Rusko ‘opasno napredovanje’ na istoku Ukrajine raspiruje strah i podjele

U istočnom ukrajinskom gradu New Yorku vode se teške, “haotične” borbe.

Njegovo prijeratno stanovništvo iznosilo je 3.000, a mnogi su radili u tvornici fenola iz komunističke ere čiji su smrdljivi ispušni plinovi nekada ispunjavali centar grada.

Ali fabrika je oštećena. Većina stanovnika pobjegla je od teškog granatiranja i borbene linije koja se stalno pomicala.

“Grad gotovo da ne postoji kao takav, jer je jedna zgrada naša, druga je već pod Rusima, a treća je opet naša”, napisao je ukrajinski vojnik na Telegramu u srijedu.

“Haos je na obje strane”, navodi Deep State, ukrajinski Telegram kanal koji objavljuje provjerene karte neprijateljstava i podatke o gubicima na obje strane.

Ovih dana New York je prošaran kraterima od eksplozija, oštećenim zgradama s razbijenim prozorima i zjapećim krovovima, i plitkim, na brzinu iskopanim grobovima.

Grad je udaljen oko 60 km od Pokrovska, ukrajinskog odbrambenog uporišta na koje ruske snage napadaju.

Moskva je tvrdila da je zauzela New York početkom ove sedmice, ali Kijev kaže da još uvijek postoje znatni džepovi otpora i da se Rusi kreću prema većem gradu Toretsku zaobilazeći ih.

Ruski vrh rutinski tvrdi da je u potpunosti okupirao ukrajinske gradove iako te tvrdnje ostaju osporavane danima ili čak sedmicama.

Borbe u istočnoj Ukrajini su se zahuktale dok je uspješna iznenadna ofanziva Kijeva u zapadnoj ruskoj regiji Kursk zaokupila pažnju svijeta.

Ali upad je u medijskim izvještajima zasjenio propast i sumornost Donjecka.

Vrhunski vojni stručnjak upozorava da Kijev treba fokusirati svoje napore na “zaustavljanje opasnog napredovanja na istoku”.

“Jer tamo nije riječ o stambenim područjima koja su preuzeli Rusi, već o ozbiljnoj prijetnji cijelim aglomeracijama”, rekao je za Al Jazeeru general-poručnik Ihor Romanenko, bivši zamjenik načelnika Glavnog štaba ukrajinskih oružanih snaga.

‘Pomozi mi ako možeš’

U New Yorku ruski minobacač ubio je starijeg čovjeka u njegovom dvorištu. Njegov unuk je molio bilo koga u gradu da mu fotografira grob u vrtu.

“Pomozi mi ako možeš. Hvala vam i neka vas Bog sve spasi”, napisao je muškarac u Telegram chatu za Njujorčane u četvrtak oko tri sata ujutro. Niko još nije odgovorio.

Oni koji su ostali u New Yorku ili su prestari ili invalidi da bi se kretali, ili žele živjeti pod Moskvom uprkos razaranju i smrti kojima svjedoče iz prve ruke, prema čelniku zajednice.

“Stvar je u tome da još uvijek nisu shvatili šta Rusija donosi”, rekla je Nadija Gordijuk, učiteljica koja je pobjegla od ruske invazije.

Blizina New Yorka područjima pod kontrolom separatista također znači da svako može uključiti svoj TV ili radio na ruskom jeziku i podleći ratnim narativima Kremlja.

“Imaju potpunu apokalipsu mozga. Ruska TV radila je bolje od ruskih granata koje su pogodile njihove kuće”, rekla je Gordijuk.

Separatisti koje podržava Moskva nakratko su okupirali New York 2014. i izbačeni su nakon teških uličnih borbi.

Grad Horlivka pod kontrolom pobunjenika udaljen je samo nekoliko kilometara i može se vidjeti s brda na kojem starim grobljem još uvijek dominiraju spomenici mještanima koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata.

Borbe u New Yorku dio su ruskog napredovanja u aglomeraciji Toretsk, gusto naseljenom industrijskom području u kojem se postrojenja iz sovjetske ere nalaze pokraj rudnika ugljena, a prirodno ravan krajolik prošaran je brežuljcima od istrošene rude.

New York se nalazi oko 50 km južno od Bahmuta, grada koji su u maju 2023. preuzeli uglavnom ruski plaćenici i pomilovani zatvorenici koji se bore za privatnu vojsku Wagner.

Nakon deset mjeseci opsade, upotrebe teških jedriličarskih bombi i gubitka desetaka hiljada vojnika, Rusi su ušli u potpuno uništeni grad u onome što su analitičari opisali kao „Pirovu pobjedu“.

Ali obrazac sravnjivanja svakog sela i grada sa zemljom prije nego što se zauzme ponavlja se u istočnoj Ukrajini, gdje je Rusija ove godine zauzela više od 1.000 kvadratnih kilometara.

I to je “najgori strah”, znati da će tvoj rodni grad biti sljedeći koji će postati hrpa ruševina, kaže Lesija Gabar, rođena u Mikolaivki koja se nalazi 70 km sjeverno od New Yorka i manje od 20 km od prve linije.

Baš kao i u New Yorku, “stariji ne žele otići bez obzira na uvjete, čak i ako Rusi prođu”, rekla je za Al Jazeeru Gabar, koja živi u Kijevu, ali je u kontaktu sa svojom porodicom.

I dok ima mnogo proukrajinskih mladih koji nisu otišli i nadaju se da će Mkolaivka preživjeti, promoskovska gomila osjeća se ohrabreno napredovanjem ruskih trupa.

Neki povremeno zovu Gabar kako bi iznijeli svoje mišljenje, čak i znajući da njezin suprug komanduje jedinicom protuzračne odbrane.

“Kažu da ne razumijem, da su svi ukrajinski oligarsi krivi, da Ukrajina nije nacija i da to nikada nije bila”, rekla je.

“A oni stariji pričaju o SSSR-u, kao da je bilo bolje, svi su bolje radili, bolje živjeli. A nezavisna Ukrajina je sve uništila”, rekla je.

Strahovi u Slovjansku

Za Alinu, studenticu u Slovjansku, gradu 80 km sjeveroistočno od Pokrovska, blizina borbene linije utječe na sve sfere života.

“Kada izađete na mjesta s puno ljudi, odmah pomislite: ‘Je li sada sigurno stajati ovdje ili će možda nešto doletjeti?’”, rekla je za Al Jazeeru.

Bilo je to u Slovjansku, gdje su separatisti koje podržava Rusija započeli svoju pobunu u aprilu 2014, a grad je preživio tri mjeseca okupacije.

Cijene su ovih dana zbog komplicirane logistike tri puta više nego u ostatku Ukrajine, a priljev izbjeglica s područja pod okupacijom Rusije otežan je, rekla je.

Oko nje ima i nekih proruskih ljudi. Povremeno ih čuje u trgovinama ili na ulici.

“Ali ja jednostavno izbjegavam takve ljude”, rekla je. “Jer ne znate kakvu šalu takve osobe mogu izvesti i kako će se prema vama ponašati”, rekla je.

Ruski rat se fokusirao na istočnu ukrajinsku regiju kojoj je geografski najbliža. Ekonomska dobit Kijeva od okupiranih područja je izbrisana.

Dobici su “nula”, rekao je kijevski analitičar Aleksej Kušč za Al Jazeeru.

Neprijateljstva, koja sada bjesne već treću godinu, potpuno su uništila dvije najveće ukrajinske čeličane u jugozapadnom gradu Mariupolju, i desetke manjih tvornica i ljevaonica koje su činile okosnicu ukrajinske industrijske proizvodnje.