Je li Harris pobijedila u debati ili je Trump izgubio?

U satima nakon prvog, a vjerovatno i posljednjeg ličnog sučeljavanja Kamale Harris i Donalda Trumpa, činilo se da su je politički komentatori i neslužbene ankete uglavnom proglasili pobjednicom večeri.

Anketa CNN-a otkrila je da su gledaoci debate proglasili Harris pobjednicom rezultatom 63-37. Anketa YouGov-a pokazala je da je Harris pobijedila rezultatom 43-28 među registrovanim biračima. Čak su se i stručnjaci u Fox Newsu, konzervativnoj TV-mreži, složili da je nadmašila Trumpa.

Harris je uznemirila Trumpa, namamila ga pričom o veličini njegovih skupova, a i ona i moderatori su se oduprli i odmah provjerili činjenice o nekim njegovim najekstravagantnijim tvrdnjama. Iako nije ponudila mnogo sadržaja o nekim pitanjima koja su biračima najhitnija – poput migracije – odisala je nivoom samopouzdanja za koje su kritičari prije govorili da joj nedostaje i napustila je binu ozarena, dok je njen protivnik bio izmoren.

Zatim, na vrhuncu večeri Harris je dobila podršku od Taylor Swift.

Možda je sve to od male važnosti. Službene ankete neodlučnih birača nakon debate još nisu objavljene i bit će potrebno nekoliko dana, ali nije jasno hoće li nastup bilo kojeg kandidata značajno promijeniti mišljenje glasača.

Ali da li je Harris zapravo pobijedila ili se Trump samo pogubio, čineći nju pobjednicom?

Al Jazeera je razgovarala sa šest stručnjaka za debate, politički govor, psihologiju i komunikacije. Neki su rekli da je Harris uspješno iskoristila Trumpove slabosti, dok su drugi primijetili da je njena strategija bila usmjerena na to da ga uznemiri, ali sve po cijenu toga da glasačima nije rekla više o svojoj politici. Drugi su doveli u pitanje vrijednost političkih debata uopšte, osuđujući debatu kao priredbu sa malo sadržaja i koristi neodlučnim glasačima.

‘Znala je na koju kartu igrati’

“Ona je pobijedila u debati i to ne samo zbog nedostatka kontraargumenta”, rekla je za Al Jazeeru Tomeka M Robinson, profesorica retorike i javnog zagovaranja na Univerzitetu Hofstra.

Ipak, dodaje Robinson, Trump sebi nije učinio nikakvu uslugu time što se nije pridržavao pitanja.

“Trump je trebao više govoriti o svojim političkim idejama nego što se oslanjao na istu opasnu retoriku o migrantima i reproduktivnoj pravdi”, rekla je. “Ispravno je postupio, pritiščući potpredsjednicu Harris o pitanju tarifa i činjenice da ih predsjednik Biden nije ukinuo. Da je ostao pri svom uspjehu u određenim političkim odlukama, debata je mogla otići u drugom smjeru.”

Tammy R Vigil, profesorica medija na Univerzitetu u Bostonu koja se fokusirala na političku komunikaciju, takođe je naglasila da, iako je Harris iskoristila Trumpove slabosti u svoju korist, ona nije ponudila detalje o svojim političkim planovima.

“Harris je pobijedila u debati jer je tačno znala na koju kartu igrati kako bi se Trump izrazio na način koji najviše otkriva njegov karakter”, kaže Vigil za Al Jazeeru. “Njegov sadržaj je vrlo rijetko zasnovan na činjenicama i često se u velikoj mjeri oslanja na pozivanje gledalaca na emocionalne, a ne na racionalne odgovore. Isto je uradio sinoć.”

Čini se da davanje eksplicitnih odgovora o njenoj politici nije bio prioritet Kamale Harris.

“Harris je preuzela ulogu tužioca tokom ove kampanje”, kaže za Al Jazeeru David A Frank, profesor retorike na Univerzitetu Oregon. “Njena strategija u debati bila je stavljanje Trumpa na optuženičku klupu”, dodaje.

