Analiza nereda u Britaniji: Starmeru nisu novost, no ima li i sad rješenje

Britanski premijer Keir Starmer ima bogato iskustvo s masovnim, rasno motiviranim neredima. On je 2011. godine, kad su u cijeloj Engleskoj izbili neredi zbog toga što je policija ubila navodno nenaoružanog tamnoputog mladića, bio glavni državni tužitelj. Tada je, radi učinkovitog kažnjavanja počinitelja kaznenih djela tijekom prosvjeda koji su prerasli u ulično nasilje, odredio da tužitelji i sudovi rade 24 sata dnevno. Tvrdio je da je brzo kažnjavanje važnije od visine kazne.

Suočen s današnjim jednako masovnim neredima koje je potaknuo zločin tamnoputog mladića koji je ubio tri učenice bjelkinje u Southportu 29. srpnja, Starmer inzistira na primjeni istog recepta. Tužiteljstvo i sudovi rade danonoćno, a prve kazne – među kojima i ona o trogodišnjem zatvoru – već su izrečene, a imena osuđenih, kao i njihove fotografije, objavljeni su u medijima. To je jasna poruka britanske vlasti da će pravda sustići sve koji su palili, pljačkali i uništavali imovinu i napadali policijske službenike.

Prije 13 godina policija je suzbijala nerede koji su bili motivirani nezadovoljstvom pripadnika rasnih i vjerskih manjina zbog odnosa policije prema njima. Danas policija brani centre za smještaj imigranata, džamije i islamske kulturne centre od bjelačkih prosvjednika. Godine 2011. prosvjedovali su pripadnici manjina koji su se smatrali diskriminiranima i obespravljenima. Danas prosvjeduju pripadnici bjelačke većine koji smatraju da imigranti ugrožavaju njihova radna mjesta, njihov način života i njihovu sigurnost. I u jednom i u drugom slučaju jedan incident, koji nije bio rezultat široko zasnovane zavjere, izazvao je erupciju nezadovoljstva koje je, očito, dugo bilo potiskivano.

Sve su ‘potpomogle’ lažne vijesti

Društvenim mrežama odmah se proširila dezinformacija o tome da je počinitelj užasnog zločina u Southportu tražitelj azila islamske vjeroispovijesti. Vlast je reagirala objavom da je počinitelj engleski državljanin kršćanske vjeroispovijesti. Taj argument nije utjecao na ubrzano mobilizirane engleske rasiste jer za njih čovjek tamne boje kože nije i nikad neće biti pravi Englez. Razotkrivanjem identiteta malodobnog zločinca policija je, možda, uspjela uvjeriti šutljivu većinu da se ne radi o islamskom terorizmu, ali objava činjenica nimalo nije smanjila motivaciju bjelačkih ekstremista da se obračunaju s migrantima i muslimanima. A to podrazumijeva i obračun s policijom koja ih u tome sprječava.

Činjenica da su navečer 7. kolovoza antirasistički prosvjednici brojčano nadjačali bjelačke i antiislamske izgrednike slabašna je najava mogućnosti da će vlasti uspjeti suzbiti daljnje nerede. Ipak, policija u Belfastu upozorila je da su među izgrednicima primijećeni elementi paravojnog organiziranja, što bi mogla biti najava novog vala terorizma u Sjevernoj Irskoj. A to bi bilo nešto što nema veze s imigracijom rasno i vjerski stranih elemenata, nego s vjekovnim sukobom katolika i protestanata u tom politički najnestabilnijem dijelu Ujedinjenog Kraljevstva.

