Zašto mladi u Hrvatskoj, umjesto gimnazija i fakulteta, biraju zanate

Dosadašnja iskustva u Hrvatskoj pokazivala su kako osmaši, prilikom upisa u srednje škole, dobrim dijelom biraju škole poput gimnazija i ekonomskih škola, dok su zanati i strukovna zanimanja često bila ostavljana po strani.

Događalo se u nekim školama da nemaju niti po jednog upisanog učenika za neko od zanimanja. Generalno se bilježio pad broja učenika koji žele da se školuju za neko zanimanje. Tako je bilo sve do posljednjih godina kada se, prema službenim podacima, mijenja trend.

Sada službeni podaci pokazuju kako se bilježi porast broja osmaša koji se za svoje dalje školovanje odlučuju za razne trogodišnje ili četverogodišnje zanate. Potvrdio je to i Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO), koji je rekao kako se osjeća trend pada upisa u gimnazije, što je dovelo do toga da neke gimnazije u Zagrebu u prvom krugu ne uspijevaju upisati dovoljan broj učenika. Taj problem u gimnazijama u manjim gradovima je još izraženiji i veći.

„Očekujem da će se nastaviti trend povećanog interesa za neke gimnazije, osobito u većim gradovima i četverogodišnje strukovne tehničke škole. Raduje povećan interes za neka trogodišnja strukovna zanimanja, što je posljedica prilika na tržištu rada jer učenike motivira mogućnost zapošljavanja i pristojnih plaća. Pritom mislim i na hotelijersko-ugostiteljske škole”, rekao je Filipović.

Kada je, pak, riječ o upisima u srednje škole, nedavno je ministar obrazovanja Radovan Fuchs rekao da ministarstvo ima za cilj povećati broj djece u gimnazijskim programima širom Hrvatske kako bi se došlo do približno jednakog broja učenika koji upisuju strukovne škole i gimnazije. Tu treba znati kako se u Hrvatskoj 96 posto osmaša odlučuje za dalji nastavak školovanja, ali i da onda od tog broja učenika nekih 30 posto upisuje gimnazije, a oko 70 posto strukovne škole.

Razmišljanja mladih

Trend povećanja broja djece koja upisuju strukovne škole dolazi u vrijeme kada je veliki broj mladih iz cijele Hrvatske otišao na rad u inozemstvo, što donosi dodatne probleme. Kad se govori na ovu temu, ukazuje se na problem kako će se Hrvatska, ako se nastavi takav trend, ubrzo suočiti s problemom nedostatka visokokvalificiranih osoba za najrazličitije poslove. Taj nedostatak je već sad vidljiv u nekim područjima poput medicine, jer je liječnika nedovoljno s obzirom da je mnogo njih otišlo trbuhom za kruhom.

„Nisam niti razmišljao koju školi ću upisati. Ne vidim se dalje na fakultetu tako da mi je jedina opcija bila neko zanimanje. Odabrao sam Tehničku školu u Vukovaru i vjerujem da ću poslije škole vrlo brzo pronaći posao. Ako i ne uspijem, uvijek mogu negdje dalje otići ili u inozemstvo. Kako god, posao ću sigurno pronaći. Na sličan način razmišljaju i brojni moji prijatelji iako svakako da ima i onih koji se dalje vide na fakultetima ili su upisali neku od gimnazija. Izbor je velik, pa svatko može pronaći nešto gdje se dalje vidi“, kaže nam Stjepan T. iz Vukovara.

Kada govore o odluci zašto su se odlučili za neko od zanimanja, srednjoškolci razmišljaju zapravo vrlo realno i praktično. Kažu kako im za završetak fakulteta treba dodatnih 4-5 i više godina školovanja, dodatni troškovi koji opterećuju njihove roditelje, a onda i problem žele li zapravo to raditi dalje u svom životu. Uz to, tu je i sama zarada. Naime, srednjoškolci poslije tri ili četiri godine srednje škole odmah mogu početi raditi i samim tim zarađivati i biti samostalni, odnosno dalje planirati svoj život.

„Tu su i mnogi programi koji se nude ljudima sa zanimanjima poput mogućnosti otvaranja svojih obrta i slično. I država dobro te ideje sufinancira“, kaže Stjepan T.

