Ljubakova: Mnogima od 1.400 političkih zatvorenika Lukašenka je život ugrožen

Krajnje je vrijeme da demokratske vlade daju prioritet oslobađanju bjeloruskih političkih zatvorenika i zagovaraju njihova prava na međunarodnoj sceni s obzirom da je širom Bjelorusije zatvoreno više od 1.400 protivnika režima Aleksandra Lukašenka, govori Hana Ljubakova, autorica, novinarka i saradnica Atlantskog vijeća, u intervjuu za Al Jazeeru.

Samo u posljednjih nekoliko mjeseci je zatvoreno najmanje 450 protivnika aktuelnih vlasti, a oni koji su u egzilu strahuju za sudbinu svojih najbližih, ističe naša sagovornica, te navodi kako je opozicija nakon izbora 2020. godine mogla izaći na ulice i iskazati nezadovoljstvo, ali naredne godine to neće biti moguće zbog strogih zabrana aktivnosti, izložbi, festivala…

Ljubakova za Al Jazeeru također komentira odnos Bjelorusa i Minska prema ruskoj invaziji na Ukrajinu, te se osvrće na nedavnu razmjenu zatvorenika koja je realizirana u Turskoj, a prilikom koje nijedan bjeloruski aktivista nije oslobođen.

• Kako vidite trenutnu političku sliku u Bjelorusiji? Postoji li opozicija Lukašenku?

– Unutar države protesti su gotovo nemogući. Postoji stroga zabrana uličnih aktivnosti, a zatvaraju se čak i umjetničke izložbe. Režim rastjeruje posjetitelje muzičkih festivala. To stvara oštru političku klimu, gurajući Bjelorusiju bliže totalitarnoj državi. Nedavno je mlada žena privedena samo zato što je imala antiratnu tetovažu; takav je izraz postao zločin.

Od aprila do juna, u Bjelorusiji je zatvoreno najmanje 450 ljudi. Četiri uzastopne godine aktivisti za ljudska prava dokumentiraju svakodnevna hapšenja i kršenja ljudskih prava. Pojedinci se i dalje masovno hapse zbog pretplate na nezavisne medije, nošenja nacionalnih crveno-bijelih boja te lajkanja i dijeljenja objava na društvenim mrežama.

Kad je riječ o opoziciji Lukašenku, ona se manifestira na različite načine. Ljudi istražuju svoj identitet, uče bjelorusku kulturu, historiju i jezik. Borba protiv utjecaja “ruskog svijeta” i dominacije ruske kulture i jezika u Bjelorusiji je ključna. Te se aktivnosti često odvijaju u ilegali, bez dostupnih snimaka, što otežava prikazivanje njihovog značaja vanjskom svijetu. Osim toga, ljudi rade na širenju informacija, što je od vitalnog značaja s obzirom na prolukašenkovu i propagandu Kremlja koja prevladava u Bjelorusiji.

Otvorena opozicija trenutno je izvediva samo u egzilu, gdje demokratske snage nastavljaju svoj rad uprkos četiri godine izbivanja iz domovine. Ključno je sarađivati ​​s demokratskim vladama kako bi se objasnilo zašto je Bjelorusija važna, zašto je to posebna država koja mora ostati nezavisna i zašto je sloboda u Bjelorusiji ulaganje u sigurniju Evropu.

Aktivni su i pripadnici bjeloruske dijaspore, iako neki zbog straha i iscrpljenosti doživljavaju procese depolitizacije. Učešće na skupovima u inostranstvu može rezultirati pokretanjem kaznenih postupaka protiv pojedinaca u Bjelorusiji, kao što se dogodilo više puta. To znači da bi se članovi porodica koji su ostali u Bjelorusiji mogli suočiti s napadima. Također je bilo slučajeva da je imovina onih koji su procesuirani u egzilu oduzeta.

Pogledajte moj slučaj: u julu me sud u Minsku osudio u odsutnosti na 10 godina. To služi kao jasan signal režima da ću, ako nastavim pisati i davati ovakve intervjue, biti meta.

• Vidjeli smo veliki pritisak protiv nezavisnih medija u Bjelorusiji, da li je ijedan takav medij, ijedno izdanje ‘preživjelo’?

– Većina nezavisnih redakcija morala se preseliti i nastaviti rad u egzilu. Uprkos brojnim izazovima – represiji, povećanim operativnim troškovima, problemima s legalizacijom medijskih radnika i registracijom medija te stalnim napadima i prijetnjama – mnoge od ovih organizacija ustrajavaju. Bjeloruski nezavisni novinari su heroji; igraju ključnu ulogu u povezivanju onih u egzilu s ljudima u Bjelorusiji. Oni također dostavljaju objektivne informacije Bjelorusima unutar države, što je postalo posebno važno obzirom na propagandne napore i uključenost Lukašenkovog režima u rat protiv Ukrajine.

