Gibraltar – vječna borba za kontrolu moreuza koji spaja Atlantik i Mediteran

Kada je na proslavi titule prvaka Europe najbolji nogometaš Europskog prvenstva Rodri zapjevao Gibraltar je španjolski, podsjetio je na događaje koji traju nekoliko stoljeća. Ostatak ekipe, kao i svi navijači koji su ih dočekali u Madridu, prihvatili su slogan i zapjevali zajedno sa Rodrijem. Treba napomenuti da je Španjolska u finalu Evropskog prvenstva pobijedila Englesku te da je ta pjesma upravo trebala njih da uvrijedi. Još interesantnije je da Rodri svoj “nogometni kruh” zarađuje upravo u Engleskoj, igrajući za Manchester City.

Gibraltar se nalazi na južnom rtu Pirinejskog poluotoka. Njegova površina je samo 6,8 kilometara kvadratnih i na njemu živi 33.000 stanovnika. Ono po čemu je specifičan je činjenica da, kao prirodna utvrda, kontrolira morski prolaz koji se nalazi južno od njega. Gibraltarski moreuz je širok svega 14 kilometara i maksimalna dubina vode iznosi 300 metara. On predstavlja prirodnu granicu na kojoj se Afrika najviše približila Europi, ali i putnu komunikaciju između Atlantika i Mediterana.

Ovaj morski prolaz je bio poznat i veoma značajan još u antičkom periodu, a stari Grci su ga zvali “Heraklovi stubovi”. To su bile dvije stijene koje su uokvirivale morski tjesnac. Na sjeveru je to Calpe Mons – današnji Gibraltar, a na jugu sa afričke strane Abila Mons – klif u Ceuti. Grci su i planinama u Africi južno od Gibraltara dali ime po mitskom divu Atlasu koji se borio protiv Zeusa, pa za kaznu mora držati planetu. Pisana povijest nam kaže da su ovdje trgovci Feničani bili još 950. godine p.n.e. Kartažani i Rimljani su u njegovoj blizini podizali naselja, a u jednom periodu svoje povijesti morski prolaz je bio i pod kontrolom plemena koje je razorilo Rim – Vandala.

Danas Gibraltar svoje ime duguje arapskom jeziku. Godine 711. arapski vojskovođa Tarik ibn Zijad je prešao moreuz i počeo osvajanje Pirinejskog poluotoka. Zbog toga se ovaj prostor zove “Tarikova stijena” (Jab-el-Tarik). Arapi su se gotovo osam stoljeća zadržali na Pirinejskom poluotoku te ostavili brojne tragove materijalne i jezičke kulture – od Alhambre do prezimena nogometaša Alcantare, od imena svetišta Fatima u Portugalu do naziva rijeke Guadalquivir. Iako Arapa nema od rekonkviste 1492. godine, Gibraltar je izraz koji je ostao kao službeni za ovo područje.

Španija se ne miri sa gubitkom Gibraltara

Gibraltar je više od tri stoljeća prekomorski teritorij Ujedinjenog Kraljevstva. On ima svoj parlament sa 15 zastupnika i guvernera, ali je od 1713. godine, zahvaljujući mirovnom ugovoru iz Utrechta, dio Velike Britanije. Odlaskom Arapa kontrolu nad njim je preuzela španjolska kruna, a njena armada je tada važila za najjaču na svijetu. Velika geografska otkrića, započeta Columbovim iskrcavanjem na Karipsko otočje, napravila su od Gibraltara glavnu arteriju koja spaja dvije najvažnije morske površine. Kada je nizozemska flota 1607. uništila armadu u Gibraltarskom zaljevu jasno je bilo da priča o kontroli tjesnaca nikada neće prestati. Krajnji gubitak Gibraltara za Španjolce se dogodio 1704. godine kada su izgubili rat protiv Engleza i Nizozemaca, a sve je verificirano devet godina kasnije u Utrcehtu.

