Šta je novi ‘Pakt za budućnost’ UN-a i zašto je Rusija protiv

Poput mnogih dokumenata UN-a i ‘Pakt za budućnost’ prepun je velikih ciljeva, ali nedostaju detalji o tome kako ih postići.

Dvorana Generalne skupštine tokom Samita budućnosti u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, 22. septembra 2024. [David Dee Delgado/Reuters] (Reuters)

Generalna skupština Ujedinjenih naroda (GSUN) usvojila je ambiciozan pakt koji ima za cilj učiniti organizaciju relevantnijom i učinkovitijom na globalnoj sceni u 21. stoljeću usred sve većih kritika zbog njenih neuspjeha u zaustavljanju ratova i pozivanju na odgovornost onih koji krše njenu povelju.

Rusija i Iran bili su među sedam zemalja koje su se usprotivile “Paktu za budućnost”, ali nisu uspjeli spriječiti provođenje dokumenta tokom samita koji je održan u nedjelju i ponedjeljak.

Pogledajmo dokument koji je bio u fokusu godišnjeg skupa u New Yorku, ciljeve koje želi postići za globalnu zajednicu i zašto je Rusija tvrdila da niko nije u potpunosti zadovoljan tekstom.

Šta je pakt za budućnost?

UN opisuje pakt kao “značajnu deklaraciju” koja obećava djelovanje ka boljem svijetu za buduće generacije.

Dugi tekst koji je usvojila Generalna skupština UN-a od 193 člana uključuje obećanje da će se brže krenuti prema postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja (SDGs) i obaveza Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama. Govori o rješavanju temeljnih uzroka sukoba i ubrzanju predanosti ljudskim pravima, uključujući prava žena.

Uključuje dva dodatna dokumenta, pod nazivom Globalni digitalni utjecaj, koji se bave reguliranjem umjetne inteligencije (AI) i Deklaraciju o budućim generacijama, koja potiče da se nacionalno i međunarodno odlučivanje usredotoči na osiguravanje dobrobiti generacija koje dolaze.

“Ovdje smo kako bismo vratili multilateralizam s ruba”, rekao je generalni sekretar Antonio Guterres svjetskim čelnicima okupljenim u sjedištu UN-a u nedjelju. “Sada je naša zajednička sudbina proći kroz to. To zahtijeva ne samo dogovor, već i djelovanje.”

Pakt pokriva niz tema, s različitim nivoima ambicije, a različiti UN-ovi forumi i agencije bit će odgovorni za praćenje različitih tema, prema Richardu Gowanu, UN-ovom direktoru Krizne grupe.

“Neki prijedlozi su dosta konkretni, poput zahtjeva da generalni sekretar preispita stanje mirovnih operacija UN-a. Drugi, kao što je obećanje da ćemo raditi na nuklearnom razoružanju, nažalost, više su retorički ukrasi nego konkretni prijedlozi”, rekao je za Al Jazeeru.

“Bez obzira na to, važno je da članice UN-a razrade ispravan plan provedbe djelotvornih dijelova pakta, budući da smo često vidjeli kako svjetski čelnici potpisuju obećanja koja dobro zvuče u UN-u, a zatim ih ne ispune.”

Ne baš. Kao što je često slučaj s rezolucijama i obećanjima UN-a, Pakt za budućnost prepun je uzvišenih ciljeva i obaveza, ali je slab u pogledu stvarnih, realnih koraka koje tijelo može poduzeti da provede vlastitu viziju.

