Šetnja svemirom misije Polaris Dawn SpaceX-a: Krši li SAD 50 godina star zakon o svemiru

Ovo je misija bez premca. U četvrtak ujutro, Polaris Dawn, misija SpaceX-a pokušat će nešto što niko ranije nije: civili će poći u šetnju svemirom.

Najnovija avantura SpaceX-a lansirana je u utorak ujutro, šaljući četiri civilna astronauta na petodnevnu misiju na udaljenost dalju od Zemlje nego bilo koji let s posadom od programa Apollo 1972. godine.

Misiju Polaris Dawn predvodi poduzetnik milijarder Jared Isaacman, a posadu čine dva uposlenika SpaceX-a i bivši vojni pilot. Nakon što je misija odgađana sedmicama zbog tehničkih provjera i vremenskih prilika, njeni astronauti su sada u bestežinskom stanju.

Do sada su samo vladini svemirski programi upravljali šetnjama svemirom. SpaceX Elona Muska ima nova svemirska odijela i velike ciljeve i želi ih testirati što je prije moguće. Sada je jedina privatna kompanija koja odvodi ljude da žive i rade u svemiru i NASA, američka svemirska agencija, oslanja se na nju.

Polaris Dawn nije misija NASA-e, i ne reguliše je američka vlada. Kada njeni astronauti izađu iz kapsule i budu ‘šetali’ svemirom, to će biti prvi put da privatna industrija pokušava dominirati područjima izvan Zemlje.

To za sobom povlači pitanje: krši li SAD obećanje koje je dao prije 50 godina o tome kako će djelovati u svemiru?

Sporazum iz perioda Hladnog rata na još jednom testu

„Ovo je misija koja krši Član VI Sporazuma o svemiru (OST)“, Al Jazeeri je kazao Tomasso Sgobba, izvršni direktor Međunarodnog udruženja za unapređenje sigurnosti u svemiru sa sjedištem u Nizozemskoj. „To je dobro poznato pitanje, koje naravno ima svoju historiju“.

Godine 1967, kada su Hladni rat i svemirska utrka bili uveliko u toku, Ujedinjeni narodi okupili su Sovjetski Savez, SAD i druge svjetske sile da potpišu novi sporazum. Sporazum o principima upravljanja aktivnostima država u istraživanju i korištenju svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela sada je poznatiji kao Sporazum o svemiru (OST).

Nastao je iz sporazuma o suverenitetu na Antarktiku i ostao upamćen po tome da je obavezao uključene nacije da zadrže svoje moćno nuklearno oružje na Zemlji, a ne da lebdi u svemiru. Ali, OST je uključivao još jedno obećanje: da će istraživanje i korištenje svemira biti, dok god njegovi potpisnici pristaju, za dobrobit cijelog čovječanstva, i otvoreno za sve nacije. Svemir, tvrdili su autori, će biti mjesto za istraživanje i učenje, a ne za osvajanje.

Međutim, sporazum je također pojasnio ulogu privatnih kompanija u svemiru. Član VI glasi: „Aktivnosti nevladinih entiteta u svemiru, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, zahtijevat će odobrenje i kontinuirani nadzor od strane odgovarajuće države, potpisnice ugovora.“ U suštini, OST je proglasio da će matične zemlje biti odgovorne za svemirske aktivnosti sa svoje teritorije i da će također biti odgovorne za njih, u slučaju bilo kakvih nezgoda.

„Ovaj sporazum je više važeći danas, a trebao bi biti i sutra“, kazao je Ram Jakhu, bivši direktor Instituta za zračno i svemirsko pravo na Univerzitetu McGill. „Da [Član VI] nije usvojen, sam sporazum bio bi nemoguć.“

To je zato što je Sovjetski Savez želio da samo države budu uključene u svemirske aktivnosti, a Amerikanci su željeli uključiti privatne kompanije. „Pronašli su kompromis za privatne kompanije, koje se podvrgavaju davanju dozvola, autorizaciji, superviziji i odgovornosti svojih država, i to je ključno“, objasnio je Jakhu.

