Šalje li Iran Rusiji balističke projektile?

Ukrajinski zapadni saveznici tvrde da je Iran poslao balističke projektile kratkog dometa Rusiji, informaciju koju je Teheran odbacio kao “potpuno neutemeljenu i lažnu” i ukazao na ono što smatra zapadnim licemjerjem.

SAD, Velika Britanija, Francuska i Njemačka u utorak su uvele dodatne sankcije Iranu zbog, kako su rekli, “eskalirajuće” odluke Teherana. Nisu pružili nikakve dokaze, a oružje o kojem se govori još nije uočeno na ratištu.

Teheran je najnovije sankcije iranskim kompanijama i pojedincima opisao kao “ekonomski terorizam”.

Kremlj, međutim, nije demantirao izvještaje, već je Iran nazvao “važnim partnerom”.

Kakav je značaj projektila?

Zapadni saveznici optužili su Iran da je Rusiji dao oko 200 balističkih projektila Fath-360 koji bi se potencijalno mogli koristiti u Ukrajini u roku od nekoliko sedmica.

Satelitski vođeni projektil, također poznat kao BM-120 je balistički projektil zemlja-zemlja na čvrsto gorivo koji se može lansirati iz bacača sa kamiona.

Domet rakete je samo do 120 kilometara i može nositi eksplozivni teret težak do 150 kilograma, sa maksimalnim brzinama od četiri maha – četiri puta više od brzine zvuka, ili oko 4.900 kilometara na sat. Vjeruje se da projektil ima preciznost ispod 30 metara.

Oružje samo po sebi vjerovatno neće preokrenuti tok rata, ali bi potencijalno moglo pomoći Rusiji da bolje upravlja svojom ofanzivom na ukrajinskom tlu. Fath-360 se često upoređuje sa sistemima HIMARS američke proizvodnje koje Ukrajina koristi protiv ruskih snaga.

Kao što je SAD također istakao, iranske rakete mogle bi se rasporediti kako bi pogodile mete bliže prvoj liniji, što bi Rusiji omogućilo da svoju vlastitu precizno navođenu municiju ostavi za mete dublje unutar Ukrajine.

Nedugo nakon početka rata 2022. godine, Iran je također optužen za slanje bespilotnih letjelica napunjenih eksplozivom u Rusiju i pomaganje u obuci ruskih snaga, kao i postavljanju proizvodne linije za bespilotne letjelice, a Ukrajina je kao dokaz pokazala dijelove letjelica uništenih na ratištu.

Iran je rekao da je prodao bespilotne letjelice Rusiji – ali da se to dogodilo “mjesecima” prije početka rata. Također je u više navrata odlučno porekla slanje projektila, što su tvrdili zapadni zvaničnici krajem 2022. Ministarstvo vanjskih poslova u srijedu je obećalo da će odgovoriti na sankcije.

Da li bi slanje projektila prekršilo Iranski nuklearni sporazum?

Nuklearni sporazum koji je Iran potpisao sa svjetskim silama 2015. kako bi dobio ublažavanje sankcija Ujedinjenih naroda u zamjenu za ograničenje svog nuklearnog programa, također je uključivao i odredbe o projektilima.

Dugogodišnji embargo na konvencionalno oružje nametnut Iranu, istekao je u oktobru  2020. Dodatna ograničenja za iranski raketni program istekla su u oktobru 2023, ali SAD i Evropska unija zadržali su vlastite sankcije kako bi vršili pritisak na iransku industriju oružja.

Tehnički, ne postoje međunarodne pravne prepreke koje bi spriječile Iran da šalje balističke projektile.

No, Rezolucija 2231 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja podržava nuklearni sporazum, upotrijebila je Režim kontrole raketne tehnologije (MTCR) koji je formirala Grupa G7 za definiranje zabrana nametnutih Iranu, kao dio embarga na oružje. Rusija i Kina su partneri MTCR-a, a obaveze nisu pravno obavezujuće.

Kategorija I MTCR-a propisuje da države članice ne bi trebale izvoziti projektile i bespilotne letjelice sa dometom većim od 300 kilometara i nosivošću većom od 500 kilograma.

Fath-360 je u granicama kategorije I, što bi moglo značiti da – ako su navodi tačni – Iran postupa oprezno, ne šaljući projektile dužeg dometa. U ranijim izvještajima nagađalo se da bi Teheran mogao slati varijante balističkih projektila dometa do 700 kilometara koje bi mogle letjeti čak i dalje od Ukrajine.

Ograničavanje dometa izvezenih projektila moglo bi zaštititi Iran od “povratnog” mehanizma nuklearnog sporazuma koji bi mogao vratiti sve sankcije Vijeća sigurnosti UN-a Iranu. Ako bi se izvozili projektili dužeg dometa, moglo bi se tvrditi da Iran krši Rezoluciju 2231, koja ističe u oktobru 2025.

