Rundek o borbi za balkanske rijeke: Una je svjetski dragulj

Ja, Una, jesam tvoj sin, parafrazirao je Darko Rundek stihove svoje kultne pjesme Ena, glasno protestujući protiv izgradnje mini hidroelektrane Una-mlin na izvoru rijeke čije je vrelo još od 1968. u Hrvatskoj zaštićeno kao hidrološki spomenik prirode, dok je veći dio toka u Bosni i Hercegovini proglašen nacionalnim parkom.

Muzičar i kantautor prekinuo je svoj odmor kako bi se pridružio protestima i stao uz ekološka udruženja, aktiviste i mještane Donje Suvaje u Hrvatskoj i mještane koji u Bosni i Hercegovini žive uz ovu rijeku, upozoravajući da bi posljedice izgradnje mini hidroelektrane mogle biti pogubne za biodiverzitet.

View this post on Instagram

A post shared by Darko Rundek (@darkorundekofficial)

Državni inspektorat Hrvatske utvrdio je da je gradnja mini hidroelektrane na izvoru Une, zaštićenog područja Evrope, nema potrebne okolišne dozvole. Inspektorat je, također, podnio krivičnu prijavu protiv službene osobe zbog sumnje na zloupotrebu položaja, no radovi još traju.

Međutim, traju i protesti. U odbranu rijeke Une uskoro će stati i Rundekove kolege – Mile Kekin i Rade Šerbedžija.

Tim povodom Rundek za Al Jazeeru govori o svom aktivizmu, ulozi umjetnika u podizanju svijesti o zaštiti životne sredine i životu u skladu s prirodom.

• Pridruživši se aktivistima, postali ste jedno od zaštitnih lica ovog protesta. Koliko je važno da se poznati umjetnici uključe u kampanje zaštite životne sredine?

– Pozvao me Ulrich Eichelmann iz bečke organizacije River Watch. Njega sam upoznao prilikom nekih ranijih akcija za spas balkanskih rijeka. Napravio je vrlo informativan, lijep i inspirativan dokumentarni film Blue Heart of Europe. Pridružila mi se odmah Sanda Hržić, životni partner i borac za prirodu i njena bića već desetljećima. S njom sam uvijek u suradnji oko ekoloških tema koje sve više ulaze u javnost kao problem koji se zapravo svih nas tiču.

Održali smo na licu mjesta, blizu Vrela Une, unplugged koncert: Ana Kovačić na saksofonu, Igor Pavlica na trubi, Miro Manojlović na udaraljkama i ja na gitari. Pjevali smo i svirali i nismo smetali okolišu, atmosfera je bila prijateljska. Skupilo se neočekivano puno ljudi, poslije koncerta smo ih trubama odveli do gradilišta, gdje je dio rijeke pregrađen i bager je već dobrano izrovao korito.

Važno je da se uključe umjetnici, koji će ukazati na ljepotu, sklad i dublji smisao poštovanja prema prirodi čiji smo dio. To je ujedno i podrška lokalnim ljudima, da je ono što brane od šire važnosti, a privlači i pažnju medija koji mogu izvršiti pritisak na vlast.

• Generalno govoreći, koliko umjetnost ima utjecaja kada je riječ o podizanju svijesti o važnosti prirode?

– Zavisi koji umjetnici. Meni se činilo da jedan broj mojih pjesama pobuđuje pažnju i poštovanje prema živom svijetu kojem pripadamo. Sigurno da ima umjetnika koji to još bolje i ciljanije rade.

Filmski umjetnici su naročito važni jer preko dokumentarnih filmova se mnogi gradski ljudi povezuju s prirodom i uče o njoj.

• Kada je riječ konkretno o slučaju Une, naveli ste da ne vidite objektivan razlog za gradnju hidroelektrane osim lokalnih interesa. Je li u ovom slučaju riječ o ekocidu? Može li se prekinuti izgradnja hidroelektrane?

– Natura 2000, zaštićeno je područje i po hrvatskim i po evropskim zakonima. Od izvora do granice sa Bosnom i Hercegovinom, rijeka Una je u toj zoni zaštite. Da bi se bilo koji zahvat radio, potrebno je napraviti ocjenu utjecaja na to područje, pa ako se pokaže da ima negativne utjecaje na vrste ili staništa onda se može zabraniti ili ograničiti, a ono što se nikako ne smije je, naravno, uništavanje vrsta i staništa, a ako je sedra uništena usljed nekog kopanja, to je kažnjivo. Sedra je, za one koji ne znaju, sedimentna stijena, nastaje oko hladnih izvora, tekstura je šupljikava.

Radi se o povredi zakona o zaštiti prirode, ovo ne spada u resor Ministarstva graditeljstva. Ovo je zrelo za prijavu Evropskoj komisiji. Inspekcija ne radi svoj posao i ne može to tako proći ispod radara. Ako se izgradi, ova će centrala morati biti srušena po svakom zakonu i zdravom razumu, pitanje je samo da se radovi zaustave prije nego šteta bude nepopravljiva. Dio zabrane radova treba biti i vraćanje u prvobitno stanje.

• Na društvenim mrežama često ističete važnost zaštite životne sredine. Svojevremeno ste snimili i videospot koji govori upravo o važnosti zaštite rijeka. Koliko su savremena sredstva komunikacije zapravo dobar alat kada govorimo o podizanju svijesti o očuvanju i zaštiti životne sredine?

– Društvene mreže su sigurno brz način da se okupe i informiraju ljudi oko pojedinih hitnih akcija. I Google je, naprimjer, postao način da se čovjek brzo, ali ponekad i površno informira o stvarima koje ga zanimaju. No, važno je, naravno, da se nakon razmjene i dogovora na mrežama, ljudi i uživo okupe i udruže.

• Osim toga, zastupate način života u skladu sa prirodom, promovišući u svakoj prilici ekološke varijante i proizvode, osviješten i racionalan život, reciklažu… Koliko se čovjek danas zapravo otuđio od prirode?

– Živimo u svijetu kreiranom upotrebom nafte koja je iscrpljiv resurs. Morat ćemo, prije ili kasnije, opet više raditi, više vremena i energije posvetiti proizvodnji i kvaliteti hrane i izravnom ljudskom udruživanju i organiziranju života u direktnoj vezi sa stvarnim prirodnim svijetom. To automatski uključuje i razuman odnos prema svemu što se troši i upotrebljava da ne bi smetalo, zagađivalo, kvarilo život svih bića s kojima jedino i možemo zamisliti opstanak na ovoj planeti.

Kad nas zbog manjka nafte i drugih izvora energije napusti velik dio mašina, ponovo ćemo sresti čudesnost i tajanstvenost prirodnih sila i odnositi se prema njima sa dubokim strahopoštovanjem. To naravno možemo i sad. U ime stvarnijeg i ispunjenijeg života.

• Najavili ste da nećete odustati od protesta dok cijeli slučaj ne bude završen. Ima li mjesta za optimizam? Mislite li da će cijeli slučaj završiti povoljno po rijeku Unu?

– Da, cijeli slučaj nije završen. Borba se nastavlja. Trebamo podržavati, tko god može i koliko može, treba se pridružiti lokalnim braniteljima rijeke jer ta rijeka ne pripada samo njima i nije samo od lokalne važnosti nego je svjetski dragulj, jedan od pet najdubljih izvora na svijetu. U blizini gradilišta osiguran je teren za kampiranje, jer to nije turistički kraj i teško je naći sobu. Kao što sam rekao: ta centrala tu ne može biti. Bolje je spriječiti uništavanje potrebno da bi se ona sagradila, nego je kasnije rušiti.