‘Venecije svijeta’: Gradovi na kanalima, od trgovačkih luka do turističkih atrakcija

Nastanak naselja i njihov razvoj je uvijek zavisio od geografskog položaja koji je omogućavao stalnu ljudsku naseljenost. Razni parametri su učestvovali u činjenici da u nekom prostoru nastane naseobina. Nekada su naselja pravljena u nizijama zbog agrara, u kotlinama ili na brdima zbog lakše odbrane, na putnim komunikacijama kao trgovačka čvorišta, ali jedan parametar se nikada nije mijenjao – blizina vode.

Osim značaja vode u metabolizmu čovjeka i poljoprivredi, lučki centri su se razvijali kao posljedica povoljnog položaja na obalama mora, jezera ili rijeka. Veoma bitna je bila i sama morfostruktura prostora pa su naselja nastajala u fjordovima, deltama rijeka, zaljevima, uskim morskim prolazima, ali i kanalima koji su omogućavali trgovinu i bili preduvjet odbrane i kontrole same luke.

Mostovi ‘kraljice Jadrana’

U sjevernom dijelu Jadrana nastao je jedan od najpoznatijih trgovačkih centara Srednjeg vijeka, a njegov izgled mu je omogućio razvoj turizma u moderno doba. To je Venecija, centar nekadašnje Mletačke Republike i danas jedan od najposjećenijih gradova Evrope. Grad je poznat po svojim kanalima, gondolama u kojima dominiraju romantične priče te promenadi na mostovima sa kojih se gleda „Grand Canal“ koji je osnovna prometnica grada.

Ljepota tek počinje kada se udaljite od kanala i uronite u istraživanje zavojitih ulica gdje vas čeka umjetnost na svakom koraku. Ulice Venecije odišu specifičnim šarmom sa trgovinama koje čuvaju duh tradicije. Jedna od takvih ulica je Calle Varisco koja je široka svega 53 centimetra te zbog toga najuža na svijetu, a to je čini fascinantnom i jedinstvenom za posjetitelje koji žele istražiti skrivena mjesta grada.

Venecija je poznata i kao „grad mostova“ i „kraljica Jadrana“, a leži u laguni između ušća rijeka Po i Piave. Zanimljivo da ima 117 otoka, a građevine kao što su Bazilika Svetog Marka ili Duždova palača spadaju u nezaobilazne destinacije turista koji obilaze ovaj dio Italije. Venecija i neke njene „aktivnosti“ u prošlosti te nazivi dijelova grada su ušli u svjetsku terminologiju.

Tako svaki izolirani dio grada, bez obzira koji je razlog iste, zovemo „geto“ jer se tako zvao dio Venecije gdje su morali živjeti Jevreji. Izraz „karantina“ potiče od italijanskog „karanta – četrdeset“ jer su toliko brodovi morali provesti na moru prije ulaska u luku. Na ovaj način se sprečavala epidemija kuge kao „crne smrti“ Srednjeg vijeka.

Današnja Venecija svoj izgled duguje radovima u XV i XVI stoljeću kada su Mlečani uvidjeli da se mora raditi određena melioracija. Jasno je da nisu smjeli dozvoliti da se od lagune napravi močvara. Pitka voda se počela uzimati iz velikog podzemnog jezera, ali je ta aktivnost napravila velike probleme jer grad brže tone. Upravo to je najveći problem Venecije i njegovih više od 150 kanala.

Veliki problem su i poplave te se grad morao mobilnim branama braniti od plime Jadranskog mora. Stavljeno je 78 brana koje imaju ulogu da drže uvijek isti nivo vode u kanalima. Godišnje grad tone 1-2 milimetra, ali za njega veliku opasnost predstavlja i potencijalni rast nivoa vode zbog otapanja leda u polarnim oblastima. Zanimljivo je da grad blago tone ka istoku te su zapadni dijelovi grada danas na većoj nadmorskoj visini.

Venecija, veliki trgovački i turistički centar Sredozemlja, dala je i svoje ime kao sinonim svih gradova koji se nalaze u sličnom geografskom prostoru. Gradovi koji su na kanalima nose metaforičan naziv „Venecija“, a zavisno od strane svijeta na kojoj se nalaze dodaju se pridjevi „zapada“, „istoka“ ili „sjevera“.

Vodeno selo

„Venecija zapada“, nekada nazvana i „Portugalska Venecija“ je grad Aveiro na obali Atlantika. Nalazi se 75 kilometara južno od Porta. Velika delta rijeke Vouge, koja je poplavila i napravila lagunu, formirala je brojne kanale po kojima ovaj grad liči na Veneciju. Rijeka se izlila u XVI stoljeću, a tek je prije 200 godina prokopan kanal do mora koji je omogućio da velike količine vode odu u okean. Osim prometa grad je imao i velikih problema sa komarcima, a zbog kanala u prevozu se javljaju čamci slični gondolama.

