Treba donijeti odluku o zabrani zabranjivanja

Iako su od početka Domovinskog rata u Hrvatskoj prošle 33 godine, a od završetka rata 29 godina u mnogim glavama u Hrvatskoj rat i dalje traje. To se može vidjeti po brojnim izjavama i postupcima pojedinaca ali i po određenim zabranama u društvu kojima građani svjedoče. Samo u nekoliko proteklih dana građani su svjedočili pravoj buri koja se digla radi pjesme „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“ rock grupe Bijelo dugme na koncertu u Splitu. Uz tu pjesmu na velikoj video zidu, na samoj pozornici, vijorila se i fotografija SFRJ sa zvijezdom petokrakom. Ubrzo poslije toga gradonačelnik Sinja Miro Bulj donio je odluku da se zabrani otvaranje izložbe autorice Inije Herenčić (Susret na tromeđi), koja je financirana sredstvima Srpskog narodnog vijeća. Niti tu nije kraj jer je poslije najave prosvjeda Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata sa Korčule otkazan nastup amaterskog zbora KIS pop hor iz Crne Gore.

Niz primjera

Rezultat tih zabrana je da su pojedinci zatražili da se Alenu Islamoviću, pjevaču Bijelog dugmeta, zabrani ulazak u Hrvatsku iako on već godinama ima hrvatsko državljanstvo. Bulj je naišao na brojne osude ali je on svoj postupak pojasnio nekakvim svojim stavovima oko SDSS-a i SNV-a dok je crnogorski amaterski zbor radi najave prosvjeda odustao od nastupa na Korčuli povodom 80. godišnjice oslobođenja grada od fašista.

Međutim, nisu ovo jedine zabrane kojima smo svjedočili posljednjih godina. Tako je i Grad Vinkovci donio odluku da se Radetu Šerbedžiji zabrani koncert u gradu koji je trebao biti održan u studenom mjesecu 2021. godine. Gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić to je rada pojasnio riječima da Grad Vinkovci s tim nema veze iako su mišljenja kako nije primjereno održavanje bilo kakvih koncerata u vrijeme kada se u obližnjem Vukovaru odaje počast i traje prisjećanje na brojne žrtve agresije na taj grad 1991. godine. I gradonačelnik Pule Filip Zoričić je 2023. godine donio odluku da se u pulskom Domu sportova održi koncert Duška Kuljiša, Dragana Kojića, Ane Bekute i Zorane Mićanović. Kada su pokrenute glasine da bi se taj koncert mogao prebaciti u Osijek tamošnji gradonačelnik Ivan Radić unaprijed je rekao kako podržava odluku svoga kolege iz Pule. Treba znati i kako je u Puli u nekoliko navrata zabranjivan koncert i hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu. Sa tihim zabranama svojih koncerata u Hrvatskoj, radi svog političkog djelovanja, u posljednje tri godine suočavao se i hrvatski pjevač Miroslav Škoro.

Uz spomenute primjere treba znati da sličnih primjera ima još primjera gdje su pojedini načelnici, gradonačelnici ili pak braniteljske udruge se bunile i donosile odluke o nekakvim zabranama koncerata ili izložbi. U vrijeme dok neki donose odluku o zabranama treba znati i kako se gotovo svakoga vikenda u gradovima i naseljima širom Hrvatske održavaju koncerti srpskih narodnjaka. Još češće se takvi koncerti održavaju po raznim klubovima koji su u vrijeme tih koncerata prepuni prije svega mladih ljudi. Možda najbolji primjer je 5 koncerata u Zagrebu Aleksandre Prijović koja je u Areni Zagreb okupila više od 100.000 ljudi. Poslije toga Prijović je u Osijeku imala 5 koncerta u dvorani Gradski vrt koja je također bila prepuna. Nedavno su na Danima piva u Osijeku koncerte održali Nikola Rokvić, Saša Matić i Halid Bešlić.

Tržište jedino mjerilo

„Generalno ja sam protiv bilo kakvih zabrana i mislim kako tržište treba da regulira i ponudu i potražnju. Međutim, tu se sada postavlja i pitanje jesmo li dovoljno pametni da pazimo na svoj kulturni identitet i što u cijeloj toj priči radi državni HRT. Osobno sam se i sam radi svog političkog angažmana susreo sa zabranama koncerata u nekim sredinama u Hrvatskoj. Međutim, to važi za gradske dvorane, trgove i druge gradske prostore. Te zabrane se ne odnose na privatne klubove i diskoteke“ rekao j hrvatski pjevač Miroslav Škoro.

Na istu temu razgovarali smo i s vukovarskim braniteljem Franjom Šoljićem koji je bio aktivan i u raznim braniteljskim udrugama u Vukovaru. On kao bivši branitelj kaže kako na sve koncerte pjevača iz Srbije gleda na dva načina.

„Ako to gledam kroz emocije onda bi radi nekih svojih izjava, stavova i postupaka zabranio svima da imaju koncerte u Hrvatskoj. S druge pak strane mislim da više nije vrijeme za takve stvari i da svatko treba slušati što želi da sluša. Ako ne želim ići na neki koncert onda neću ići, a ako želim otići ću. Jednostavno. Tu pak treba napraviti razliku od pojedinaca koji su u vrijeme Domovinskog rata dodatno podgrijavali atmosferu svojim raznim izjavama. Treba podsjetiti kako smo u Hrvatskoj imali i zabrane koncerata Marka Perkovića Thompsona što mi nije normalno“, rekao je Šoljić.

