Hvala vam što ste nam konačno objasnili ko su bili ustaše, a ko partizani

Trebao je to biti samo još jedan koncert Marka Perkovića Thompsona ali umjesto toga on je se pretvorio u, kako su mnogi rekli, ustaški dernek. Sve to se događalo u Imotskom početkom mjeseca kada su na stotine, pa i tisuće mladih, pjevale ustaške pjesme u slavu ustaških koljača Jure Francetića i Rafaela Bobana “Evo zore, evo dana”. Veliki broj njih bio je u crnim majicama s istaknutim porukama „za dom spremni“, istaknutim velikim slovom U, ruku dignutih u znak nacističkih pozdrava.

Ustaški dernek

Međutim, nije to bio jedini takav događaj gdje su se veličali Nezavisna država Hrvatska i ustaški koljači. I tijekom prošlogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine zabilježeni su slični slučajevi. Uzvikivanje „za dom spremni“ i slično već godinama unazad postalo je uobičajena pojava na brojnim nogometnim stadionima. U isto vrijeme širom Hrvatske svjedočimo brojnim grafitima na kojima je istaknuto veliko slovo U, poruke „za dom spremni“ i slično. Ne smijemo zaboraviti niti činjenicu da i danas neki gradovi u Hrvatskoj imaju ulice Mile Budaka i drugih ustaških krvnika.

Takve stvari nailaze na brojne komentare građana kojima smeta ovakvo ponašanje dijela javnosti ističući kako voljeti Hrvatsku ne znači bit i ustaša. Kako god poslije svega mnogi se pitaju kako je moguće da se u jednoj državi Europske unije i to tijekom 2024. godine događaju ovakve stvari. Isto tako mnogi se i pitaju gdje smo pogriješili kada se i u 21. stoljeću još uvijek bavimo ustašama i Nezavisnom državom Hrvatskom.

Komentirajući slike mladih u crnim majicama i s ustaškim znakovljem u Imotskom hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić kaže kako zapravo postoji nekoliko skupina sudionika takvih događaja.

„Jedna skupina su svakako ekstremni desničari i njih točno vidim gdje bi bili tijekom Drugog svjetskog rata. Oni su ljudi koji pjevaju ustaške pjesme jer smatraju kako su ustaše i NDH nešto s čime se treba ponositi. Oni su svakako velika manjina ali ih ima. Najveća skupina njih su oni koji ukazuju na nekoliko stvari i pokazuju jednu šizofrenu situaciju. To su ljudi koji preko dana pjevaju ustaške pjesme, a onda preko noći odlaze na mjesta gdje slušaju Cecu i ostale srpske pjevače od kojih se neki deklariraju kao nacionalisti. To nije normalno. Tim ljudima je svejedno pa po potrebi mogu podržavati nacionalizam ili pak nemaju pojma o čemu se radi. To su i ljudi koji reagiraju na način da kad svi nešto viču i pjevaju onda će i oni“, rekao je Klasić.

Oštrije kazne

Dodaje kako za onu prvu skupinu ljudi zna što misle o Srbima, Romima, Židovima, pripadnicima LGBT zajednice, migrantima i sličnima ali i da se za ovu drugu skupinu toplo nada da ne bi ljude vodili u Jasenovac i zatvarali. Podsjeća i kako je veličanje NDH i ustaškog pokreta protivno Ustavu RH te da samim tim iziskuje oštro kažnjavanje i to uz visoke financijske kazne. Podsjetio je i kako je okupljanje na Bleiburgu, koje je karakteriziralo isticanje ustaških zastava, veličanje ustaških krvnika i slično, austrijska Vlada zaustavila kada je propisala visoke financijske kazne. Spomenuo je i obrazovanje u Hrvatskoj napominjući da niti u jednom udžbeniku povijesti ne piše kako Jasenovac nije postojao i da se za vrijeme NDH nisu provodili ratni zakoni.

“Problem je što postoje nastavnici koji ne predaju tako i to je jako teško kontrolirati. Prošla su vremena kada su škole, nastavnici i udžbenici bili jedini autoritet i jedino mjesto dobivanja informacija. Danas su to društvene mreže, razni ifluenceri, sportaši, pjevači, političari…”, pojašnjava Klasić.

Dodaje kako je 90-ih godina prošlog stoljeća povijesni revizionizam ušao na mala vrata u Hrvatsku i tu se zadržao pa sada tako imamo čudnu situaciju da u školama djeca uče o ratnim zakonima, a u isto vrijeme žive u ulicama Mile Budaka koji je potpisivao takve zakone. On smatra kako je neophodno da se počne oštro kažnjavati sve koji se ponašaju na neprimjeren način i tako veličaju NDH i ustaše.

Komentirajući događanja iz Imotskog i drugih gradova, u kojima su glavnu riječ imali mladi ljudi, znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Nikola Baketa podsjetio je kako su 2021. godine proveli posljednje istraživanje političke pismenosti mladih. Prema njegovim riječima tu je vidljivo kako postoji dio populacije mladih koji su skloni takvim stavovima i imaju takva razmišljanja.