Privatne kompanije danas nisu samo dobavljači dijelova za nacionalne svemirske agencije, oni su istraživači. Virgin Galactic i Blue Origin pokreću svemirske letove za turiste. RocketLab, koji je bio mali startup, planira privatnu naučnu misiju na oblake Venere. SpaceX se utrkuje da odvede ljude na Mars.

‘Nadzire’ li ih američka vlada i dalje?

„Ne“, odgovorili su iz Federalne agencije za avijaciju (FAA) u e-mailu Al Jazeeri. „Prema federalnom zakonu, Federalnoj agenciji za avijaciju je zabranjeno izdavati regulative za sigurnost komercijalnih putnika u svemirskim letovima“.
Ovaj direktni odgovor nije slučajnost. To je dugogodišnja američka politika. Već 20 godina američki Kongres ograničava nadzor svog regulatora iz oblasti avijacije, uvodeći moratorij na izdavanje pravila za privatne ljudske svemirske poduhvate. Ovaj moratorij je produžavan nekoliko puta i ponovo ističe 2025.

FAA umjesto tog, certificira samo rakete i svemirske brodove, osiguravajući, uglavnom, da su sigurni za ljude na Zemlji. „FAA nema regulatorne ovlasti nad aktivnostima misije Polaris Dawn“, pojasnili su iz ove agencije.

Posada potpisuje svoj informisani pristanak. Kada budu šetali svemirom, samo će se SpaceX brinuti o njima.

Al Jazeera je kontaktirala NASA-u, koja je potvrdila da ova agencija nije uključena u misiju Polaris Dawn. (Raketa Falcon 9 ove misije lansirana je s lansirne rampe Svemirskog centra Kennedy, koju Elon Musk iznajmljuje). SpaceX nije odgovorio na pitanja poslata e-mailom.

Šta postižu svemirske šetnje?

Kroz historiju svemirskih putovanja, šetnje svemirom premošćuju uski jaz između ljudske potrebe i krhkosti.

Kada su se Sovjetski Savez i SAD utrkivali ko će prije u svemir početkom 1960-ih, doći tamo nije bilo dovoljno; obje države željele su da njihovi astronauti izađu iz svojih kapsula.

U samo nekoliko mjeseci razlike 1965, obje države su uspjele. U martu, sovjetski astronaut Aleksej Leonov, a u junu, američki astronaut Ed White, lebdjeli su, vezani iznad zemlje. Međutim, obje misije su se suočile s krizama. Leonov je jedva ušao nazad u letjelicu jer mu se odijelo proširilo, dok je White jedva uspio zatvoriti vrata nakon povratka.

Američki astronaut koji je otišao godinu kasnije, gotovo se pregrijao.

Kada su izloženi u orbiti, temperature na površinama su ili veoma visoke ili izuzetni niske.

Mikrometeoriti i svemirski otpad lete brže od metaka. Radijacija lakše prodire u tijelo. Materijali koji imaju ulogu da zaštite od fatalnog, ledenog vakuuma su nefleksibilni i glomazni. Astronaut koji se razboli u svemiru može povratiti, blokirajući sebi vidik ili zakrčujući zrak. Prije samo desetak godina, odijelo jednog italijanskog astronauta je propustilo i mala količina vode koja se skupila u njegovoj kacigi gotovo ga je udavila prije nego što je uspio sigurno ponovo ući u Međunarodnu svemirsku stanicu.

Ali šetnje svemirom su ključne: pomogle su pri preuzimanju filmskog materijala iz misija Apollo blizu Mjeseca, popravile Skylab, kao i izuzetno skupi svemirski teleskop Hubble, i izgradile su Međunarodnu svemirsku stanicu. Kada je riječ o popravkama u prostoru izvan letjelice, roboti nikada nisu uspjeli napraviti ono što samo ljudi mogu.

U četvrtak se ispisuje novo poglavlje u šetnjama svemirom.

Posada Polaris Dawna će izbaciti zrak iz svoje kapsule i otvoriti vrata u široku prazninu svemira.

Dvojica članova posade će izaći i lebdjeti, vezani ‘pupčanim vrpcama’.

Da bi se pripremili za ovo, proveli su gotovo dva dana izmjenjujući gasove u kabini i unutar svojih tijela kako bi spriječili dekompresijsku bolest dok prelaze u svoje svemirska odijela.

