Island, otok vatre i leda koji leži na dva kontinenta

Bogatstvo prirode nekada zna napraviti i brojne probleme, ali su Islanđani uspjeli iskoristiti sve svoje pojave – od energetike do turizma.

Svi gejziri na planeti su dobili ime po Velikom gejziru na Islandu čija erupcija diže vodu i do 70 metara u zrak (Stoyan Nenov / Reuters)

U sjevernom dijelu Atlantika smjestio se otok čiji naziv bukvalno prevodimo kao „zemlja leda“. S obzirom na činjenicu da se na tom otoku iz aspekta prirodne geografije nalaze i brojne druge zanimljivosti, ime otoka objašnjava samo jednu njegovu karakteristiku. Island se smjestio između Norveške, britanskih otoka i Grenlanda, a njegova „okeanska izolacija“ je uvjetovala da na njega „ljudska noga“ kroči tek u IX stoljeću.

Upravo su Vikinzi, narod iz sjeverne Europe, naselili ovaj otok te ga sa aspekta kulture i civilizacije vječno vezali za Stari kontinent. Iako Island nije kopneno vezan sa Europom, a od Norveške udaljen gotovo 1.500 kilometara, u političkom smislu on pripada Europi. Na pola puta između Islanda i Norveške se nalaze Farski otoci koji su, kao i Grenland, politički vezani za Dansku. Naravno, radi se o identičnoj kulturi Vikinga čiji je vojskovođa Ingolfur Arnarson 874. godine prvi zakoračio na obalu Islanda.

Izoliranost otoka i klimatske odlike su napravile i neke neobične pojave – na Islandu nema komaraca niti šume, a njihove sage i vjerovanja u vilenjake su posebna atrakcija. Činjenica da se duži period razvijao samostalno u demografskom smislu natjerao je Islanđane da razviju aplikaciju kojom se utvrđuje da li ste sa nekim u krvnom srodstvu zbog potencijalnog potomstva. Na 103.000 kvadratnih kilometara živi samo 350.000 ljudi, pa je jasno da postoji velika vjerovatnoća međusobne krvne povezanosti. Zanimljivo je da nemaju prezimena nego se na očevo ime dodaju nastavci „son“ ili „dotir“ što bukvalno označava da ste nečiji sin ili kćerka.

Fenomen gejzira

Kada se govori o Islandu najzanimljivije su neke pojave koje im je podarila priroda. Otok je specifičan po periodičnim izvorima tople vode koji se zovu gejziri. Sama riječ je islandskog porijekla (geysa – vrtlog). Gejzir nastaje kada se, zbog povišene temperature, voda pretvara u vodenu paru te se formiraju mjehurići na površini. Takvo „ključanje“ smanjuje pritisak u unutarnjem dijelu gejzira i omogućava vodenoj pari da se pokrene ka gore jer je lakša od zraka. Zajedno sa njom u obliku vodoskoka pod ogromnim pritiskom izlazi voda. Proces prestaje kada se gejzir isprazni, ali se ponavlja nakon određenog perioda..

Svi gejziri na planeti su dobili ime po Velikom gejziru na Islandu čija erupcija diže vodu i do 70 metara u zrak. Njegove aktivnosti nisu tako česte jer se događaju tri puta dnevno. Drugi gejzir koji nosi naziv Strokur ima erupcije svakih osam minuta, a voda se diže na visinu do 20 metara. Oba gejzira se nalaze u regiji Hukadalur (Dolina sokolova).

Sve se ovo događa jer je Island geotektonski veoma aktivan, a razlog za isto leži u činjenici da se nalazi na dodiru dvije velike tektonske ploče koje su osnova europskog i sjevernoameričkog kontinenta. Ovo je i razlog zbog kojeg se može konstatirati da se otok nalazi na obje velike kopnene mase. Na dnu Atlantika, od Islanda na sjeveru do Antarktika na jugu, nalazi se rasjedna zona u dužini od 16.000 kilometara oblika slova S. Upravo je taj rasjed osnovni „krivac“ zbog kojeg se Sjeverna i Južna Amerika udaljavaju od Europe i Afrike. Iz dubokomorskog jarka kod spomenutog rasjeda dešavaju se vulkanske aktivnosti, a taloženje lave je na dnu Atlantika napravilo najduži planinski masiv na planeti. Otok Island predstavlja početak ove geotektonske priče.

