Priroda će opstati bez nas, ali mi bez nje ne možemo

Planeta Zemlja predstavlja kompleks prirodno-teritorijalnih i proizvodno-teritorijalnih prostora. U prirodne ubrajamo one koje čovjek svojim djelovanjem nije promijenio, a proizvodni su oni koje je čovjek modificirao i sebi prilagodio. Svaki napredak, od urbanizacije do industrijskih revolucija, iza sebe je ostavljao tragove devastirane prirode koja se ne stiže obnoviti od brzine promjena koje joj stvara čovjek.

Duž sjeveroistočnih obala Australije nalazi se oblast prirodne ljepote koja zbog svoje veličine, građe i izgleda nosi naziv Veliki koraljni greben. Za postojanje ovog prirodnog dragulja modre, indigo, safirne i bijele boje znali su od davnina Aboridžini, autohtoni stanovnici Australije, a Europljani koji su otkrivali i zauzimali ovaj kontinent se nisu mnogo „zamarali“ u istraživanju i opisivanju ove neobične ljepote koja se izdiže sa dna mora.

Veliki koraljni greben je nastao aktivnostima dužim od 10.000 godina u periodu nakon posljednjeg ledenog doba. Nivo vode se dizao na današnji nivo, a mali koraljni polipi su svojim djelovanjem uspjeli napraviti pravo čudo. Preko 350 različitih vrsta koraljnih polipa, koji su u rodu sa meduzama, u sebe uvlači kalcijev karbonat (CaCO3) iz mora i pretvara ga u krečnjačku koru. Kada se ona umnoži na milijarde puta ona stvara koraljni greben. Ono što je bitno za nastanak ovog bisera prirode su male biljke zoowanthelle koje obitavaju sa polipima. Njihov zadatak je da pomoću svjetlosti pretvaraju CO2 u ugljikohidrate i kisik. Koraljni polipi apsorbiraju te spojeve koji nastaju klasičnom fotosintezom, a biljke u sebe uzimaju nitrate i druge otpadne stvari. Ovo je razlog zbog čega koraljni greben može nastati samo do 40 metara dubine u bistroj vodi, odnosno može nastati samo u prostoru do kojeg dopire Sunčeva svjetlost.

Dug 2.030 kilometara

Greben se nalazi u Koraljnom moru i krasi pristup obali savezne države Queensland. Njegova dužina je 2.030 kilometara što znači da bi se protezao od Rima do Osla kada bi se nalazio u Europi. On je najveća živa cjelina na planeti i obuhvata površinu od 348.000 km2 i samo je malo površinski manji od Savezne Republike Njemačke. Veliki koraljni greben je proglašen „prirodnim dobrom“ i stavljen je na listu mjesta svjetske baštine UNESCO-a. Zbog svoje specifičnosti Koraljni greben spada i u „sedam svjetskih čuda prirode“.

U jednom dijelu Koraljni greben prati otoke koji su vrhovi planinskog lanca koji je „potonuo“ zahvaljujući tektonici i izdizanju nivoa vode Svjetskog oceana. On sadrži više od 900 otoka, atola i laguna te preko 3.000 grebena koji se nalaze u različitoj fazi svog nastanka. Osim svoje vizualne ljepote, koraljni grebeni su zanimljivi zbog svog biodiverziteta. Spadaju u najproduktivnije ekosisteme na planeti te pružaju morska staništa brojnim organizmima. Greben ima i zaštitnu ulogu u očuvanju prirode jer štiti mangrove i morske trave od snažnih morskih struja i valova koji bi iste devastirali. Odbrana je uzajamna jer mangrove i trave štite grebene od mulja i kopnene vode koja bi bila destruktivna za njih.

Na Koraljnom grebenu obitava više od 4.000 vrsta riba te su dom brojnih vrsta morskih ptica, crva, rakova kao što su škampe, jastozi i krabe, školjki, raznih morskih bodljikaša kao i morskih kornjača i morskih zmija. Na ovom prostoru žive i alge koje su veliki problem koraljnim grebenima. Prevelik izlov ribe te višak hranljivih tvari donosi mogućnost da alge u razvoju postanu uspješnije od koralja i time ih ugroze. Raznolikost biodiverziteta daje posebnu draž Velikom koraljnom grebenu, ali ga iz istog razloga stavlja i na listu regija koje se iz tog razloga više eksploatiraju te potencijalno sve više uništavaju.

