‘Odmaknite se od Hezbollaha’: Je li Izrael hakirao libanske telekomunikacijske mreže

Izraelski vojni dužnosnici upozorili su stanovnike južnog Libana i dijelova Bejruta da evakuiraju naselja, što je izazvalo zabrinutost da bi kampanja bombardiranja mogla eksplodirati u pravi rat, ali i zabrinutost da je Izrael hakirao telekomunikacijske mreže svog sjevernog susjeda.

Bombardiranje je počelo nekoliko sati nakon upozorenja u ponedjeljak, a gotovo 500 ljudi ubijeno je u napadima na jugu i istoku Libana. Kasnije navečer, Izrael je objavio da je bombardirao i dijelove Bejruta.

Dok strahovi od rata eskaliraju, upozorenja su, kažu stručnjaci, sama po sebi i podsjetnik na tehnološku nadmoć Izraela nad Libanom. Također, ponavljaju igrokaz koji je Izrael koristio u Gazi.

Evo šta se dogodilo, zašto su upozorenja značajna i kako je Izrael mogao dobiti pristup detaljima privatne komunikacije ljudi diljem Libana.

Šta se dogodilo?

Stanovnici sela u južnom Libanu i u nekim četvrtima Bejruta rano u ponedjeljak primili su poruke i telefonske pozive s libanskog broja u kojima im se naređuje da se udalje od uporišta Hezbollaha.

Neki ljudi su primili snimljene pozive na svoje mobilne ili fiksne telefone, dok su neki primili SMS, javio je iz Bejruta Al Jazeerin Mazen Ibrahim. Sve su poruke bile iste, rekao je.

Jedna poruka koju je vidjela Al Jazeera isporučena je oko 08:20 i glasila je: “Ako ste u zgradi s oružjem Hezbollaha, držite se podalje od sela do daljnjeg”.

Radioprenosi su, također, bili hakirani kako bi se poslale poruke, objavili su dopisnici Al Jazeere.

“Molimo stanovnike libanskih sela da obrate pažnju na poruku i upozorenje koje je objavila izraelska vojska i da ih poslušaju”, rekao je glasnogovornik izraelske vojske Daniel Hagari u videoizjavi objavljenoj na platformi X.

Mazen Ibrahim s Al Jazeere rekao je da su područja za koja su ljudi zamoljeni da se evakuiraju već svjedočila velikim raseljavanjima od 8. oktobra prošle godine, kada su Izrael i Liban počeli razmjenu vatre.

“To su zajednice iz kojih je u 11 mjeseci rata otišlo više od 100.000 ljudi”, rekao je. “Tamo su ostali samo neki ljudi – oni koji su se do sada odbijali preseliti.”

U Bejrutu je libanski ministar informiranja Ziad Makary bio među onima koji su primili snimljeni telefonski poziv, prema izvještaju Nacionalne novinske agencije.

“Ono što ne znamo je kako je Izrael dobio ove podatke o ljudima – brojeve mobitela, lokacije… Je li to zbog curenja podataka ili zato što je Izrael hakirao libansku telekomunikacijsku infrastrukturu”, rekao je Ibrahim.

Jesu li ove poruke više od upozorenja?

Izrael kaže da njegova vojska šalje upozorenja prije bombardiranja kako bi smanjila civilne žrtve. To je bio i argument zemlje u Gazi tokom tamošnjeg rata.

Ipak, činjenice na terenu to ne potvrđuju. U mnogim slučajevima izraelske bombe pale su na zgrade čiji stanovnici nisu primili nikakva upozorenja. U drugim slučajevima u Gazi, civile koji su bježali napadale su izraelske snage.

Upozorenja mogu doći u obliku tekstualnih poruka, telefonskih poziva ili bačenih letaka. No, telefonska upozorenja u Gazi, rekli su stručnjaci tokom godina, također su primjer psihološkog rata – podsjetnik Palestincima da izraelski sigurnosni aparat zna tačno gdje se oni nalaze u bilo kojem trenutku.

Isti alati korišteni za precizna upozorenja su, također, pomogli Izraelu da gađa svoje ciljeve.

U ponedjeljak se činilo da se taj obrazac, koji je Gazi poznat, proširio i na Liban.

Kako se Izrael infiltrirao u libanske telekomunikacijske mreže?

Prošle je sedmice najmanje 37 ljudi poginulo nakon što su eksplodirale hiljade dojavljivača i uređaja za komuniciranje niske tehnologije, za koje se pretpostavlja da su pripadali članovima libanske oružane grupe Hezbollah. Gotovo 3.000 ljudi je povrijeđeno. Liban, Hezbollah i njihovi saveznici poput Irana okrivili su Izrael. Iako Izrael nije preuzeo odgovornost, većina stručnjaka zaključila je da stoji iza tih eksplozija.

Dok stručnjaci vjeruju da je Izrael postavio eksploziv u te naprave mjesecima prije nego što su detonirane, mogućnost slanja ciljanih upozorenja pojedincima u određenim dijelovima Libana sugerira da Izrael ima pristup informacijama u stvarnom vremenu o libanskim civilima – ne samo o svojim navodnim neprijateljima u Hezbollahu.

To ne iznenađuje, rekao je Elijah Magnier, analitičar rizika i sukoba.

Magnier, koji pomno prati izraelske sukobe na Bliskom istoku, rekao je za Al Jazeeru da je Izrael hakirao libanske mreže mnogo prije 8. oktobra.