Uzmite u obzir ovu statistiku: 97 posto Bjelorusa protivi se bilo kakvoj umiješanosti u rat, prema podacima Chatham Housea, a to mišljenje dijele čak i mnogi Lukašenkovi lojalisti i ljudi unutar sistema. Ovaj snažan antiratni osjećaj u bjeloruskom društvu uveliko je rezultat rada nezavisnih medija koji već decenijama pružaju alternativne informacije, uprkos nemilosrdnoj cenzuri.

Nažalost, zastrašivanje rodbine novinara se nastavlja. U junu i julu provedeni su pretresi na registriranim adresama najmanje 21 novinara koji su napustili državu, objavilo je Bjelorusko udruženje novinara (BAJ). Snage sigurnosti nastavljaju pritisak na predstavnike nezavisnih medija. BAJ je dokumentirao najmanje 21 slučaj pretresa u tom periodu, povezan s kaznenim postupcima pokrenutim protiv ovih novinara. U nekim su slučajevima snage sigurnosti prisiljavale njihove rođake da snime “pokajničke” videozapise; to se dogodilo, na primjer, roditeljima novinara Zerkala.

U Bjelorusiji je zatvoreno 37 predstavnika medija, uključujući moje prijatelje Ihara Losika i Kacjarinu Andrejevu. Izuzetno je teško ostati u Bjelorusiji i raditi kao nezavisni novinar zbog stalne represije. U takvim uvjetima gotovo je nemoguće napraviti kritičke materijale o režimu.

No, postoji još jedan trend vrijedan pažnje: na početku rata pravih razmjera, 30.000 ljudi pridonijelo je informacijama bjeloruskom projektu Hajun. To predstavlja ogromnu mrežu pojedinaca voljnih podijeliti ono što vide i čuju. Ima i onih koji odluče ostati u Bjelorusiji i baviti se različitim zanimanjima. Pritom djeluju kao “oči na terenu”, posmatrajući i izvještavajući o situaciji kako se odvija. Njihovi napori su od velike važnosti u ovim izazovnim vremenima.

• Mnogi ljudi uspoređuju Bjelorusiju sa Sjevernom Korejom. Je li to ispravna usporedba?

– Nadam se da Bjelorusija nikada neće biti izolirana u istoj mjeri kao Sjeverna Koreja. Prvo, moja je država u Evropi i, iako je njen režim postao saveznik Rusije pod Lukašenkovom vladavinom, ona je u osnovi evropska nacija – i historijski, i kulturno. Razlozi zbog kojih su ljudi protestirali 2020. bili su upravo zato što su tražili slobodu, dostojanstvo i poštivanje svojih prava. Protestirali su mirno, što je najdemokratskiji način izražavanja mišljenja izvan glasačkog listića. Znamo da su izbori 2020. lažirani, a isto očekujemo i 2025. godine. No, ovaj put protesti možda neće biti mogući zbog visokog nivoa represije.

Obično ne koristim metafore koje uspoređuju trenutne situacije s najbrutalnijim diktaturama ili najmračnijim periodima u historiji jer su okolnosti uvijek složenije i nijansiranije. No, kada uzmemo u obzir da je svako kritičko mišljenje zabranjeno, mediji ne mogu slobodno djelovati, okupljanja su strogo kontrolirana, a ljudi se šalju u radne logore, usporedba ima smisla. Lično poznajem pojedince koji su morali pobjeći i preplivati ​​rijeke – scene koje podsjećaju na priče prebjega iz Sjeverne Koreje. Opet, ne mislim povlačiti direktno poređenje, nego želim ilustrirati kako diktatori koriste slične taktike za kršenje prava građana.

Što se tiče izolacije, čvrsto sam uvjerena da Bjelorusi ne mogu biti izolirani od Evrope. Iako su nakon invazije na Ukrajinu uvedena mnoga ograničenja, pozivam svijet da zapamti da je režim taj koji mora biti kažnjen i izoliran, a ne ljudi. Trenutno se vodi rat za umove bjeloruskog naroda i ne smije im ostati samo Rusija kao opcija.

• Je li Bjelorusija sada bliža ili dalje od uključivanja u ukrajinski rat? Postoji li opasnost od konfrontacije s drugim državama?

– Najavljena prisutnost ruskog nuklearnog oružja u Bjelorusiji, ako je tačna, pozicionira državu kao prijetnju zemljama EU-a i NATO-a. U slučaju odmazde, to također ugrožava sam bjeloruski narod, pogotovo jer se većina njih protivi postavljanju ruskog nuklearnog oružja na njihovoj teritoriji, navodi Chatham House.