  • U dokumentu se tvrdi da će nacije “okončati glad i eliminirati nesigurnost hrane”, riješiti globalne nedostatke u finansiranju i ulaganjima, posvetiti se poštenom multilateralnom trgovinskom sistemu, postići rodnu jednakost, zaštititi okoliš i klimu te zaštititi ljude pogođene humanitarnim kriznim situacijama. No, ne govori se o tome kako će UN i njegove članice to učiniti.
  • Dok izraelski rat protiv Gaze, rusko-ukrajinski rat i građanski rat u Sudanu nastavljaju odnositi živote, to ponovo obavezuje UN da podrži Međunarodni sud pravde (ICJ). Ali u trenutku kada je Izrael jasno dao do znanja da neće dopustiti sudu UN-a da utječe na njegov razorni rat, u kojem je više od 41.000 ljudi ubijeno u Gazi, novi pakt ne navodi kako tijelo planira pridobiti članove da slijede njegova pravila.
  • Pakt postavlja obećanje da će revitalizirati obaveze i opredjeljenja o razoružanju nuklearnog i biološkog oružja, “obnoviti povjerenje u globalne institucije” čineći ih reprezentativnijim i osjetljivijim te promovirati i štititi ljudska prava, uključujući borbu protiv rasizma i ksenofobije. Međutim, opet su to samo obećanja u tekstu.
  • Odražavajući rastuće nezadovoljstvo zastojem i nedostatkom globalne zastupljenosti u Vijeću sigurnosti UN-a (VSUN), dokumentom se obavezuje da će se “ispraviti historijska nepravda prema Africi kao prioritet” i “poboljšati zastupljenost” Azije i Pacifika, Latinske Amerike i Kariba. Ali dokument ne spominje kako će UN ubrzati reforme koje Globalni Jug zahtijeva godinama.
  • Pakt budućnosti dodaje da želi ubrzati reformu međunarodne finansijske arhitekture, pojačati odgovor na globalne šokove te poboljšati saradnju u istraživanju svemira i sprečavanju tamošnje utrke u naoružanju. Ali mnoge od zemalja koje vode svemirsku utrku su, također, stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta koje ih izolira od bilo kakve značajne kritike.
  • Budući da mnoge rezolucije UN-a ostaju bez pažnje, pakt se obavezuje da će “ojačati odgovor” Vijeća sigurnosti UN-a i “revitalizirati” rad Generalne skupštine UN-a uz jačanje cjelokupnog sistema UN-a, uključujući Ekonomsko i socijalno vijeće i Komisiju za izgradnju mira. Kako? Opet bez pomena.

Gowan je rekao kako mnoge članice UN-a vjeruju da je reforma Vijeća sigurnosti UN-a ključna nakon ratova u Gazi i Ukrajini, ali stvarno sklapanje dogovora bilo bi teško, kao i reforme međunarodnih finansijskih institucija.

“Mislim da su sveukupno zemlje u razvoju imale veću ulogu u oblikovanju ovog pakta nego što su imale u nekim prethodnim reformskim procesima UN-a, ali SAD je i dalje učinkovito branio svoje crvene linije u pitanjima poput međunarodnog finansijskog sistema”, rekao je.

“Pakt je daleko od savršenog i mnogi ljudi mogu smatrati da mu nedostaje dubina i hitnost potrebna za suočavanje s globalnom krizom. Ali mislim da bismo trebali biti zahvalni što su diplomate uopće mogle postići dogovor u trenutnom tmurnom okruženju.”

Njemački kancelar Olaf Scholz obraća se samitu kao glavni podržavatelj pakta jer je njegova zemlja olakšala proces njegovog usvajanja s Namibijom [David Dee Delgado/Reuters]

Pa zašto opozicija?

Rusija, Iran, Sjeverna Koreja, Bjelorusija, Sirija i Nikaragva u posljednjem su trenutku uložile amandman na nacrt rezolucije.

Dodana je stavka u kojoj se kaže da će UN “biti vođen međuvladinim procesom donošenja odluka” i da “njegov sistem neće intervenirati u stvarima koje su u biti u domaćoj nadležnosti bilo koje države” u skladu s poveljom organizacije.

Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Veršinjin rekao je na samitu da su oni koji su mjesecima koordinirali tekst – Njemačka i Namibija – uključili samo “ono što su im diktirale uglavnom zapadne zemlje i ignorirali ponovljene zahtjeve Rusije za međuvladinim pregovorima o tekstu”. Ovaj je pristup opisao kao “despotizam”.

Moskva će se, rekao je, “distancirati od konsenzusa o ovom dokumentu”.

Veršinjin je, također, naglasio da se pakt ne može smatrati stvaranjem “novih mandata i obaveza” za države jer je to “jednostavna deklaracija, i to vrlo nejasna”.

Ali Republika Kongo, koja predstavlja 54 afričke države, i Meksiko, velika latinoamerička sila, odbacili su amandmane, spriječivši ih da prođu, i utirući put usvajanju dokumenta.

Suprotstavljene zemlje su među najteže sankcioniranim nacijama u svijetu, uglavnom jednostranim koje su nametnule Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, za razliku od onih usvojenih multilateralno u najvišim tijelima UN-a.

Gowan iz Krizne grupe rekao je da je Rusija “prilično loše procijenila prostor” i tražila izmjene u posljednjem trenutku kada su drugi odlučili nastaviti. Rusija je smatrala da nije poštovana nakon što su Njemačka i Namibija naizgled ignorisale neke od njenih zabrinutosti, dodao je.

“Moram priznati da sam još prilično zbunjen zašto Rusija nije tiho povukla svoj amandman, umjesto da se suoči s glasanjem o pitanju koje je morala izgubiti. Diplomate kažu da je Rusima ponuđeno dosta prilika da izbjegnu ovaj javni poraz.”

Izvor: Al Jazeera

Reklama