Strategija izazivanja Trumpa

Neki su stručnjaci uporedili Trumpovo ponašanje u utorak naveče s njegovom prethodnom predsjedničkom debatom ove godine – što je na kraju dovelo do povlačenja predsjednika Bidena iz utrke nakon katastrofalne izvedbe.

“U prvoj debati, dok se Biden svojim potezima sam razarao, Trump mu je u tome pomagao tako što je sjedio, ostao smiren i uglavnom ostao usredotočen”, kaže Nick Beauchamp, profesor političkih nauka na Univerzitetu Northeastern, čiji rad uključuje modeliranje političkih debata.

“S druge strane, u debati Harris-Trump čini se da su Harrisova stalna podbadanja, podsmjehivanja i sitne uvrede odigrale veliku ulogu u tome da Trump bude loš, sa sve gnjevnijim i nesuvislijim kritikama”, dodaje. “Dakle, u tom smislu, Harris je aktivno uzrokovala Trumpov poraz, iako više aktivnim izazivanjem Trumpa da se ponaša loše nego aktivnim predstavljanjem sebe u najboljem svjetlu.”

Harris je, s druge strane, učinila malo kako bi jasno definisala sebe i svoje vrijednosti, propustivši tu priliku u korist onoga što se činilo kao namjerni pokušaj da uznemiri Trumpa. “Nije učinila mnogo da definiše sebe ili svoju politiku u pozitivnom smislu”, smatra Beauchamp.

‘Trump otporan na greške’

Dok su oni koji provjeravaju činjenice pronašli mnogo toga za što bi zamjerili Trumpu, neki komentatori su upozorili na proglašavanje Harris pobjednicom, ističući da je bivši predsjednik dokazao da je otporan na greške i besmislene tvrdnje koje bi predstavljale kraj karijere za većinu drugih političkih kandidata.

Pošteno ocjenjivanje rasprave nije lako kada se čini da je jedan kandidat imun na sva očekivanja o govorenju istine, dok se od drugog očekuje da ispuni konvencionalne kriterije, poput pružanja jasne slike o svojoj politici, kaže Steven Fein, profesor psihologije na Williams Collegeu koji proučava političke rasprave.

Fein je ukazao na dugačak popis očitih neistina koje je Trump objavio u utorak – uključujući pogubljenja beba, migrante koji kradu i jedu kućne ljubimce te sastanak Kamale Harris s Vladimirom Putinom neposredno prije invazije na Ukrajinu.

“To ne samo da ga ne diskvalifikuje, nego mu i ne šteti”, objašnjava Fein. “Neodlučni glasači kažu da ne vide razlike među kandidatima jer Harris nije ponudila detalje o svojoj politici. To je kao da poredite jabuke s veš-mašinama, a kamoli narandžama.”

‘Slamnati argumenti’

Da se debata ocjenjuje kao što se boduje na fakultetskim natjecanjima, sudija bi pogledao tvrdnje koje je svaki učesnik iznio i potkrijepio vjerodostojnim dokazima, kaže za Al Jazeeru James M Farrell, koji predaje teoriju argumentacije i retorike na Univerzitetu New Hampshire.

U utorak je, smatra Farrell, bilo mnogo dubioznih tvrdnji i malo vjerodostojnih dokaza, kao i previše “napada ad hominem, greške u donošenju zaključaka, greške u postavljanju pitanja i takozvanih slamnatih argumenata oba kandidata”, dodao je. “To je debatu učinilo neugodnim iskustvom za svakog birača koji traži građansku raspravu o problemima naše nacije i mogućim političkim rješenjima.”

To bi na kraju mogao biti problem s predsjedničkim debatama koje su više postale zabavni događaji nego informativne sesije namijenjene usmjeravanju birača u odlukama.

“Ovi nastupi zapravo uopšte nisu debate”, kaže Farrell. “Kao predložak racionalne i civilizovane razmjene različitih političkih stavova, cijeli ovaj performans bio je bijedan.”