Svijet bez rješenja za borbu protiv šumskih požara

Svjetski institut za resurse (World Resources Institute) objavio je najnovije podatke o šumskim požarima koji potvrđuju da oni postaju sve rašireniji, paleći najmanje dvostruko više drveća danas nego prije dva desetljeća.

Koristeći podatke istraživača Univerziteta Maryland, za period od 2001. do 2023. godine, izračunali su da se površina zahvaćena šumskim požarima povećavala za gotovo 5,4 posto godišnje u više od dva desetljeća. Šumski požari sada uzrokuju gubitak gotovo šest miliona hektara više drveća godišnje nego što je bio slučaj 2001.

Vatra također čini veći udio u uzroku globalnog gubitka drveća u usporedbi s drugim pokretačima poput rudarstva i šumarstva. Dok su požari činili samo 20-ak posto ukupnog gubitka drveća 2001. godine, oni sada čine otprilike 33 posto.

Ovaj porast aktivnosti požara izrazito je vidljiv posljednjih godina. Šumski požari koji postavljaju rekorde postaju norma, a 2020, 2021. i 2023. označavaju četvrtu, treću i prvu najgoru godinu za globalne šumske požare.

Rastuće temperature potiču ozbiljnije požare

Velika većina, otprilike 70 posto, svih gubitaka drveća povezanih s požarom između 2001. i 2023. dogodila se u borealnim regijama. Iako je požar prirodni dio ekološkog funkcioniranja borealnih šuma, gubitak drveća povezan s požarom u tim se područjima povećao za oko 138.000 hektara (oko 3,6 posto) godišnje tokom posljednje 23 godine. To je otprilike polovina ukupnog globalnog porasta između 2001. i 2023. godine.

U 2021. godini, na primjer, u Rusiji je stradalo 5,4 miliona hektara drveća uzrokovanog požarima, što je najviše zabilježeno u toj zemlji u posljednje 23 godine. To je djelimično zbog dugotrajnih toplotnih valova koji bi bili praktički nemogući bez klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem.

Toplotni valovi i promjene u obrascima stanovništva povećavaju rizik od požara u umjerenim i suptropskim šumama.

Historijski gledano, požari u umjerenim i suptropskim šumama spalili su manje površine od borealnih i tropskih šuma: zajedno, oni su činili 15 posto svih gubitaka drveća povezanih s požarom između 2001. i 2023. No, podaci pokazuju da požari rastu u tim regijama za gotovo 34.300 hektara (otprilike 5,3 posto) godišnje.

Kao i kod borealnih šuma, klimatske promjene glavni su pokretač sve veće aktivnosti požara u umjerenim i suptropskim šumama. Toplotni valovi i ljetne suše igraju dominantnu ulogu u pokretanju aktivnosti požara u mediteranskom bazenu. Godine 2022. rekordna vrućina i suša u Španiji rezultirali su spaljivanjem više od 70.000 hektara drveća, što je najveća količina od 2001. godine.

Promjene u korištenju zemljišta i pomjeranje stanovništva također povećavaju utjecaj klimatskih promjena u ovim regijama. U Grčkoj je kombinacija toplotnih valova, suše i velikih plantaža visoko zapaljivih alohtonih vrsta (poput eukaliptusa) stvorila idealne uvjete za ekstremne šumske požare 2021. i 2023. U Evropi šire, napuštanje poljoprivrednog zemljišta posljednjih je godina praćeno prekomjernim rastom vegetacije koji povećava opasnost od požara.

Kako smanjiti broj šumskih požara?

Uzroci porasta šumskih požara složeni su i razlikuju se zavisno o geografskom području.

Klimatske promjene očito igraju važnu ulogu u izazivanju češćih i intenzivnijih požara, posebno u borealnim šumama. Kao takvo, ne postoji rješenje za vraćanje aktivnosti požara na historijski nivo bez drastičnog smanjenja emisija stakleničkih plinova i prekida povratne veze između požara i klime. Ublažavanje najgorih utjecaja klimatskih promjena još uvijek je moguće, ali će zahtijevati brze i značajne transformacije u svim sistemima.

Osim klimatskih promjena, ljudska aktivnost u i oko šuma čini ih osjetljivijima na šumske požare i igra ulogu u poticanju viših nivoa gubitka drveća uzrokovanog. Poboljšanje otpornosti šuma zaustavljanjem krčenja i uništavanja šuma ključno je za sprječavanje budućih požara. Isto vrijedi i za ograničavanje spaljivanja u blizini koje lako može izmaknuti kontroli, posebno tokom perioda suše. Uključivanje smanjenja rizika od šumskih požara u strategije upravljanja šumama u regijama podložnim požarima pomoglo bi zaštiti šumskog ugljika i stvorilo radna mjesta te podržalo ruralne zajednice u isto vrijeme.

Iako sami podaci ne mogu riješiti ovaj problem, podaci Global Forest Watcha o gubitku pokrova drveća izazvanom požarom, zajedno s drugim podacima o praćenju požara, mogu pomoći da se dugoročno prati aktivnost požara i u gotovo stvarnom vremenu kako bi se identificirali trendovi i razvili ciljani odgovori.