“Imaju pristup fiksnim telefonima, brojevima automobilskih tablica, mobilnim telefonima… do te mjere da mogu komunicirati s bilo kim na jugu Libana tačno onako kako to mogu činiti na Zapadnoj obali ili u Gazi”, rekao je.

Sofisticirana špijunska tehnologija i oprema znači da izraelska obavještajna agencija Mossad može tačno mapirati ko gdje živi, ​​koje telefonske brojeve ima i ko posjećuje njihove domove, rekao je Magnier.

Špijuni, dodao je, mogu prikupiti hiljade IP-adresa u selima i gradovima samo vozeći se ulicama sa svojom opremom. Kad izraelska obavještajna služba otkrije veću količinu telefona nego inače u određenom području, može zaključiti da postoji neobičan događaj – poput sastanka Hezbollaha, naprimjer – i rasporediti projektile, dodao je.

Je li Izrael već izdavao takva upozorenja?

Tokom aktuelnog rata, Izrael je do sada bacao pamflete kako bi upozorio libanske pogranične zajednice na predstojeću kampanju bombardiranja. U prošlosti je, također, bio optužen za hakiranje libanskih telekomunikacijskih mreža.

Amal Mudallali, stalna predstavnica Libana pri Ujedinjenim narodima, optužila je 2018. godine Izrael za hakiranje mobilnih linija i slanje snimljenih poruka civilima u selu Kafr Kila, upozoravajući ih na neizbježne eksplozije usred napetosti između Hezbollaha i Izraela te godine.

“Ovo predstavlja novi i izuzetno ozbiljan napad na sigurnost građana Libana, pri čemu Izrael krši dostojanstvo i privatnost pojedinaca i direktno prijeti njihovim životima”, napisala je Mudallali u pismu Vijeću sigurnosti UN-a, tražeći osudu “neprijateljskog” ponašanja Izraela.

Izrael je, također, poznat po svojim snažnim sposobnostima provale u elektroničke uređaje pomoću „zlonamjernog“ softvera.

Pegasus, jednu vrstu takvog zlonamjernog softvera, razvila je izraelska kompanija NSO Group i više ga je zemalja koristilo za špijuniranje svojih građana, prema istrazi Amnesty Internationala i niza medijskih kuća iz 2021. godine.

Ilegalno prikupljanje podataka u Libanu vjerovatno datira iz 2007. godine, kada je u Libanu prvi put otkriven fokus špijunskih mreža Mossada na komunikacijske sisteme, rekao je Magnier. Ta su otkrića došla nakon rata iz jula 2006. između Libana i Izraela, koji je prouzročio od 1.191 do 1.300 libanskih žrtava i još 165 izraelskih. Od tada je otkriveno više špijuna komunikacijske mreže.

“Izrael uživa potpunu obavještajnu nadmoć nad svojim regionalnim neprijateljima – čak i ako je zakazao kod napada Hamasa 7. oktobra”, napisao je Ori Goldberg, izraelski akademik, u listu New Lines Magazine.

Je li libanski sistem privatnosti podataka slab?

Koliko god su izraelske tehnološke mogućnosti moćne, ni slabosti u libanskim strukturama sigurnosti podataka nisu pomogle njegovim građanima, kažu stručnjaci i grupe za zaštitu privatnosti.

S vremena na vrijeme libanski državni akteri sami su pridonijeli povredama ličnih podataka.

Libanske ambasade navodno su otkrile lične podatke hiljada libanskih građana u dijaspori koji su se registrirali za glasanje uoči općih izbora 2018. godine, prema web-stranici za praćenje Privacy International.

Iste godine otkriveno je da je libanska sigurnosno-obavještajna agencija vodila nekoliko hakerskih kampanja od 2012, ukravši hiljade gigabajta podataka od korisnika aplikacija za razmjenu poruka poput WhatsAppa i Telegrama, tvrde istraživači iz kompanije za mobilnu sigurnost Look Up i digitalne kompanije Electronic Frontier Foundation. Hakeri koje podržava država zvali su se Dark Caracal.

Libanski ustav ne garantira eksplicitno privatnost, a zakoni koji štite elektronske podatke su “slabi”, prema Privacy Internationalu. Dok Zakon o telekomunikacijama iz 1999. štiti ljude od nadzora i prisluškivanja, osim u krivičnim istragama, direktiva iz 2013, također, zahtijeva od pružatelja internetskih usluga, kafića i drugih internetskih trgovina da čuvaju korisničke podatke najmanje godinu dana.

Ovog su mjeseca libanski mediji pisali o porastu slučajeva pokušaja hakiranja WhatsAppa, pri čemu su ljudi primali poruke da kliknu na sumnjive kodove i poveznice, a zatim primali upozorenja da je njihov WhatsApp otvoren na drugom uređaju. Isto su objavili i komentatori na društvenoj platformi Reddit.

Prema informacijama objavljenim na WhatsAppovoj stranici s često postavljanim pitanjima (FAQ), aplikacija šalje verifikacijski kod korisnicima kada neko pokušava registrirati drugi WhatsApp račun s istim brojevima.

“Kada primite ovu obavijest, to znači da je neko unio vaš telefonski broj i zatražio registracijski kod”, navodi WhatsApp. “Ovo se često događa ako drugi korisnik pogrešno unese vaš broj kada pokušava unijeti vlastiti broj za registraciju, a može se dogoditi i kada neko pokuša preuzeti vaš račun.”