u Centru za longitudinalne studije UCL-a, analizirao je gomilu demografskih podataka, uključujući statistiku mortaliteta Ujedinjenih naroda za 236 jurisdikcija prikupljenu između 1970. i 2021. godine.

Brojke, kako je otkrio, jednostavno nisu bile za vjerovanje.

Netačni podaci

Neka od mjesta za koja je prijavljeno da imaju najviše stogodišnjaka su Kenija, Malavi i samoupravni teritorij Zapadne Sahare, jurisdikcije s ukupnim očekivanim životnim vijekom od samo 64, 65, odnosno 71 godinu.

Slični obrasci pojavili su se u zapadnim zemljama, s londonskim kvartom Tower Hamlets, jednom od najsiromašnijih područja u Ujedinjenom Kraljevstvu, za koju se navodi da ima više ljudi starijih od 105 godina nego bilo gdje drugo u zemlji.

“Ušao sam u trag 80 posto ljudi u svijetu koji su stariji od 110 godina i pronašao gdje su rođeni, gdje su umrli, te analizirao obrasce na nivou populacije”, rekao je Newman za Al Jazeeru. “Bilo je apsolutno zapanjujuće jer što je više siromaštva u starijoj dobi, znači da imate više 110-godišnjaka.”

Newman vjeruje da su upisne greške – bilo namjerne ili nenamjerne – bile složene tokom desetljeća, ozbiljno potkopavajući pouzdanost statistike vezane uz starost.

Neke su vlade priznale ozbiljne nedostatke u vođenju evidencije o rođenjima i umrlima.

Japanska vlada je 2010. godine objavila da je 82 posto njezinih građana starijih od 100 već umrlo.

Godine 2012. Grčka je objavila kako je otkrila da je 72 posto njezinih stogodišnjaka koji traže penziju – gotovo 9.000 ljudi – već mrtvo.

Vlada Portorika objavila je 2010. da će zamijeniti sve postojeće rodne listove usljed zabrinutosti zbog raširenih prevara i krađe identiteta.

Prozaičniji razlozi mogu objasniti prividnu dugovječnost stanovnika nekih područja kao što je Monako, prema mišljenju Newmana, gdje su niski porezi na nasljedstvo privlačni za starije Evropljane, iskrivljujući demografske podatke.

Ipak, ideju o plavim zonama bilo je teško promijeniti, uprkos pouzdanim podacima.

Mnogo neregistriranih smrti

Japanska prefektura Okinawa često je hvaljena u medijima zbog svoje prehrane i kulturnih običaja.

Stanovnici Okinawe, međutim, imaju neke od najgorih zdravstvenih pokazatelja u Japanu, prema godišnjem Nacionalnom istraživanju zdravlja i prehrane Japanske vlade, koje se provodi od 1946. godine.

Dok se tradicionalna okinavska prehrana općenito smatra zdravom, studija iz 2020. pokazala je da otočna prefektura danas ima veću prevalenciju pretilosti i veće stope smrtnosti među osobama u dobi od 40 do 65 godina nego u drugim dijelovima Japana.

Newman vjeruje da je očita dugovječnost stanovnika Okinawe rezultat mnogih neregistriranih smrti.

“Gotovo kao da smo toliko odlučni da postoji tajna dugovječnosti da ćemo slušati bilo šta – tajna dugovječnosti je da ne idemo u teretanu, da ne prestajemo piti”, rekao je Newman. “Želimo da postoje neke čarobne borovnice i to toliko želimo da možemo živjeti u ovakvom području gdje je moguća kognitivna disonanca.”

Newman je rekao da mu istraživanje nije nužno pribavilo prijatelje u akademskoj zajednici, iako je zadovoljan podrškom koju je dobio od kolega s UCL-a i Oxforda, gdje je saradnik na Institutu za starenje stanovništva.

Rekao je da je velik dio njegovog rada dobio malo pažnje od akademskih kolega i da je studija koju je nedavno predao za objavljivanje bila podvrgnuta devet stručnih recenzija, umjesto uobičajene dvije ili tri.

Ipak, Newman je ranije ovog mjeseca dobio neka značajna priznanja i legiju obožavatelja na internetu, kada mu je za svoj rad dodijeljena prva Ig Nobelova nagrada za demografiju.

Ig Nobelova nagrada osnovana je 1991. kao satirična nagrada za neobična istraživačka “dostignuća koja ljude tjeraju na smijeh, a zatim na razmišljanje”.

Nagrade svake godine dodjeljuju pravi dobitnici Nobelove nagrade na ceremoniji na Massachusetts Institute of Technology (MIT).

“Jako sam sretan što dobiva više pažnje, jer mislim, mislim duboko u sebi, da svi, također, znaju da ih ovaj smoothie neće spasiti,” rekao je Newman. “Mislim da je to sigurnosna deka za koju se čvrsto držiš, pa je preokrenuti na način koji je, nadamo se, smiješan, što privlači mnogo pažnje i ljudi uživaju.”

Uprkos tome što je skrenuo pažnju na problem penzionih prevara, Newman je rekao da ne krivi ljude koji pribjegavaju takvim mjerama.

“Da budem jasan, sviđa mi se što ljudi to rade jer ih njihove vlade na ovim mjestima ostavljaju iza sebe. Ne dobivaju dovoljnu penziju. Ne dobivaju dovoljnu neto penziju”, rekao je. “Činjenica da oni samo govore: ‘Pa, nastavit ću prikupljati Barryjevu penziju dalje.’ Mislim da je to pokazatelj pod kakvim su teškim pritiscima ti ljudi.”