Nikada Španjolska nije prestala polagati pravo na Gibraltar, niti se pomirila sa njegovim gubitkom. Posebno je ta priča došla do izražaja u periodu vladavine generala Francisca Franca. Čitav niz incidenata se dogodio tokom Španjolskog građanskog rata, a kada je sve prešlo na politički teren stanovnici Gibraltara su 1967. odlučili da ostanu dio Ujedinjenog Kraljevstva te na Gibraltaru uopće nema političke volje da se veže za Španjolsku. Prije četvrt stoljeća je postojala ideja, koju je Madrid ponudio Londonu, o podijeljenom suverenitetu, ali su i to stanovnici Gibraltara na referendumu 2002. godine odbili sa 99 posto glasova protiv.

Dvije godine prije referenduma zastupnici parlamenta Gibraltara su potpisali “Deklaraciju jedinstva” u kojoj su napisali da narod Gibraltara nikada neće pristati na predaju ili trgovinu sa svojim suverenitetom i pravom na samoodređenje. Trilateralnim sporazumom Gibraltara, Španjolske i Velike Britanije 2004. godine smanjene su tenzije. Duži vremenski period i Španjolska i Velika Britanija su bile dio Europske unije, pa se priča oko Gibraltara smirila. Ipak, izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije, ovaj prostor je ponovo postao značajno političko i ekonomsko pitanje.

Većina stanovnika Gibraltara je 2016. godine glasala protiv izlaska Velike Britanije iz EU. Upravo zbog toga je prostor Gibraltara isključen iz generalnog sporazuma koji imaju Velika Britanija i Europska unija. Zanimljivo je da će se do konačnog rješenja za Gibraltar primjenjivati “neformalni dogovori”, a 2022. vlada u Londonu je Gibraltar službeno proglasila “britanskim gradom” sa jasnim naznakama za kontrolom ove eksklave u budućnosti.

Predmet spora velikih sila

Ukupna dužina obale Gibraltara je 12 kilometara, ali je veoma značajna priča o teritorijalnim vodama. S obzirom na širinu moreuza jasno je da se teško može pronaći adekvatno rješenje i poštovati međunarodno pravo. Velika Britanija stalno “negoduje”, jer španjolski brodovi ulaze u teritorijalne vode koje oni smatraju svojim. Naravno, službeni Madrid to odbacuje svaki put te konstatira kako se tu radi o njihovim vodama te da ne postoje nikakvi problemi. Najveći incident se dogodio u martu 2019. godine kada je španjolski ratni brod naredio trgovačkim brodovima da napuste svoja sidrišta u Gibraltaru jer su se, prema njihovom mišljenju, nalazili nezakonito u španjolskim teritorijalnim vodama.

Prostor moreuza ima i svoju, i geografski i politički, drugu stranu. Na sjeveru Afrike nalaze se dvije španjolske eksklave sa političkim statusom autonomnog grada. To su Ceuta i Melila koje imaju statut autonomije od 1995. godine i to im garantira Ustav Španjolske. Marokanske vlasti osporavaju ono što radi vlada u Madridu te traži da se ove oblasti, kao i otok Perejil, vrate pod okrilje Maroka. Tu se jasno povlači veza sa željama Španjolske da vrati Gibraltar u okvir svojih granica. Ne treba napominjati da Rodri sigurno neće zapjevati “Ceuta je marokanska”.

Gibraltar, prostor prekrasne prirode koji godišnje posjeti 11 miliona turista, nalazi se na veoma značajnoj prometnoj komunikaciji te će uvijek biti predmet spora velikih sila koje će željeti da ga kontroliraju. Ogroman broj brodova koji se svakodnevno kreću iz Mediterana u Atlantik i obratno svjedoče o značaju ovog 14 kilometara širokog morskog prolaza. Kolika je veličina prostora govori i podatak da se svaki put kada se avion spušta u zračnu luku zatvara cesta jer je ona ujedno i avionska pista. Svakako je veoma bitna činjenica da na Gibraltaru nema poreza, a službeni jezik je engleski. Čak je i valuta gibraltarska funta sa jasnom poveznicom sa britanskom novčanom jedinicom.

Dok većina turista svijeta želi da vidi makaki majmune, poznate tunele, utvrdu O'Hara, pećinu Svetog Mihajla, srednjevjekovni dvorac Moorish i osjetiti prostor raznih kultura, pomorske sile žele samo jedno – da kontroliraju Gibraltar.