U Srbiji i Hrvatskoj ne postoji mogućnost otkupa kazne zatvora

Proteklih nekoliko dana mediji iz Bosne i Hercegovine su prenijeli vijest kako je poznati glumac Moamer Kasumović osuđen na godinu dana zatvora zbog bludničenja nad maloljetnikom koji je u to vrijeme imao 15 godina. Uz tu šokantnu vijest javnost je ostala još više šokirana činjenicom da Kasumović nije poslan u zatvor jer je svoju kaznu otkupio za oko 18.000 eura, odnosno za 50 eura po danu, te je ostao na slobodi.

Poslije brojnih medijskih napisa oglasio se i Kasumovićev odvjetnik Rusmir Karkin koji je za Dnevni avaz rekao kako se javnost zainteresirala za slučaj jer se „radi o poznatoj osobi“ te da je „cijeli postupak zapravo bio normalan“ i da „ništa nije bilo neobično niti posebno“.

„Tu je bio redovan postupak bez bilo kakve nagodbe, ičega. Državno tužiteljstvo podiglo optužnicu, saslušalo svoje svjedoke, saslušani svjedoci odbrane i donesena presuda. Osuđen na godinu zatvora i to je to. Proglašen je krivim, tužiteljstvo se žalilo, Kantonalni sud odbio žalbu i postupak je završen. On je iskoristio mogućnost i otkupio kaznu, kao u 90 drugih predmeta. Drugi će reći jedno, ali ja govorim kako je bilo“, rekao je Karkin, govoreći o ovome slučaju.

Lavina komentara

Taj slučaj, o kojem je progovorila sama žrtva, pokrenuo je i lavinu komentara građana koji ukazuju kako nije normalno da se u Bosni i Hercegovini može otkupiti kazna zatvora i to za najteža kaznena djela poput ubojstava, ratnih zločina, bludnih radnji… Kako u komentarima govore građani: onome tko ima novca dozvoljeno je sve i on neće u zatvor jer može otkupiti kaznu zatvoru. U isto vrijeme obični smrtnici moraju u zatvor.

Istražujući slične slučajeve u Bosni i Hercegovini došli smo do podatka kako je svoju zatvorsku kaznu, naprimjer, otkupio i jedan osuđenik za ratni zločin silovanja. On je za to kazneno djelo osuđen na godinu dana zatvora, ali nije morao u zatvor jer je kaznu otkupio za istih onih 18.000 eura.

Na neprihvatljivu praksu zamjene zatvorske kazne novčanom kaznom u predmetima ratnih zločina prošle godine upozorila je i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, jer smatraju da se time može stvoriti percepcija da počinitelji nisu pravedno kažnjeni za svoja djela. Zakonodavcima su preporučili izmjene i dopune kaznenih zakona. To se dogodilo nakon što je u javnosti objavljen podatak da je u Bosni i Hercegovini osam osuđenih za ratni zločin na zatvorsku kaznu do jedne godine kaznu zamijenilo novčanom. Zakoni nisu ni izmijenjeni, ni dopunjeni.

Na ovu temu razgovarali smo s pravnom koordinatoricom TRIAL organizacije, Ajnom Mahmić koja pojašnjava kako zamjena pravosnažno izrečene kazne zatvora novčanom kaznom nije u potpunosti novi krivičnopravni institut u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu. Dodaje da ono što je mijenjano jeste priroda i okolnosti kada će se ovaj institut primijeniti, odnosno da li postoje uslovi za primjenu instituta zamjene kazne zatvora novčanom kaznom ili će se on primijeniti u svakom slučaju u kojem je izrečena kazna zatvora do godinu dana.

Ključna promjena iz ‘sud može’ u ‘će se’

„Ranija odredba člana 42. stav 1. Krivičnog zakona BiH, u kojoj je korištena formulacija sud može je izmijenjena još 2015. godine te sada glasi ‘Izrečena kazna zatvora do jedne godine će se, na zahtjev osuđenog, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana’. Dakle, ne radi se više o mogućnosti zamjene po ocjeni suda, nego obavezi suda da izvrši zamjenu ukoliko osuđeni podnese takav zahtjev“, navodi Mahmić.

Na upit koliko je takva praksa raširena u Europi i svijetu, napominje kako je teško pružiti jedinstven odgovor za različite pravne sisteme, odnosno da najveći broj zemalja prihvata rješenje prema kojem se kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi koje je ocijenjeno kao najviše svrsishodno te najviše kompatibilno postizanju krivičnopravnih ciljeva.

Kada je riječ o tome kako se izriče visina otkupnine, Mahmić kaže da ukoliko je izrečena kazna zatvora do godinu dana, jedan dan zatvora, bez obzira o kojem je krivičnom djelu riječ, iznosi 100 konvertibilnih maraka, odnosno 50 eura. Prema zakonu, izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine će se, na zahtjev osuđenika, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana. Ako se novčana kazna ne plati u navedenom roku, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora. Ako se novčana kazna plati samo djelomično, izvršit će se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen. Trenutkom otkupa kazne zatvora, osuđeno lice više nije dužno izdržavati istu, a zamjena kazne se evidentira u kaznenu evidenciju.

„Iako institut zamjene kazne zatvora novčanom kaznom ima svoje prednosti, poput smještajnog i finansijskog rasterećenja zatvorskih jedinica, daleko je više negativnih implikacija. Prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, dan zatvora se može zamijeniti za 100 konvertibilnih maraka čime se direktno određuje i cijena za ratne zločine počinjene na prostoru Bosne i Hercegovine.

