Dok se rat nadvija nad Libanom, izbjeglice se pitaju kako će preživjeti

Sirijski režim je 2014. ispalio raketu koja je pogodila Alaaovu stambenu zgradu u Halepu, u Siriji. Trinaestogodišnji Alaa i njegova porodica – majka, otac i dvije sestre – preživjeli su eksploziju i pobjegli u Liban.

Alaa je danas frizer u Bejrutu i brine se da će možda morati proći još jedan rat dok rastu tenzije između libanskog Hezbollaha i Izraela.

„Rat bi utjecao na svakoga ovdje: Libance i Sirijce“, kazao je Alaa Al Jazeeri ispred brijačnice u Hamri, užurbanoj četvrti u zapadnom Bejrutu. „Ako bude, bude. Živim dan za dan.“

Alaa je jedan od više miliona izbjeglica i migranata koji su utočište pronašli u Libanu, daleko od svojih ratom razorenih domovina. Većina živi povučenim životom i pokušava zaraditi za skroman život.

Nekoliko sirijskih i sudanskih državljana kazalo je Al Jazeeri da su svjesni da bi Liban uskoro mogao postati poprište šireg sukoba između Izraela i Hezbollaha.

Ali, dok se mnogi čine rezigniranim u vezi budućnosti, drugi se brinu da će, kao izbjeglice, oni imati manje prilika da pronađu sigurnost u poređenju sa libanskim državljanima i migrantima, radnicima iz drugih država.

„Ne bih se vratio u Siriju [gdje je sukob još u toku] ako ovdje dođe do velikog rata“, Alaa je kazao Al Jazeeri. „Prvo bih pokušao otići u planine, gdje su mi roditelji.“

‘Nemam se na koga osloniti’

Regionalne tenzije su eskalirale nakon što je Izrael ubio višeg zapovjednika Hezbollaha Fuada Shukra 30. jula u Dahiyi, užurbanoj stambenoj četvrti u Bejrutu.

Nekoliko sati kasnije, u iranskoj prijestolnici Teheranu, ubijen je politički vođa Hamasa Ismail Haniyeh, gdje je prisustvovao inauguraciji predsjednika Masouda Pezeshkiana.

Izrael niti je negirao niti preuzeo odgovornost za ubistva, ali američki zvaničnici i Iran su kazali da iza ovih napada stoji Izrael.

Zbog ovih ubistava, nadvio se taman oblak nad Libanom i njegovim stanovnicima, uključujući sirijske i sudanske državljane koji su tu potražili utočište. Izrael je od tada pojačao zračne napade na južni Liban, što je dovelo do porasta broja civilnih žrtava.

U najnovijem primjeru, 17. augusta, izraelski zračni napad je ubio 10 Sirijaca i ranio jednog Sudanca u Nabatiyehu, gradu na jugu Libana.

Bakhri Yousef, 28-godišnji Sudanac, brine se da bi rat mogao uskoro doći i do Bejruta. On od 2017. radi kao čistač pa može poslati porodici nekoliko stotina dolara mjesečno preko neformalnog sistema za transfer novca. Njima je taj novac potreban da prežive, priča on, i to je jedini razlog zbog kojeg je ostao u Libanu.

Njegova porodica živi u opasnim uvjetima u El-Obeidu, gradu u Sudanu koji kontroliše sudanska vojska, ali koji je pod opsadom paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF), dok ove dvije strane vode rat za kontrolu nad državom.

„Ako bi ovdje postalo zaista loše, radije bih išao kući“, kaže Bakhri. „Ovdje, u Libanu, se nemam na koga osloniti. U Sudanu, pak, imam porodicu na koju se mogu osloniti, kao i oni na mene.“

Zajednički neprijatelj

Većina Sirijaca koji su govorili za Al Jazeeru kazala je da se ne bi vratili u domovinu i ako u Libanu bukne sukob.

Mnogi se plaše regrutacije u sirijsku vojsku da se bore na prvim linijama građanskog rata koji je izbio 2012, nakon što je vlada nasilno ugušila mirne proteste.

Iako je svijet pomaknuo fokus sa Sirije, to je nije učinilo sigurnijom. Mnogi Sirijci kažu da ih traži režim zbog njihovog stvarnog ili percipiranog protivljenja predsjedniku Basharu al-Assadu.

Tridesetrogodišnji Mohamad, vlasnik malog vešeraja u Bejrutu, rekao je Al Jazeeri da ne može zamisliti da napusti Liban nakon što je ponovo izgradio život ovdje.

On je, kako kaže, zapravo jedan od mnogih Sirijaca, koji bi se prije borili protiv Izraela nego se vratili u Siriju.

„Ako Izrael napadne, vjerujte mi, mnogi bi Sirijci u Libanu uzeli oružje i borili se protiv njih“, kaže Mohamad. „Radije bismo se borili protiv Izraela nego se vratili u domovinu da se borimo protiv svog naroda.“

Osim toga, Mohamad smatra da bi sve veći rasizam s kojima se suočavaju Sirijci u Libanu bio zaustavljen ako izbije rat.

Svi bi, kaže on, znali da Izrael neće birati koga ubiti.

„Ne bi bilo rasizma kao sad. Izrael je neprijatelj Libanaca i Sirijaca. Imamo zajedničkog neprijatelja […] i zato svi smatraju kako je sada pravi trenutak da podržimo jedni druge i da se držimo zajedno“, kaže on.

Bijeg

Ali Liban nije idealna situacija za mnoge Sirijce koji svoju jedinu šansu vide u pokušaju da dođu do Evrope, dodaje Mohamad.

S obzirom na to da Liban prolazi kroz ekonomsku krizu i da postoji realna prijetnja ratom, hiljade Sirijaca neformalno ulaze u Siriju i plaćaju krijumčarima da ih prebace do Turske.

Odatle, kaže Mohamad, Sirijci plaćaju krijumčarima da ih odvedu u Grčku ili na Kipar.

„Još prije sedmicu, mnogi Sirijci koje poznajem vratili su se u Siriju da pokušaju doći do Turske. Žele u Evropu“, kaže on Al Jazeeri.

Sayed Ibrahim Ahmad, čovjek koji vodi sudanski klub u Bejrutu, kaže da se boji da će biti zarobljen u Libanu ako Izrael počne bombardovati cijelu državu.

On kaže da će Libanci moći pokušati i pobjeći u Siriju ili Jordan, ali izbjeglice i migranti iz Sudana i drugih država imat će malo ili nikako načina da pobjegnu i smatra da je bijeg u Evropu isuviše opasan.

„Većina ljudi koji pokušavaju doći do Evrope ili bude vraćena u Liban ili se utopi“, kazao je on Al Jazeeri.

Ahmad, koji je došao u Liban 2000. da radi kao kuhar, većinu vremena je živio u Bejrutu. Izdržava svoje četvero djece i suprugu u Sudanu i jednostavno ne može zamisliti da umre tako daleko od porodice i doma.

„U Libanu ili u Sudanu, bit ću zarobljen u ratu“, kazao je. „Ali, ako ću umrijeti, radije bih umro u domovini.“