U centralnom dijelu Islanda nalazi se rasjed koji razdvaja dva dijela otoka. To razdvajanje se, iz aspekta dužine trajanja ljudskog života, događa iznimno sporo. Na godišnjoj razini iznosi dva do tri centimetra, a to znači da bi prosječan čovjek u periodu svog života, kada bi stajao na rasjedu, napravio „špagu“. Zbog ovog širenja Island svake godine poveća svoju površinu za nekoliko kvadratnih centimetara. Ovakvo djelovanje je omogućilo da Island bude iznimno seizmički aktivan, a na njegovom teritoriju se nalaze i vulkani koji mogu eruptirati svaki dan.

‘Lonac koji stalno krčka’

Island je otok koji je kao „lonac koji stalno krčka“ i geološki je veoma mlad. Zanimljivo da je jedan mali otok u blizini Islanda nastao tek nakon erupcije 1963. godine. Otok Surtsey, površine tri kvadratna kilometra, nastajao je sve do 1967. godine kada je zabilježena posljednja erupcija. Od 2008. godine je na UNESCO popisu svjetske baštine, a trenutno je najmlađi otok na svijetu. Vjetrovi i valovi su mu u posljednjem periodu erozijom smanjili površinu.

Island u prosjeku svakih pet godina doživi neku vulkansku erupciju. Ove godine se desilo već šest erupcija u zoni polouotoka Reykjanes. Tu se nalazi i rasjedna zona istog naziva za koju geolozi smatraju da se probudila nakon 800 godina mirovanja. Svaku vulkansku erupciju prati čitav niz zemljotresa, a sreća je pa se mogu predvidjeti te se na vrijeme pristupa evakuaciji stanovništva. U spomenutoj regiji nalazi se ribarsko mjesto Grindavik sa 4.000 stanovnika, koji su evakuirani krajem prošle godine kada su počele erupcije. Posljednja erupcija, koja se dogodila nedavno, nije usmjerila lavu ka ovom malom gradu.

Najaktivniji vulkan na Islandu, koji je imao više od 20 velikih erupcija otkako su se Vikinzi upoznali s njim, zove se Hekla. Krater ovog vulkana liči na prevrnuti čamac, a sam vrh mu je na 1.491 metar. U današnje doba najveći uticaj i značaj je imala erupcija vulkana Eyjafjalajokul 2010. godine. Ovaj vulkan je mirovao više od 200 godina, a u proljeće 2010. godine je imao dvije velike erupcije. Prva se dogodila 22. marta, a druga 14. aprila. Vulkan je u atmosferu izbacio ogromnu količinu dima i prašine koju je Islandski ciklon usmjerio ka Europi. Vulkanski oblak prašine je u potpunosti obustavio zračni promet u Europi, a ljubitelji sporta će uvijek reći kako je ovaj vulkan pomogao Mourinhu i Interu da u polufinalu pobijede Barselonu čija ekipa je tada morala na revanš putovati autobusom jer nije bilo mogućnosti za let avionom.

Led debeo kilometar

Ove činjenice su dovoljan razlog da Island nosi atribut „zemlja vatre“. Ipak, Islanđani su uspjeli iskoristiti i valorizirati geotermalnu energiju koju im je ponudila priroda. Ovaj otok je i „zemlja leda“ jer 11 posto njegove površine prekrivaju lednici. Na Isladnu se nalazi najveći lednik Europe, Vatnajokul, površine preko 8.000 kvadratnih kilometara koji ima prosječnu debljinu leda gotovo 500 metara. Na nekim mjestima debljina iznosi i do 1.000 metara, a zapremina mu iznosi 3.300 kubnih kilometara. Zbog svog geografskog položaja i subpolarne klime jasno je zbog čega se u toku godine ledeni pokrov na otoku ne otapa.

Island ima i kombinaciju „vatre i leda“. Neki vulkani na Islandu, kao što su Hofsjokul, Grimsvotn, Midralsjokul, Orefajokul i Bardarbunga, imaju kratere prekrivene vječitim snijegom i ledom. Lednici se spuštaju niz vulkansku kupu, a erupcije ovih vulkana potvrđuju osnovne atribute Islanda. Lednici su u priobalju Islanda ostavili zaljeve koje zovemo fjordovi. To su prirodne luke, a najpoznatiji je Hvalfjordur (Zaljev kitova) koji se nalazi blizu glavnog grada, Reykjavik.

Bogatstvo prirode nekada zna napraviti i brojne probleme, ali su Islanđani uspjeli iskoristiti sve svoje pojave – od energetike do turizma. Ovo je otok kojeg povremeno obasjava i „Aurora borealis“, a kada vam se glavni grad zove „zaljev dima“ (Reykjavik) očigledno je koje prirodne pojave vas očekuju – bez obzira da li dim dolazi iz vulkana ili prekrasnog gejzira.

Izvor: Al Jazeera

Reklama