Zapravo, Starmerova se vlada, kao i vlade niza drugih zemalja, suočava sa sve dubljim nepovjerenjem određenih slojeva stanovništva u vlast, institucije i mainstream medije. U Velikoj Britaniji to je velikim dijelom posljedica iznevjerenih očekivanja onih koji su, potaknuti lažima Nigela Faragea i drugih zagovornika Brexita, glasali za izlazak iz EU vjerujući da će se time njihov život poboljšati. Tada su se uveliko opredjeljivali protiv imigranata iz Istočne Europe, ponajprije Poljaka, koji su koristili mogućnost slobode kretanja i naseljavanja u svim dijelovima EU, pa je nekoliko milijuna njih došlo živjeti u Ujedinjeno Kraljevstvo. Izlaskom iz EU takva je imigracija prestala, ali se intenziviralo doseljavanje migranata, ne samo iz zemalja Commonwealtha nego i iz mnogih drugih zemalja čije je stanovništvo pogođeno ratovima, bijedom i posljedicama klimatskih promjena. Na tim novim imigrantima iskaljuju se frustracije onih koji su od Brexita očekivali mnogo, a nisu dobili ništa.

Problem dolazi s društvenih mreža

Od samog početka bilo je jasno da se društvene mreže koriste kao sredstvo za dogovaranje mjesta i vremena održavanja nasilnih prosvjeda, ali i za širenje dezinformacija, pozivanje na nasilje i promicanje rasne i vjerske nesnošljivosti i mržnje. Starmerova vlada je od samog početka ukazivala na strane sile kao širitelje dezinformacija i poticatelje nereda. U tom kontekstu spominjana je Rusija.

No, pojavio se i vanjski neprijatelj s druge strane Atlantskog oceana. Elon Musk, vlasnik društvene mreže X koju desničarski ekstremisti najviše koriste u svojoj komunikaciji, objavio je da je „građanski rat u Engleskoj neizbježan“. On to nije izjavio stoga što ga mogućnost izbijanja građanskog rata brine i što bi ga htio izbjeći. Objavio je to znajući da će time povećati broj korisnika svoje mreže, što će dovesti do porasta njegove zarade. Musk je spremno osudio britansku vlast da se ponaša kao nekadašnji sovjetski totalitarni režim jer je, u skladu sa zakonom, najavila kažnjavanje onih koji u cyber-prostoru šire neistine i propagiraju nasilje. Time se Musk još jedanput potvrdio kao vjerni suputnik Donalda Trumpa čija se politika ne svodi samo na isticanje alternativnih činjenica, odnosno laži o stvarnim događajima i na podilaženje svim vrstama predrasuda radi stjecanja političke podrške, nego obuhvaća i organizaciju državnog udara rada sprječavanja promjene vlasti temeljem rezultata izbora.

Kao i Trump, Musk priznaje samo ono od čega on osobno ima korist. Najava državnog nadzora nad društvenim mrežama i kažnjavanje njihove nezakonite upotrebe moglo bi ugroziti njegove poslovne interese. Zbog toga je Musk premijeru Starmeru uputio neuvijenu prijetnju da će, ako to bude smatrao potrebnim, potaknuti izbijanje građanskog rata ukoliko politika laburističke vlade ne bude u funkciji kako ostvarivanja njegovih financijskih interesa, tako i njegovih i Trumpovih političkih koncepcija.

Aktualna britanska kriza dio je duboke krize kolektivnog Zapada. Osnovno obilježje te krize je nespremnost političkih elita, neovisno o tome pripadaju li lijevom ili desnom centru, da sagledaju svoju odgovornost za nastanak globalne nestabilnosti i za osjećaj beznađa i zanemarenosti sve većeg dijela vlastitog stanovništva. Točna je dijagnoza da su aktualne nasilne nerede u Ujedinjenom Kraljevstvu izazvali krajnji desničarski rasisti.

Možda će koordinirano djelovanje – koje podrazumijeva upotrebu policijske prisile, ubrzani rad pravosuđa i dizanje glasa šutljive većine – Starmerovoj vladi pomoći u smirivanju posljednjeg vala rasistički motiviranih nereda. Ipak, otklanjanje uzroka društvenog stanja obilježenog rastućom frustracijom sve većeg broja građana daleko je zahtjevnija zadaća. Prvi korak u smjeru njezina rješavanja trebalo bi biti usklađivanje riječi i djela, ne samo kada se radi o primjeni sile zakona protiv izgrednika nego i kada je riječ o provedbi takvih politika koje će voditi povećanju blagostanja svih građana.