Zabrana za patogeni utjecaj

Politički analitičar Davor Gjenero smatra kako u Hrvatskoj zapravo nema nekog velikog broja slučajeva da je došlo do zabrane nastupa nekih estradnih umjetnika iz Srbije kao i da tu treba dobro sagledati sve informacije. Kada je riječ o zabrani nastupa Šerbedžiji kaže kako ona nije neočekivana s obzirom na njegovu ulogu na početku rata. Za zabranu nastupa zboru iz Crne Gore kaže i da jedan takav zbor treba držati daleko iza zida s obzirom da se radi o ogranku Noćnih vukova. Kada je pak riječ o postupku Mire Bulja i zabrani otvaranja izložbe kaže kako se tu radi o čistom primitivizmu ukazujući posebno na ulogu SDSS-a i SNV-a za koje je rekao kako ne sudjeluju u pričama oko „srpskog sveta“ i da su to ljudi koji zapravo nisu rado viđeni gosti u Beogradu.

„U Hrvatskoj su zapravo slučajevi zabrane rijetki i zapravo su rijetki akteri kojima je jasno zabranjen nastup u Hrvatskoj. Niti jedan od njih nije dio relevantne kulture da bi radi toga trebali žaliti. Kada se uzmu neka imena poput Arkanove udovice Cece ili nedavno preminulog Bore Đorđevića onda je to i jasno. U ovakvim situacijama postoje granice. Naime, logično je da svima iz EU mora biti otvoren prostor ali to ne znači i da mora postojati otvoreni prostor za patogeni utjecaj iz regije, prije svega iz Srbije koja sustavno radi na projektima destabilizacije regije. Prema takvim stvarima ne moramo imati nikakvu obvezu“, rekao je Gjenero.

Dodaje kako se koncerti u privatnim prostorima ne mogu zabraniti ali i da država uvijek može nekome sustegnuti radnu dozvolu za ulazak u zemlju.

S druge strane politički analitičar Žarko Puhovski kaže kako su odluke o zabrani bilo čijih nastupa bile razumljive do 2000. godine ali ne i danas 30 godina poslije rata. Prema njegovim riječima poslije rata su ratne rane bile još svježe i traume duboke i tako se nešto moglo razumjeti iako dobar dio desnice, koja se protivi takvim koncertima, sluša takvu vrstu glazbe. Usporedio je situaciju u Hrvatskoj, 30 godina poslije rata, s odnosima između Francuske i Njemačke 1975. godine ili 30 godina poslije završetka Drugog svjetskog rata.

Solunci i SUBNOR

„Njemačka i Francuska su 1975. godine bile najbolje prijateljice i saveznice u Europi, a u isto vrijeme Hrvatska je bila prepuna turista iz Njemačke i to nikome nije bio problem. Pri tome treba znati kako je Drugi svjetski rat bio s puno više zločina nego Domovinski rat. Ovdje se zapravo radi o podgrijavanju atmosfere u kojoj se s jedne strane pojavljuje mistična kategorija a to su braniteljske udruge kojih u Hrvatskoj ima nekoliko stotina. Sve to zapravo podsjeća na nekadašnje Solunce ili članove SUBNOR-a koji su nekad sebe smatrali najvećim Jugoslavenima dok branitelji sebe smatraju nekakvom nadhrvatskom instancom“, rekao je Puhovski.

Ukazao je i na ovlasti načelnika i gradonačelnika koji u bilo kojem trenutku mogu donijeti odluku da se nekakav koncert, predstava, izložba ili neki sličan sadržaj koji se održava u gradskim prostorima jednostavno zabrani. Smatra kako je princip zabranjivanja neodrživ i da treba donijeti odluku da se zabrani zabranjivanje i da onaj tko želi ići na neki koncert može ići, a tko ne želi jednostavno da ne ode. Podsjetio je i na važeći Kazneni zakon u kojem je, prema njegovom tumačenju, kako se odluka o ograničavanju slobode govora ili javnog nastupa može donijeti ako prethodno postoji sudska odluka za to ili je to suprotno zakonu.

Vukovarac Saša Bjelanović, inače predsjednik Mirovne grupe mladih Dunav koja okuplja mlade ljude, kaže kako je kod zabrana zapravo važno tko organizira nekakav koncert i da to igra veliku ulogu. Podsjetio je kako su prije 15-20 godina koncerte pjevača iz Srbije organizirali neki poduzetnici i da nije bilo nikakvih problema jer nitko se nije usudio ništa reći. Zato su se zabrane pojavljivale kada su iste takve koncerte organizirali neki drugi.

„U 21. stoljeću mi nikakve zabrane nisu normalne niti su održive. Svatko od nas može birati što želi slušati i odluka je na nama hoćemo li negdje ići ili nećemo. Tko je bilo tko da može zabraniti neki koncert? Što je s pravim drugih koji žele ići na taj koncert? Jesu li onda uskraćena njihova prava? Nitko ne može biti iznad zakona i pravne države, pa niti neki načelnici, gradonačelnici ili braniteljske udruge, a ako jeste onda imamo veliki problem kao država“, zaključio je Bjelanović.