Da li bi izvoz projektila u Rusiju imao strateški smisao za Iran?

Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian i njegov kabinet došli su na vlast uz podršku vrhovnog vođe ajatolaha Ali Khameneija, ističući da žele više diplomatskog angažmana sa Zapadom i pregovore o ukidanju sankcija.

Rusija je također uzburkala stanje u Iranu podržavajući azerbajdžanski plan iza kojeg je stajala i Turska, za uspostavu kontroverznog Zangezurskog koridora, koji kroz Armeniju povezuje kopneni dio Azerbajdžana sa Nakhchivanom, te prekida vitalnu iransku izvoznu liniju za Evropu.

Iz ova dva razloga, čini se da odluka Irana da pošalje rakete Rusiji nema strateškog smisla, smatra Hamidreza Azizi, gostujući saradnik na njemačkom Institutu za međunarodne i sigurnosne poslove (SWP).

No, van vremenskog okvira, stručnjak za Iran rekao je za Al Jazeeru da bi Teheran mogao očekivati ​​da konačno dobije napredne ruske borbene avione Su-35 za koje kaže da ih želi nabaviti, dok osmatra i drugu vojnu tehnologiju i zajedničku proizvodnju oružja sa Rusijom.

“Dalje, Iran i Rusija sarađuju u drugim strateškim područjima, kao što su svemirski i nuklearni programi. Iran bi također mogao nastojati produbiti saradnju u tim područjima. Dakle, iako bi tajming mogao biti upitan, ovi širi faktori mogli bi podstaći Iran da nastavi s isporukom projektila”, rekao je Azizi.

Šta znamo o najnovijim zapadnim sankcijama Iranu?

Kao odgovor na ono što su nazvali “dramatičnom eskalacijom”, SAD i tri evropske zemlje dodatno su pojačali sankcije iranskoj civilnoj avijaciji, stavivši na crnu listu vodećeg avioprevoznika Iran Air i onemogućivši mu pristup Evropi.

Navodeći “direktnu prijetnju evropskoj sigurnosti”, evropske zemlje rekle su da će nastaviti s označavanjem entiteta i pojedinaca uključenih u iranske programe naoružanja.

SAD i Velika Britanija stavili su na crnu listu tri viša vojna komandanta koji su navodno bili umiješani u izvoz oružja u Rusiju, zajedno sa četiri iranska subjekta, uključujući organizaciju koja vodi zonu slobodne trgovine Anzali u sjevernom Iranu. Na listi je i pet ruskih brodova.

Je li do ovoga dovelo povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma?

Važni Iranski nuklearni sporazum iz 2015. godinama je bio u neizvjesnosti jer ga je Washington jednostrano napustio 2018. i uveo najoštrije sankcije Iranu koje su i danas na snazi.

Ali taj potez i politika “maksimalnog pritiska” administracije bivšeg predsjednika Donalda Trumpa koju je njegov prethodnik Joe Biden uglavnom nastavio, ponukali su Iran da se sve više okreće Rusiji i Kini.

Iran i Rusija također sarađuju u Siriji, radeći više od decenije kako bi vlada predsjednika Bashara al-Assada ostala na vlasti.

Iran i Kina potpisali su 2021. 25-godišnji sporazum o saradnji, no u sklopu njega nisu najavljeni veći poslovi. Kina je, međutim, uprkos sankcijama i dalje najveći kupac iranske sirove nafte.

Sa druge strane, ruska invazija na Ukrajinu navela je Moskvu da traži nove partnere.

Pritisak SAD-a na Iran bio je “glavni faktor” koji je pokrenuo daljnju saradnju sa Rusijom, a napuštanje nuklearnog sporazuma bio je “ključni trenutak” koji je gurnuo Iran da slijedi politiku “pogleda na istok”, rekao je Azizi.

Dodao je da Iran i Rusija dijele želju da izazovu američki uticaj i hegemoniju na globalnom nivou, ali da to nije jednako formalnom vojnom ili ekonomskom savezu, iako postoje sporazumi.

“Ne postoji pakt o međusobnoj odbrani ili obvezujući sporazum koji bi, primjerice, Rusiju obvezao da brani Iran u sukobu, niti postoje konkretni sporazumi u drugim strateškim područjima”, rekao je.

“Očekuje se da će se sporazum o strateškom partnerstvu, koji je navodno u završnoj fazi, više fokusirati na opšte stvari nego na konkretne međusobne obaveze. Iako njihova rastuća saradnja bez sumnje predstavlja izazov za SAD i Evropu, važno je ne pretjerano naglašavati odnos kao formalni savez. Ipak, čini se da obje zemlje žele nastaviti širiti svoju saradnju.”