Lukašenkov režim također je pogoršao migracijsku krizu na granici, namjerno stvarajući haos kako bi odvratio pažnju i prisilio države Evropske unije da alociraju resurse za izgradnju zidova i raspoređivanje trupa. Nedavni napad nožem migranta na poljskog vojnika služi kao jasan podsjetnik na to kako nestabilan i diktatorski režim može predstavljati rizike za kontinent i njegove susjede.

Trenutno se čini da se nikakva značajna vojna sila ne mobilizira iz Bjelorusije prema Ukrajini. Bjelorusko stanovništvo se jasno protivi učešću u invaziji, ostavljajući Lukašenku malo opravdanja da pošalje trupe. Osim toga, čini se da ruska vojska nije sposobna pokrenuti još jedan sjeverni front, kao što je to učinila u februaru 2022. kada je pokušala zauzeti Kijev i na kraju nije uspjela. No, to ne znači da će (ruski predsjednik Vladimir) Putin prestati s agresivnim djelovanjem. Ključno je da zapadne zemlje ostanu na oprezu u pogledu Putinovih namjera; prethodno je obećao mir nakon Krima, da bi nastavio agresiju na ostatak Ukrajine.

Ako bi Putin obnovio svoje pokušaje napada na Kijev, Lukašenko bi se moglo smatrati vrijednim saveznikom. Ostaje ključno pitanje: hoće li on imati moć odbiti takve zahtjeve? Štaviše, važno je priznati da je nezavisnost Bjelorusije pod stalnom prijetnjom. Kremlj se oslanja na Lukašenka kao saveznika, koristeći ga za provokacije, potencijalne invazije ili kao sigurno utočište za trupe Wagner grupe, kao što smo vidjeli prije godinu dana.

• Hoće li Bjelorusija uskoro biti dio Ruske Federacije i može li se očekivati ​​otpor u tom procesu?

– Otpor traje u Bjelorusiji posljednjih nekoliko godina, uz svakodnevna hapšenja i brojne političke zatvorenike koji naglašavaju značajno protivljenje Lukašenkovom režimu.

S obzirom na to da velika većina Bjelorusa podržava nezavisnost svoje države, ne mogu pretpostaviti da ne postoji marginalna grupa koja bi se htjela pridružiti Rusiji. Međutim, kako će Rusija anektirati cijelu jednu državu – ne najmanju u Evropi – kada se tome protivi većina njenog naroda? Dok smo na Krimu i drugim okupiranim teritorijama vidjeli da vojna sila može biti efikasna, Bjelorusija ima jaku tradiciju pristranosti, pa sumnjam da će Rusiji biti lako.

Sa druge strane, trebaju li Bjelorusi očekivati ​​bilo kakav otpor zapadnih demokratskih vlada? Ili će ovo biti progutano, rezultirajući samo oštrim osudama?

• Kako komentirate činjenicu da u nedavnoj razmjeni zarobljenika između Rusije i Bjelorusije, sa jedne, i nekoliko zapadnih država, sa druge strane, niko iz bjeloruske opozicije nije oslobođen? Je li ovo samo američko-ruski dogovor?

– Zabrinjavajuće je što nedavna razmjena zatvorenika nije uključivala bjeloruske političke zatvorenike. To postavlja pitanja o prirodi pregovora i jesu li oni prvenstveno bili američko-ruski dogovor. S obzirom na kontekst, čini se malo vjerovatnim da je Lukašenko igrao značajnu ulogu u tim razgovorima.

Čini se da je glavni fokus bio Putinov interes da osigura oslobađanje Vadima Krasikova, pogotovo jer je Njemačka u početku oklijevala. Lukašenko je zaoštrio situaciju kada je uhapsio Nijemca Rica Kriegera i osudio ga na smrt, što je dodatno napravilo pritisak u pregovorima. Krieger je uhapšen u Bjelorusiji jer je navodno djelovao kao plaćenik i postavljao eksploziv, a pošto se pojavio u propagandnom videu tvrdeći da se želi boriti u Ukrajini, nedosljednosti u njegovim izjavama izazivaju sumnje u okolnosti.

Postupci režima – pritvaranje stranog državljanina, osuda na smrt i naknadni pregovori o njegovom oslobađanju – nalikuju klasičnim strategijama uzimanja talaca. Dok je Rusija možda povratila neke od svojih operativaca kroz razmjenu koja je uključivala Kriegera, Lukašenko je samo pomogao Putinu.

Usred ovih pregovora s visokim ulozima, često se zanemaruje stradanje bjeloruskih političkih zatvorenika. Iako je prošlog mjeseca oslobođeno 18 političkih zatvorenika, procjenjuje se da ih je 1.400 i dalje zatvoreno, od kojih je mnogima hitno potrebna liječnička pomoć. Krajnje je vrijeme da demokratske vlade daju prioritet oslobađanju bjeloruskih političkih zatvorenika i zagovaraju njihova prava na međunarodnoj sceni.