Razlozi promjene trendova

Uz sve to, ne smije se zaboraviti niti činjenica da se iseljavanjem u većem dijelu Hrvatske pojavio manjak majstora svih vrsta tako da su i cijene njihovih usluga otišle u nebo. Došlo se do toga da više nije važno koliko koji majstor košta, nego kada će doći napraviti posao. Vide to i djeca, pa i ne čudi što ih se sve više odlučuje za razna strukovna zanimanja.

Đorđe Lukić, ravnatelj Tehničke škole “Nikola Tesla” iz Vukovara, kaže kako ta škola i ove i prošle godine bilježi veći broj upisa osmaša u prve razrede.

“Valjda je to zato što žele da što prije završe sa školovanjem i tako steknu mogućnost da se zaposle i sebi osiguraju kakvu takvu egzistenciju. Jedan od razloga je i što se studiranje često zna odužiti i na 6-7, pa i više godina, a onda tu bude i odustajanja. S druge strane, oni koji se školuju tri godine za neko zanimanje već sa 18 godina mogu početi raditi”, kaže Lukić, dodajući kako razni majstori danas jako dobro zarađuju i to vrlo često nego neki koji završe fakultete.

Očekuje kako će se i idućih godina nastaviti rast broja upisa osmaša u razne strukovne i tehničke škole te da je to trend koji će zasigurno trajati nekoliko godina. Stoga je, kako kaže Lukić, veoma važno da strukovne i tehničke škole osiguraju kvalitetan kadar i potrebnu opremu za svakodnevno provođenje nastave, ali i mjesto gdje će svi ti učenici provoditi praktični dio nastave i tako steći praktična znanja o nekom zanimanju. Lukić na primjeru Vukovara ukazuje upravo na problem nedostatka dovoljnog broja registriranih majstorskih obrta gdje bi učenici provodili praktičnu nastavu, što se onda na kraju odražava i na kvalitetu stečenog znanja s kojim učenici završavaju srednju školu.

Problemi na sve strane

Nebojša Šarac, vlasnik servisa Autogasarius iz Vukovara, kaže kako se i on i drugi servisi suočavaju s manjkom automehaničara kao i da taj problem traje već godinama unazad.

„Kad trebaš pronaći nekog novog automehaničara, to postaje gotovo nemoguća misija. Ne pomažu niti dobre plaće i slično jer jednostavno ih nema. Taj problem postoji godinama unazad, a mislim kako će postojati i dalje i da se nešto uskoro neće promijeniti na bolje. Radi svega toga dolazim u situaciju da moram zaposliti osobe koje još ne znaju posao, a onda sve to se održava i na posao, kvalitetu rada i sve drugo. Ušli smo u začarani krug i ne znam kako ćemo se izvući iz tog problema“, rekao je Šarac.

Međutim, dodaje kako i u samom sustavu obrazovanja postoji niz problema o kojima treba voditi računa i naći načina kako da ih se riješi na najbolji mogući način. Ukazuje kako su danas mladi ljudi nemotivirani i nekako letargični te da zapravo veliki broj njih nema nikakvog posebnog interesa za neko zanimanje, a samim tim odgovornosti još manje. Kaže kako vrlo često nemaju koncentracije da čitaju i uče, iako su danas zanimanja takva da je potrebno kontinuirano dodatno usavršavanje i učenje. Prema njegovim riječima, najveći broj učenika zapravo neko zanimanje upisuje samo da nešto upiše i da poslije tri ili četiri godine stekne neku diplomu.

„Postoji isto tako i problem s profesorima koji su, također, vrlo često nemotivirani i onda ne pritišću dovoljno učenike da nauče potrebno gradivo i vještine. Samim tim i oni idu linijom manjeg otpora pa ih puste sve, a da ne nauče sve što treba da znaju. U isto vrijeme, mladi puno gledaju nekakvih filmova i maštaju da preko noći postanu milijunaši. Puno je tu problema, a onda rezultat svega toga je ovo što danas imamo. Mislim kako su nam potrebne velike promjene i svježa krv kako bi riješili probleme s kojima se suočavamo već godinama“, zaključio je Šarac.