Iz tog razloga, organizacija TRIAL International je godinama unazad počela zagovaračke aktivnosti i ukazivala na važnost adresiranja ovog pitanja kroz Prijedlog zakona o izmjenama Krivičnog zakona BiH, a sve sa ciljem onemogućavanja primjene instituta zamjene kazne zatvora sa novčanom kaznom na određena krivična djela, bez obzira na zaprijećenu ili izrečenu kaznu. Ostavljanjem mogućnosti da se institut zamjene kazne zatvora za novčanu kaznu primijeni i na ratne zločine, ukoliko je zaprijećena kazna zatvora do godinu dana, minimizira se težina zločina a žrtve ratnih zločina bivaju ponižene i dodatno marginalizirane. Međutim, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, tačnije radno tijelo tog doma, dalo je dva puta negativno mišljenje zbog čega je zakon završio svoju parlamentarnu proceduru. S druge strane, naša organizacija ulaže napore kako bi direktno uticala na pravosudnu zajednicu i kroz izmjene u praksi adresirala ovaj problem“, kaže Mahmić.

Traže se promjene

Dodaje i kako ovakva praksa šalje i pogubnu poruku društvu na koji način se tretiraju ratni zločini – teška kaznena djela iz devedesetih koja su ostavila dubok trag na živote velikog broja građana Bosne i Hercegovine. Ističe i kako je, stoga, u sustavu koji je više puta zakazao da pruži adekvatnu podršku preživjelim žrtvama ratnih zločina, osnovni i najmanji korak koji je potrebno poduzeti zakonsko rješavanje ovog problema i napuštanje prakse zamjene kazne zatvora novčanom kaznom.

„Uopšteno govoreći, primjenom ovog instituta se direktno podriva povjerenje preživjelih u pravosuđe, jer se sugerira da čak i oni koji su počinili najteže zločine, i koji su za to pravosnažno osuđeni, mogu, ukoliko imaju sredstva, da kupe svoju slobodu i time izbjegnu sankcije i za najgnusnija djela. Dodatno, ovakvim rješenjem ne samo da slabi krivičnopravna zaštita, već ono vodi i do diskriminacije osuđenih lica, jer će imućni na ovaj način ‘kupiti slobodu’, dok to oni drugi neće moći. To dalje znači da naše krivično pravo sve više postaje ‘krivično pravo za bogate’ i time gubi odlike modernog krivičnog prava koje mora da počiva na principu pravičnosti i nediskriminacije, odnosno principu jednake mogućnosti pristupa pravdi bez obzira na imovno stanje počinilaca krivičnih djela“, rekla je Mahmić.

Na kraju je rekla i kako se ovakvom praksom narušava i smisao kažnjavanja na što je ukazivao i UN-ov Komitet za eliminaciju diskriminacije nad ženama (UNCEDAW) u srpnju 2020. godine kada je donio Odluku protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je, između ostalog, od države zatražio da osigura donošenje zakonodavnih mjera koje će spriječiti da osuđeni počinitelji ratnih zločina budu izuzeti od sankcija, uključujući smanjenje kazni i zamjenu zatvorske kazne novčanom kaznom.

Iskustva iz Hrvatske

Istražujući kakva je praksa u okolnim državama, doznali smo da ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj ne postoji mogućnost otkupa kazne zatvora s tim da u Hrvatskoj Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji daje mogućnost osobama osuđenim na kaznu dugotrajnog zatvora da 20 godina nakon izdržane kazne zatraže rehabilitaciju, odnosno da im se kazna briše iz dosjea.

„Po važećim zakonima u Hrvatskoj ne postoji mogućnost otkupa kazne zatvora za bilo koje kazneno djelo, pa niti ono najmanje ako je presuđena kazna zatvora. Međutim, postoji mogućnost da se izrekne novčana kazna kao nekakva sporedna kazna uz izrečenu zatvorsku ili uvjetnu kaznu. To se prije svega koristi u slučajevima koristoljublja, odnosno gdje je netko ostvario nekakvu korist za sebe. Ta novčana kazna ne umanjuje izrečenu uvjetnu ili zatvorsku kaznu, ali ona kod izricanja može biti nešto umanjena“, kaže vinkovački odvjetnik Davor Ćavar, pojašnjavajući kako je to riješeno u Hrvatskoj.

Dodaje i kako ta novčana kazna mora biti srazmjerna težini kaznenog djela i ostvarenoj imovinskoj koristi. Tu onda sudac određuje koliko prosječnih mjesečnih dohodaka optuženi mora isplatiti u državni proračun ili se, pak, to odredi kroz pregovore odvjetnika optuženog s predstavnicima DORH-a i suda.

„Osobno, kao odvjetniku, bilo bi mi dobro da postoji mogućnost da se neka kaznena djela mogu otkupiti s nekakvim novčanim iznosom. Međutim, kada na to gledam kao običan čovjek mislim kako takva mogućnost ne bi smjela postojati za teška kaznena djela pogotovo ne slučajevima neprimjerenog postupanja protiv života i tijela, a osobito ne na štetu djece. Ispada da onaj tko ima novaca i može platiti, pa može raditi što želi i zbog toga neće u zatvor“, rekao je Ćavar.

Njegov kolega iz Srbije, Božo Prelević kaže kako ni u toj državi nije moguće otkupiti kaznu zatvora bez obzira o kakvom kaznenom djelu je riječ.

„Zakonski ne može. Međutim, znamo za slučaj ubistva na naplatnoj rampi radi čega je jedan bivši visoki državni funkcioner dobio četiri godine zatvora. Problem je što ne možemo da pronađemo gde on izdržava kaznu zatvora, što je čudno.

Činjenica je da je zemlje Balkana, čast izuzecima, korupcija potpuno razjela tako da je zapravo sve moguće. U Srbiji imamo problem što imamo mali broj osuđenih u odnosu na broj različitih krivičnih dela“, rekao je Prelević.