Europljani koji su počeli dolaziti u ove prostore prije četiri stoljeća su zabilježili Veliki koraljni greben iz prometnih razloga. Čuveni moreplovac Tores, po kojem prolaz nosi naziv, je morao proći kroz njega jer ga je oluja natjerala 1606. godine. Jedan od najpoznatijih engleskih mornara, James Cook je 1770. godine teško oštetio svoj brod prolazeći između kopna i vanjskih grebena. Nekada je moreplovce Greben spašavao uvodeći ih u mirne vode kao što je kapetan Bligh uveo posadu broda Bounty u iste. Može se konstatirati da je Veliki koraljni greben izazivao strahopoštovanje kod europskih moreplovaca koji su se kretali duž sjeveroistočnih obala Australije. Sa jedne strane ljepote i spas, a sa druge vječna opasnost od nasukavanja i uništenja broda.

Iako je Veliki koraljni greben na popisu svjetske baštine od 1981. godine može se konstatirati da nikada nije bio ugrožen kao u moderno doba. Sa jedne strane postoji priča o klimatskim promjenama zbog kojih dolazi do zagrijavanja mora i rasta njegovog nivoa koji bi onemogućio razvoj koraljnih grebena zbog potrebe Sunčeve svjetlosti. To jeste realna potencijalna opasnost, ali ipak najveći problem ovom dragulju prirode jeste čovjek i njegova aktivnost.

Jedan od najživljih i najbolje povezanih ekosistema

Veliki koraljni greben je jedan od najživljih i najbolje povezanih ekosistema. Kroz cijelu njegovu prošlost Aboridžini su na njemu lovili ribu i nisu ga ugrožavali. On je za njih predstavljao nepresušan izvor hrane, ali nijednog trenutka eksploatacija nije išla do nivoa njegove devastacije. Jasno je da je dovoljno samo jednu vrstu i njeno stanište izložiti problemu da veoma brzo čitav osjetljivi ekosistem dovedete u opasnost. Prevelik izlov ribe, kopanje guana (ptičji izmet) te lov na kitove i bisere pravi ozbiljan problem opstanku Velikog koraljnog grebena u njegovom idealnom stanju i izgledu.

Katastrofalna je činjenica da se u posljednjih 30 godina ostalo bez 50 posto koralja na globalnoj razini. Veliki koraljni greben je i svjedok geološke prošlosti jer u sebi krije i vrste koje se nisu mijenjale gotovo 500 miliona godina. On je stanište nautilusa, morskih mekušaca koji su identično izgledali i početkom paleozoika kada su nastali na planeti Zemlji. Sve navedeno na godišnjoj razini privlači više od dva miliona turista i donosi finansijski benefit. Vlada Queenslanda pokušava da kontrolira turizam te na taj način održi prirodu u istinskoj ljepoti koju ona ima. Novac koji donosi Veliki koraljni greben, a to je između pet i šest milijardi dolara godišnje, upravo se investira u njegovo očuvanje.

Veliki problem predstavlja činjenica da odlaganje otpada u priobalju od Velikog grebena pravi „deponiju“, a primjetno je da se razni otpadni materijal ispušta u turističkim destinacijama. Posebno su nastupili problemi kada se javila želja za većom eksploatacijom ugljena u Queenslandu koji bi dodatno ugrozio koralje. Morske struje nose otpad u radijusu od 80 kilometara od obale te on sigurno završava na koraljima. Svako jaružanje morskog dna i otpad dovodi u problem ionako ugrožene vrste kao što su morske kornjače.

Priroda nam često ponudi estetsku ljepotu koju samo treba znati valorizirati. Pametnim djelovanjem može se i turizam, u određenom okviru, uspješno razvijati. U turističkoj privredi koja se razvila zbog Velikog koraljnog grebena zaposleno je 69.000 ljudi koji bukvalno ekonomski zavise od njegovog opstanka. Moramo se naučiti na suživot sa prirodom i prestati pretjerano devastirati i eksploatirati ono što nam je ona ponudila. Priroda će nekako opstati bez nas, a mi bez nje nikako ne možemo.