U istočnoj Aziji se nalazi čitav niz gradova na kanalima od kojih su najpoznatiji Bangkok, Osaka, kineski Suzhou i Barisal u Bangladešu. S obzirom na to da se Bangladeš nalazi na delti Ganga i Brahmaputre može se konstatirati da je cijela država kao Venecija. Svi spomenuti gradovi nose naziv „Venecije istoka“, a tako se često zove i iračka luka Basra.

Najzanimljivija „Venecija istoka“ je Kampong Ayer, naselje na Brunejima u kojem svih 10.000 stanovnika živi na vodi. Sam prevod ovog mjesta znači „Vodeno selo“, a svi objekti, kuće, škole, restorani, muzej i džamija stoje u vodi „na štulama“. Osnovno prevozno sredstvo sa mali drveni čamci, a sve ove činjenice su od malog sela napravile turističku atrakciju.

Najpoznatije „Venecije“ su one koje se nalaze na sjeveru. Čitav niz gradova Europe se nalazi na kanalima te toj činjenici duguju svoj ekonomski razvoj. Neki od tih gradova su manje poznati kao Haapsalu u Estoniji i Boras u Švedskoj, a drugi su veliki trgovački centri. Gradovi kao što su Trondhajm, Gdanjsk, Kopenhagen i Manchester su veliki lučki centri na kanalima. Ipak neki se posebno izdvajaju po svom „venecijanskom izgledu“.

Amsterdam se nalazi na 160 kanala koji dijele grad na 90 otoka. Ime duguje rijeci Amstel, a isprepleten je mrežom kanala koji su nastali u XVII stoljeću. Danas se oni nalaze na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Njegove građevine se „održavaju“ na vodi, a u sebi grad nosi poseban šarm u kojem se spajaju prošlost i sadašnjost. Ovaj grad je i muzej na otvorenom jer se u njemu nalaze Rembrandtova kuća, Rijksmuseum, Stara crkva, Kraljevska palata, kuća Ane Frank kao i brojni drugi „gradski eksponati“.

Južno od Nizozemske je Belgija, a u njoj još jedna Venecija. Briž, koji svoje ime duguje vikinškom izrazu za luku, se također nalazi na kanalima koji presjecaju srce grada u kojem dominira srednjevjekovna arhitektura, široki trgovi i uske ulice. Njegove kuće „kao iz bajke“sa krovovima od crvene cigle se reflektuju u vodi, a stare crkve i mostovi nude romantičnu notu na svakom kutku. „Prava“ Venecija zavodi raskošem i glamuroznim kanalima, a Briž osvaja flamanskom tišinom i elegancijom. Posebnu atrakciju ovog grada čine vafle i čokolade.

Stotine otoka Štokholma

Sankt Petersburg, koji je kroz prošlost bio poznat i kao Petrograd i kao Lenjingrad, je „Ruska Venecija“. Osnovao ga je početkom XVIII stoljeća car Petar Veliki na delti rijeke Neve koja pravi kanale u Finskom zaljevu i čini veliku luku na Baltičkom moru. Njegov položaj mu je darovao i bogatu prošlost koja je često značila i sukobe zbog kontrole ove luke. Veličanstvene palate i muzeji oslikavaju raskoš i carsku prošlost ovog grada. U njemu je počela Oktobarska revolucija, ali se u njemu nalazi i Ermitaž, Zimska palata, Mramorni dvorac, Hram spasa i brojni drugi sakralni objekti koji svjedoče bogatoj povijesti grada na ušću Neve.

Glavni grad Švedske, Štokholm, je još jedna „Venecija sjevera“. Arhipelag ovog grada broji nekoliko stotina malih otoka razdvojenih kanalima, a leži u prostoru gdje se jezero Malaren spaja sa Baltičkim morem. Sam grad leži na nekih 20 otoka, a njegov stari centar Gamla stan na pet. Otoci su povezani mostovima koji nisu samo prometnica nego i vizualna ljepota grada koji je dobio ime po utvrdi. Štokholm je kombinacija srednjevjekovne arhitekture, gotike i građevina iz XIX stoljeća koji su inspirirani onim što se gradilo u Beču i Berlinu. Od svih otoka Štokholma najpoznatiji je Đurgarden na kojem je i zabavni park.

Svaka od ovih „Venecija svijeta“ priča svoju priču kroz vlastitu mrežu kanala. Oni kriju duboku prošlost velikih luka i današnjih turističkih centara. Svi ovi urbani centri imaju svoju posebnost, ali ih povezuje jedna zajednička nit – bezvremenska privlačnost koja se ogleda u vodi i povijesti koja se osjeća na svakom koraku.

Nisu „Venecije“ samo simboli ljepote i kulturne baštine, a još manje su samo lučki i trgovački centri. Oni su mjesta gdje se prošlost i sadašnjost spajaju stvarajući prizore koji su fascinantni danas kao što su bili i prije nekoliko stoljeća. Isto tako se može reći da kanali svih „Venecija“ nisu samo vodeni putevi nego arterije grada koje kao prirodni muzeji na otvorenom pozivaju sve posjetitelje na otkrivanje neispričanih priča.