Mladi nisu krivi

“U Hrvatskoj danas ne postoji nikakvo građansko obrazovanje i to je problem. Ono što imamo je zahtjev naših desnih političara koji smatraju da nekakvo političko obrazovanje treba biti u rukama obitelji pa imamo reprodukcije vrijednosti takvih kakve one jesu. U nekim dijelovima Hrvatske se pristupa stvarima kritički pa se informacije, bez ikakve provjere, prenose s koljena na koljeno. Isto tako pitanje je i koliko zapravo dobivaju informacija koje bi im dale drugi pogled na ta događanja koja su se događala”, rekao je Baketa.

Dodaje i kako dio stvari koje se događaju i vide svakako treba pripisati i mladenačkom buntu te da vjeruje kako će oni s godinama mijenjati svoje stavove, upoznavati druge ljude te da su njihovi stavovi manje isključujući. Za dio njih kaže i kako ne znaju što zapravo znače neki stihovi pjesama koje tako glasno pjevaju ali problem vidi i u tome što im tko nikada nitko nije objasnio i rekao.

Kao poseban problem vidi i u tome što je u Hrvatskoj malo toga zabranjeno i da zapravo nije bilo nekih većih kažnjavanja. Uz to, kako je rekao, izostaju i osude od strane vladajućih pa tako dobar dio njih kada se nađe na stadionima gdje se uzvikuje “za dom spremni” pravi se da nisu ništa nisu čuli ili pak kaže da je atmosfera bila odlična.

“Najlakše je zapravo okriviti mlade ali oni su tu najmanje krivi. Treba vidjeti tko je uveo i predložio takva rješenja, vidjeti tko su organizatori spornih koncerata, tko su distributeri majica s takvim znakovljem i slično i njih sankcionirati. Veliki problem je svakako i internet uz koji mladi odrastaju, a koji je vrlo često prepun dezinformacija. Moramo mlade naučiti da kritički razmišljaju i propituju”, rekao je Baketa.

Na istu temu razgovarali smo i s profesoricom Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dinkom Čorkalo Biruški koja kaže kako moramo djecu i sebe naučiti da kritički razmišljamo i propitujemo činjenice do kojih smo došli ili koje su nam prenesene. Govoreći o svome iskustvu spomenula je i kako ona predaje i izborni kolegij Psihologija rata i mira i to studentima pete godine fakulteta. Ona prije nego počne sa predavanjima studentima podijeli mali upitnik s nekim ključnim pitanjima iz nacionalne povijesti među kojima je i pitanje tko su bile ustaše, a tko partizani.

“Pri evaluaciji kolegija na kraju i čitajući dobivene odgovore na jednom od njih je pisalo hvala vam što ste nam konačno objasnili tko su bili ustaše, a tko partizani. To pokazuje koliko mladi ljudi znaju zapravo malo o povijesti svoje države i o nekim ključnim stvarima. Mi smo prepustili da mladi povijest uče iz novina, novinskih portala, od predstavnika raznih udruga i slično što nije dobro niti normalno. Na taj način povijest djeci predaju osobe koje imaju stav da negiraju sve što je bilo prije kao i je li u našoj antifašističkoj borbi bilo nečega što nas je odredilo kao državu danas”, kaže Čorkalo Biruški.

Povijest se uči u školama

Smatra kako se poučavanje povijesti mora provoditi u školama pri čemu se ne smiju mijenjati gotove činjenice. Ističe kako dijete mora biti naučeno i da ima mogućnost da dođe u školu i propita što mu je o nekom događaju ispričao otac ili djeda kako bi došlo do pune i prave informacije. Prema njenim riječima propitivanje se mora uvesti kao temeljni način proučavanja suvremene povijesti.

“U Hrvatskoj imamo situaciju da roditelji niti ne stignu obraditi Domovinski rat koji je u kurikulumu pa se kroz to gradivo samo protrči. Isto tako imamo situacije da roditelji, nezadovoljni iz nekog razloga, dođu u školu kako bi nastavnicima povijesti ukazali da se ne slažu s nekim činjenicama koje su prenesene njihovoj djeci. Struka je ta od koje djeca trebaju da uče i čuju sve informacije, a ne da ih prenosi netko kako on misli da to treba da bude ili kako bi želio da jeste”, pojašnjava Čorkalo Biruški.

Napominje kako se dio građana Hrvatske nerado suočava s elementima naše povijesti koja u nekim dijelovima nije lijepa za nacionalno lice tako da si vrlo često političari dopuštaju nevjerojatne iznimke kada je riječ o nekim povijesnim činjenicama poput NDH ili njenom znakovlju iako je to svakako najmračniji dio naše povijesti.

“I sada imamo posljedice toga i razmišljanja nekih da se ne žele miješati, a trebamo se jako miješati. Moramo isto tako kapacitirat naše nastavnike povijesti da poučavaju kontroverzne teme. Hrvatska povijest nije jednostavna i treba se naći načina nositi s njom. To se mora raditi bez neke strastvenosti ili emocionalnog naboja nego samo u skladu s činjenicama i kritičkim razmišljanjima. To je jedini ispravni put”, zaključila je Čorkalo Biruški.