Koliko je rast desnice u Evropi opasan za provođenje zelenih politika

Na izborima za Evropski parlament došlo je do porasta popularnosti desnih i krajnje desnih stranaka, što je izazvalo zabrinutost za budućnost ambicioznog paketa ekološke i energetske politike Evropske unije.

Stranke krajnje desnice, koje su povećale svoje glasove, glasno su kritizirale klimatsku politiku, posebno u odnosu na ekonomske učinke i industrijsku konkurentnost.

Uspon populističkih i krajnje desnih stranaka djelimično odražava pad zelenih stranaka. Pet godina nakon euforije koju su Zeleni doživjeli 2019, kada su povećali broj svojih mjesta s 52 na 74, pali su nazad na 53. Analitičari navode kako je malo vjerovatno da će nazadovanje dovesti do širokog povlačenja klimatskih politika EU-a, ali to će sigurno značiti manje zelenih ambicija u sljedećih pet godina, s implikacijama daleko izvan Evrope.

Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju Univerziteta Donja Gorica iz Podgorice, u razgovoru za Al Jazeeru Balkans pojašnjava zašto stranke desnice imaju otpor prema zelenim politikama.

„U totalnoj ekologizaciji država članica EU i načina na koji Evropljani žive, rade i putuju, a što sve donosi Evropski zeleni sporazum, kao sveobuhvatna mapa puta čiji su ciljevi da EU postane održiva i klimatski neutralna ekonomija kroz smanjenje GHG emisija (55 posto do 2030. godine u poređenju sa 1990. godinom i 0 neto emisija do 2050. godine), poboljšanje zdravlja i blagostanja građana i zaštite životne sredine, bit će dobitnika i gubitnika. To je i jedan od najvažnijih razloga otpora krajnjih desničarskih stranaka u Evropi prema zelenim politikama – strah od ekonomskih posljedica koje one mogu donijeti“, kaže Vojinović.

Ona dodaje kako stranke krajnje desnice često predstavljaju interese tradicionalnih industrija (nafte, gasa i uglja), koje su još ključne za ekonomiju mnogih država članica EU-a, pa često svojim biračima šalju upozorenja da će dekarbonizacija značiti deindustrijalizaciju.

„Otpor prema zelenim politikama ove stranke koriste i kao način za mobilizaciju podrške među biračima koji se boje gubitka radnih mjesta koje zeleni planovi mogu donijeti. Jer, odluku da postepeno napusti ugalj do 2050. godine, EU je stavila u središte trodimenzionalne zagonetke, jer teret treba podijeliti između 450 miliona građana, 31 milion preduzeća i 27 država članica, na način koji je prihvatljiv za dovoljno njih“, kaže Vojinović.

Krajnje desničarske stranke naglašavaju i važnost nacionalnog suvereniteta i često su skeptične prema međunarodnim sporazumima, a klimatska neutralnost i dekarbonizacija koje su okosnica Evropskog zelenog sporazuma upravo naglašavaju nadnacionalni karakter borbe protiv klimatskih promjena te potrebu za multilateralnim rješenjima i globalnom saradnjom.

Vojinović ističe da upravo zbog navedenog, desničarske partije vide klimatske inicijative kao pokušaje “globalnih” sila da nametnu svoje interese suverenim državama.

„Ovaj narativ se koristi kako bi se povećala podrška među biračima koji se protive spoljnjem uticaju i koji smatraju da bi njihova država trebalo samostalno da donosi odluke“.

Vodeće kompanije pozivaju na jače djelovanje

Više od 400 kompanija  i industrijskih organizacija pozvalo je evropske čelnike da evropski zeleni dogovor (Green Deal) pretvore u zakon nakon izbora u Evropskoj uniji, na kojima je zabilježen blagi porast podrške desničarskim političkim strankama.

Zajedničku izjavu potpisale su vodeće kompanije u industriji vjetroelektrana, uključujući Ørsted, Vattenfall, EDF i niz drugih komercijalnih divova, uključujući lidera online tržišta Amazon i švedskog lidera u proizvodnji namještaja Ikeu.

Oni su pozvali političare EU-a da se obavežu na paket politika poznatih kao Evropski zeleni dogovor. Politike obavezuju države članice da smanje svoje emisije ugljika, prošire kapacitete obnovljive energije i promiču razvoj čiste energije.

“Zeleni sporazum EU-a najbolja je strategija za osiguranje evropskog prosperiteta i konkurentnosti, pružajući prijeko potrebnu koherentnost i regulatornu stabilnost evropskim preduzećima i građanima”, stoji u tekstu.

