Odlazak tužioca koji je dokazao genocid u Srebrenici: ‘Čovjek velikih djela’

Amerikanac Mark Harmon, bivši tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji je dokazao da se u Srebrenici u julu 1995. godine dogodio genocid, a ova presuda je bila prva za genocid na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, preminuo je nakon duge i teške bolesti u 78. godini u Connecticutu.

Harmon je napisao prvu verziju optužnice protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, vodio je tužilački tim u predmetu protiv Radislava Krstića u kojem je izrečena prva presuda za genocid na međunarodnom sudu od Nürnberga, bio je glavni tužilac u predmetima u kojima su prvostepeno osuđeni Momčilo Krajišnik i Momčilo Perišić, iznudio je priznanja krivnje Biljane Plavšić i Miroslava Deronjića…

Zločine su činile kukavice

“Postupci u predmetima Blaškić i Krstić bili su najteži koje smo moje kolege i ja vodili. Nisu bili teški u tehničkome smislu budući da smo imali znatnoga iskustva procesuirajući slučajeve pred našim domaćim sudovima. Oni su bili teški emotivno jer su oba slučaja uključivala masakre civila velikih razmjera u Ahmićima i Srebrenici, zločine koji su devastirali te zajednice i trajno ostavili ožiljke u životima hiljada ljudi. Te su zločine činile kukavice koje su sramotno odbacile svoju humanost i njihovu pristojnost kako bi klali svoje nenaoružane susjede i, zapravo, svoju vrstu – druge ljude”, rekao je Harmon autoru ovog teksta u maju 2018.

Prema njegovim riječima, tokom dugoga procesa u predmetu Krstić u kojem je donijeta historijska presuda za genocid u Srebrenici, ”u tužilačkom timu bili smo impresionirani rječitim svjedočenjima žrtava i preživjelih i svi smo pronalazili snagu u njihovoj osobnoj hrabrosti i u njihovoj želji da istina o tim zločinima bude otkrivena i da se postigne pravda”.

Sudija Fouad Riad iz Egipta opisao je ono što se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine kao “zlo napisano na najtamnijim stranicama ljudske povijesti”.

“On je na neki način otvorio put za procese za dokazivanje genocida u drugim predmetima. Pokojnog Harmona sam upoznao 2004. godine. Tad sam bio zamjenik predsjednika Saveza. On je došao kod nas i izložio nam plan, imao je ideju i viziju kako provesti postupak kad je u pitanju Biljana Plavšić. Imao je njeno priznanje krivnje. Bio je učesnik skoro svih naših konferencija koje smo organizovali, putovao je sa nama često u Srebrenicu. Upoznavao je studente o tome kako i na koji način su u Kravici uspjeli doći do dokaza. Pokazivao rupe koje su bile u zidovima”, ispričao je Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Za Marka Harmona riječi hvale imaju i Vasvija Vidović i Amir Ahmić, koji su bili bosanski oficiri za vezu sa Haškim tribunalom (Vidović u periodu od 1994. do 1999. a Ahmić od 1999. do 2023. godine).

“Bio je jedan smiren, vrijedan, odličan tužilac sa velikim iskustvom u Sjedinjenim Američkim Državama. Veliki profesionalac koji je bio i veoma efikasan. Koristio je sve kapacitete koje je imao. Nije mu bio problem ako treba dokaz da zove u ponoć, da zahtjeva od vas da se potrudite da pribavite dokaz. Bio je divan čovjek”, rekla je Vidović.

Skromni čovjek velikih djela

Prisjetila se da je Harmon radio na predmetu Blaškić kad je došao, da je imala sa njim svakodnevnu saradnju jer stalno imao zahtjeve za pribavljanje dokaza.

“Marka Harmona sam upoznao 1995. godine u njegovoj misiji u BiH. Tada sam vodio poslove saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Bosni i Hercegovini, a poslije smo nastavili sarađivati kada sam imenovan oficirom za vezu. On je bio autoritet, sposoban, vrijedan i izuzetno posvećen svom poslu. Naša saradnja se pretvorila u prijateljstvo do njegove smrti. Svi su učili od njega i bio je nevjerovatno privržen žrtvama. Nakon penzionisanja i odlaska s MKSJ stalno se interesirao za žrtve i svjedoke i za stanje u BiH. Bio je veliki prijatelj BiH, tih, skroman, ali čovjek velikih djela”, kazao je Amir Ahmić.

Ustvrdio je da mnogi tužioci, sudije i istražitelji MKSJ koji su dali nevjerovatan doprinos utvrđivanju istine u BiH, nepoznati široj javnosti u našoj zemlji.

Naglasio je da je naslijeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju / Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, najbolja osnova za budućnost BiH, a da je “Mark zasigurno dao ogroman doprinos i ostat će upamćen kao tužilac koji je dokazao genocid u Srebrenici”.

Posebno emotivan rastanak od “nezaboravnog prijatelja Marka” imao je Adnan Zec, koji je bio svjedok u Haagu vezano za zločine u Ahmićima kod Viteza kada su 16. aprila 1993. godine jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ubile 116 osoba starosti od tri mjeseca do 81 godine, a selo uništili. Adnan je imao tada 13 godina, ubijeni su mu roditelji i sestra a on ranjen. Sakrivao se osam dana u selu dok ga nisu spasili engleski vojnici u sastavu snaga Ujedinjenih naroda.

“Kao mali dječak iz Bosne i Hercegovine, tužitelja Harmona sam upoznao u Haagu tokom svjedočenja u procesu za zločine počinjene u Ahmićima. Uvijek je odašiljao pozitivu, snagu i hrabrost i ulijevao nam veliku nadu da je spreman dati sve od sebe da zastupa nas svjedoke i učini sve što je u njegovoj moći da istina izađe na vidjelo, a zločinci na zasluženu kaznu. Bio je čovjek, tužitelj iznad svih ostalih na MKSJ u Haagu. Bio je uz mene i nakon svjedočenja i kad god mi je trebao bilo kakav savjet ili podrška, a moja obitelj i ja smo mu zauvijek zahvalni na onome što je za života učinio i za nas i za pravdu. Uvijek će nam nedostajati i moliti za njega u svojim mislima”, naveo je Zec.

Počast velikom prijatelju BiH

Prije nego što je postao tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Mark Harmon bio je federalni tužitelj u Washingtonu, D.C., i u tome kapacitetu, procesuirao je slučajeve koji su se ticali povrede ljudskih prava i životne sredine. Najzapaženiji predmet povrede ljudskih prava koji je vodio bio je procesuiranje vođe Ku Klux Klana iz Montgomerya, Alabama, kao i dvojice njegovih sljedbenika zbog namjernog podmetanja požara i uništenja South Poverty Law centra, važne neprofitne organizacije koja je bila posvećena služenju zajednici. Najvažniji predmet u oblasti zaštite okoliša na kojem je radio bio je EXXON VALDEZ OIL SPILL CASE. Optužba je bila protiv EXXon korporacije i njegove podružnice zbog devastirajućega curenja nafte koje se dogodilo 1989. u PWS na Aljasci.

Zaključak Murata Tahirovića je “da smo izgubili čovjeka koji je bio iskren prijatelj žrtava u Bosni i Hercegovini”, te najavio da će pokrenuti inicijativu da jedna ulica u Sarajevu ponese ime “osobe koja je dala toliki doprinos našoj zemlji”.