Nakon kratke demonstracije, zatvorit će vrata i pripremiti se za povratak na Zemlju – gdje je debata o zakonitosti same misije podijelila analitičare svemira.

Ko kontroliše privatne misije?

Nekoliko stručnjaka kažu da SAD nije u opasnosti da prekrši OST.
Jakhu je kazao da, kada je riječ o vladinom nadziranju svemirskih aktivnosti, na što ih obavezuje sporazum, „ne postoje međunarodno obavezujući propisi koji daju preciznu definiciju ovog pojma i ne postoje međunarodni tehnički standardi i postupci za efikasnu provedbu ove obaveze“.
Rekao je da je to pitanje koje zaslužuje više pažnje u narednim godinama, ali da svaka država „ima diskreciju da definiše taj pojam“.

Ta neodređenost – ili prostor za interpretaciju – ne čini sporazum zastarjelim. Radije, u novoj svemirskoj utrci, kazao je, moćne i manje moćne države se mogu i trebaju osloniti na njega „kako bi se pobrinule da se privatne kompanije ne izmaknu kontroli“ u svemiru.
Privatne kompanije bi uskoro mogle pokušati tražiti pravo na objekte u svemiru za rudarenje ili gradnju. To bi moglo biti dopušteno, unutar načela zajedničke „upotrebe“ u Članu I sporazuma, slično pravilima na moru, ili za upotrebu radio frekvencija širom svijeta. Ali najvažnije, ove aktivnosti moraju biti licencirane od strane državne vlasti matične zemlje.

„To znači da američka vlada mora uzeti u obzir da ni ona ne bi trebala raditi stvari koje ne voli da druge države rade. Zato će ovaj sporazuma [i dalje] biti uspješan“, kazao je Jakhu.

U novoj svemirskoj utrci, kazao je, „privatne kompanije nisu odane nikakvoj određenoj državi i mogle bi otići pod [zastavu] druge [države].“

Tanja Masson-Zwaan, profesorica međunarodnog zračnog i svemirskog prava na Univerzitetu Leiden, kaže da ovi sporazumi nisu korisno samo za države.

„Dodatna doza harmonizacije u interesu je ove industrije, koja može djelovati iz više od jedne države – oni ne žele da se različita prava primjenjuju u SAD-u ili u Luksemburgu, naprimjer.“

Ona se slaže da hrabra misija SpaceX-a potpada pod Član I OST-a, koji dozvoljava „slobodno korištenje“ svemira.

Na pitanje koliko će dugo sporazum trajati u današnjoj svemirskoj utrci, u e-mailu je napisala „Zauvijek!!“. „Dovoljno je širok da obuhvati nove aktivnosti, a principi bi trebali ostati na snazi kako bi se sačuvala upotreba i istraživanje u mirne svrhe. Čak se i privatni akteri slažu da sporazum mora biti sačuvan i da mogu raditi sa njim.“

Ali Sgobba, koji ima decenije iskustva regulisanja svemirskih misija u Evropi, se ne slaže.

On je kazao da SpaceX ima neke od najboljih stručnjaka za sigurnost u svojim redovima i uvjeren je da su oni procijenili sve rizike ove misije. Ali je dodao da je „nedostatak nezavisnog nadzora možda negdje ostavio otvoreno pitanje koje nije identifikovano“.

Postoje rizici od požara i od dekompresijske bolesti, pored mikrometeorita koji mogu neopaženo krenuti prema posadi. On smatra da Evropska svemirska agencija ili NASA možda ne bi rekli da ovoj vrsti misije bez potpunog redizajna kapsule SpaceX Dragon koja se koristi za Polaris Dawn.
Sgobba želi vidjeti međunarodni, nezavisni svemirski institut koji bi pružao recenzije treće strane za svemirske kompanije. Kada smo ga putem e-maila ponovo pitali da li se dešava prvo kršenje OST-a, ostao je pri svojoj prvoj procjeni.

„Smatram da Član VI ne ostavlja mnogo prostora za interpretaciju“, rekao je. „Činjenica je da veliki dio misije Polaris Dawn trenutno nije podvrgnut autorizaciji i kontinuiranom nadzoru bilo koje američke vladine agencije.“