Poziv je došao kao odgovor na rezultate izbora u EU-u, na kojima su stranke desnog centra i krajnje desnice u nekoliko ključnih država članica, uključujući Francusku i Njemačku, dobile desetke mjesta u Parlamentu EU-a, bacajući sumnju na budućnost politika zelenog dogovora koje su naišle na neprijateljstvo nekih desničarskih političkih stranaka.

Izjava o ‘zelenom dogovoru za Evropu’ iznosi tri zahtjeva koja podržavaju potpisnici, od kojih je najvažniji potvrđivanje zelenog dogovora “kao glavnog prioriteta” na strateškoj agendi EU-a, petogodišnjem političkom planu bloka između 2024. i 2029.

Ostali zahtjevi uključuju usklađivanje svih finansijskih instrumenata EU-a s politikama zelenog dogovora i imenovanje izvršnog potpredsjednika za zeleni dogovor i povezani industrijski dogovor.

“Pozivamo čelnike EU-a da iskoriste sljedećih pet godina svog mandata kako bi ispunili obaveze zelenog sporazuma. Imamo pet godina da uzmemo sudbinu u svoje ruke i napredujemo prema konkurentnoj, sigurnoj i demokratskoj Europi”, stoji u tekstu.

Zabrinjavajuće sumnje u nauku

Švedska kompanija Vattenfall detaljnije je opisala svoje razloge za potpisivanje: „Provedba različitih politika dogovorenih na nivou EU-a osigurat će da ubrzamo energetsku tranziciju i vidimo konkretne rezultate politika EU-a na lokalnom nivou. Snažan parlament, koji podržava preporuku Evropske komisije za smanjenje stakleničkih plinova od 90 posto do 2040, u odnosu na nivo iz 1990, bit će ključan za održavanje zelenog dogovora na životu osiguravanjem da klimatske ambicije ostanu na pravom putu,” rekao je glasnogovornik kompanije za Windpower Monthly.

Ponavljajući podršku teksta pratećoj platformi industrijskog sporazuma, tijelo za vjetroindustriju WindEurope pozvalo je EU parlament da podrži njegove glavne odredbe za promicanje proizvodnje i tehnologija baziranih u Evropi.

„Evropska industrija vjetra sastavni je dio evropske industrijske baze. I to je ključno za isporuku čiste, konkurentne i pouzdane energije za sve druge evropske industrije. Potonji su temelj za lanac snabdijevanja energijom vjetra i za širi evropski prosperitet. Moramo implementirati zeleni dogovor EU-a, nadopunjujući ga Industrijskim sporazumom koji pomaže dekarbonizaciji evropskih industrija kroz elektrifikaciju,” rekao je glavni izvršni direktor WindEuropea Giles Dickson.

Stranke krajnje desnice u nekim zemljama su stvorile politički kapital na obećanjima da će usporiti tranziciju, a stranke desnog centra usvojile su ublažene verzije iste retorike. Protesti poljoprivrednika diljem EU-a protiv propisa o zaštiti okoliša, koji se smatraju grubim, pružili su sasvim drugačiju pozadinu glasanju 2024. godine.

Cjelokupna slika je mješovita. To je mnogo složenije nego zeleni glasovi koji idu direktno strankama krajnje desnice, iako su zelene stranke imale najgore rezultate u Francuskoj i Njemačkoj, gdje je krajnja desnica prošla najbolje. Zeleni su prošli bolje u Švedskoj, gdje krajnja desnica nije ostvarila značajan napredak, a napredovali su u Danskoj, dok je savez Laburista/Zelenih u Nizozemskoj tijesno pretekao krajnje desnu stranku Geerta Wildersa. Tamo gdje su desničarske stranke imale dobre rezultate ankete sugeriraju da je zabrinutost zbog migracija ili njezinih učinaka na troškove stanovanja bila veći faktor od zelenih politika.

Vojinović na kraju ističe da ono što je najviše zabrinjava jesu sumnje u naučni konsenzus o klimatskim promjenama, a koje se iz tog političkog bloka mogu čuti.

„Njihovo nepovjerenje prema naučnicima i ekspertima odbacuje zeleni diskurs kao elitistički ili nametnut od liberala ili ljevice. Zbog navedenog, rast krajnje desnice može ozbiljno usporiti ili ugroziti sprovođenje zelenih politika, jer mogu blokirati ili usporiti ambiciozne klimatske planove i postizanje ciljeva održivog razvoja, posebno ako postanu dominantne u vladama ili koalicijama“, zaključuje Ivana Vojinović.