Češći i ozbiljniji požari

Šume uništene požarima emitiraju ugljik dugo nakon što se plamen ugasi, što izaziva različite posljedice za planetu i zdravlje ljudi, pokazala je nova studija koju su uradile Natascha Kljun, profesorica nauke o okolišu na Univerzitetu Lund, i Julia Kelly, postdoktorantica u Centru za nauku o okolišu i klimi na istom švedskom univerzitetu.

Prema njihovim predviđanjima, čak i u šumama visoke sjeverne hemisfere klimatske promjene će učiniti šumske požare češćim i ozbiljnijim.

Na krajnjem sjeveru Zemlje nalazi se borealna šuma, veliki zeleni pojas koji se proteže od Sjeverne Amerike do Sibira. Borealne šume jedan su od najvećih svjetskih izvora CO₂. Tokom proteklih nekoliko hiljada godina uklonio je oko 1.000 milijardi tona ugljika iz zraka, pohranjujući ga u drveću i tlu. Zbog velike količine ugljika pohranjenog u borealnim šumama, tamošnji požari mogu ispustiti mnogo više CO₂ u zrak nego šumski požari u drugim dijelovima, pojačavajući klimatske promjene.

„Šumski požari dok bjesne oslobađaju mnogo CO₂ koji zagrijava klimu. Ipak, ovo istraživanje u evropskom dijelu ove šume pokazalo je da se CO₂ u šumi sporo oporavlja, a opožareno područje nastavlja ispuštati CO₂ nekoliko godina nakon što požari nestanu. To premašuje količinu CO₂ proizvedenu iz samog požara“, navodi se u analizi.

Veliko skladište CO₂ je u opasnosti

Ekstremno vruće i suho vrijeme u 2018. dovelo je do najvećeg broja šumskih požara u nordijskim zemljama u modernoj historiji. U Švedskoj je ukupna opožarena površina deset puta veća nego u prosječnoj godini.

„Kontinuirano smo mjerili koliko se CO₂ izmijenilo između kopnene površine i atmosfere i pratili tlo i ponovni rast vegetacije tokom prve četiri godine nakon požara. Učinili smo to u područjima šume gdje su stabla ubijena i područjima gdje su stabla preživjela. Također smo usporedili područja koja su pretvorena u prirodne rezervate, sa spaljenim stablima koja su ostala stajati, i područja koja su bila podvrgnuta tipičnom gospodarenju nakon požara u Švedskoj, pri čemu su sva pougljenjena stabla posječena i posađena nova“, navode istraživačice.

Mjerenja na nekim od najpogođenijih mjesta, odnosno izgorjele šume nakon spašavanja i mlade šume u kojoj su sva stabla stradala tokom požara, otkrila su da je 650 grama ugljika emitirano u prosjeku sa svakog izgorjelog kvadratnog metra tokom prve četiri godine nakon požara. To više nego udvostručuje ukupne emisije od požara. Za usporedbu, slična neizgorjela šuma uklonila bi 1.200 grama ugljika iz zraka po kvadratnom metru tokom istog vremena.

Šta je s drugim mjestima?

Požari u borealnim šumama Sjeverne Amerike dobro su proučeni, ali to je znanje teže primjenjivo u Evropi. Sjevernoamerički šumski požari imaju tendenciju da se uzdignu u krošnje šuma i stoga ubiju puno drveća. Tokom takvih požara, većina emisija ugljika događa se tokom samog požara.

U međuvremenu, između 60 i 80 posto šumskog područja nordijskih zemalja intenzivno se upravlja za komercijalno šumarstvo, što mijenja način na koji šumski požari utječu na šumu. Upravljanje šumama može uključivati ​​uklanjanje mrtvog biljnog materijala i redovitu sječu kako bi se osiguralo da stabla ne rastu preblizu jedno drugom, što je praksa poznata kao “prorjeđivanje”.

Vrste drveća također se razlikuju između dva kontinenta: sjevernoameričko borealno drveće treba vatru za reprodukciju, dok su njihovi evropski ekvivalenti evoluirali kako bi se oduprli gorenju.

Upravljanje nakon požara je kritično

Istraživačice navode kako su otkrile da daljnje uznemiravanje spaljene šume, sječom ili oranjem tla prije ponovne sadnje drveća, što je uobičajeni postupak upravljanja u Švedskoj, usporava oporavak vegetacije.

Način na koji se upravlja šumom nakon požara utječe na to koliko će vremena trebati prije nego što izraste dovoljno nove vegetacije da šumu ponovno pretvori u izvor ugljika.

U nordijskim zemljama, posebno u Švedskoj, intenzivno upravljanje šumama uspješno je suzbilo šumske požare tokom posljednjih 200 godina, ali ističu kako nije jasno hoće li to i dalje biti moguće sa češćim sušama i povećanim rizikom od požara koji se očekuje u sve toplijoj klimi.

Sve se to odnosi na naučno razumijevanje načina na koji šumski požari doprinose klimatskim promjenama. Budući da se emisije CO₂ nastavljaju tokom sporog oporavka vegetacije i tla nakon požara, kreatori klimatskih modela ne bi trebali uzeti u obzir samo emisije iz samog požara, već i dodatne dugoročne emisije koje je istraživanje otkrilo, zaključuje se u analizi.