Wagner ‘uskrsnuo’ pod imenom Afrički korpus

Možda će zvučati pomalo senzacionalistički, ali mnogi zapadni mediji posljednjih sedmica pišu kako se rat Rusije i Ukrajine „seli” na afrički kontinent. Konkretan povod za takvu interpretaciju političke stvarnosti su dva događaja.

Vlasti saharske države Mali prekinule su diplomatske odnose s Ukrajinom nakon što je zvaničnik vojske te zemlje javno sugerisao da je Kijev povezan sa smrtonosnim borbama u kojima je, osim vojnika državne armije, ubijen i određen broj vojnih lica usko povezanih s ruskom plaćeničkom grupom Wagner.

Andrij Jusov, glasnogovornik ukrajinske vojne obavještajne službe, rekao je da su pobunjenici u Maliju dobili „potrebne informacije” za izvođenje napada, što je malijski zvaničnik pukovnik Abdoulaye Maiga označio kao kršenje suvereniteta Malija, prenose mediji.

Jusovljevi komentari “priznaju umiješanost Ukrajine u kukavički, izdajnički i barbarski napad naoružanih terorističkih grupa” koji je doveo do smrti malijskih vojnika, stoji u izjavi pukovnika Maige. Mali je odlučio prekinuti odnose ” s trenutnim učinkom”, poručio je.

Borbe između zvaničnih snaga Malija, potpomognutih ruskim vojnicima, odigrale su se na granici s Alžirom i prema navodima medija i malijskih zvaničnika u borbi s pobunjenim Tuarezima snage lojalne vladi pretrpjele su značajne gubitke.

Među ubijenim se našao i određeni broj ruskih plaćenika. O kojem je tačnom broju riječ još uvijek nije do kraja jasno. Rusi u Maliju priznali su da je jedan njihov helikopter oboren i da su pretrpjeli gubitke u ljudstvu, a pretpostavlja se da je broj ubijenih ruskih plaćenika negdje između 20 i 80, što je najveći gubitak ruskog vojnog ljudstva u toj zemlji otkako djeluju na tom teritoriju.

Šta se desilo s Wagnerovim plaćenicima?

Pripadnici plaćeničke vojne formacije Wagner, očito je, ostali su djelovati na afričkom tlu, ali reorganizirani , pod novom vojnom upravom i novim nazivom.

Ruski predsjednik Vladimir Putin nije rasformirao plaćeničku grupu Wagner nakon pobune i smrti osnivača i lidera formacije Jevgenija Prigožina. Ruski predsjednik je, kako stvari stoje, odlučio ostatke formacije čvršće povezati sa strukturama ruske države, objašnjava novinar Vlado Vurušić.

„Pokazalo se zapravo da je Putin, iako je rekao da je stavio Wagner pod ključ, zapravo to nije učinio. On je ponovo uskrsnuo samo pod imenom Afrički korpus, koji je sada još više privezan uz rusku državu nego što je bio to Wagner. Mada je i Wagner bio produžena ruka Kremlja, sada ovaj Afrički korpus, u koji je zapravo regrutirao najveći broj tzv. bivših Wagnerovaca, vodi general Junus-bek Jevkurov. On je bivši predsjednik kavkaske republike Ingušetije. Uz njega je vođa i Andrej Averjanov, jedan od vodećih ljudi vojne obavještajne službe”, kaže.

Upravo su ova dva čovjeka zadužena za kontrolu nad Afričkim korpusom, pojašnjava Vurušić. Formacija „djeluje u velikom broju afričkih zemalja, pogotovo u regiji Sahela – ima ih u Nigeru, Beninu, u Maliju, ali isto tako i Mozambiku, te Libiji. Pojavljuje se vijest da ih ima i u Venecueli, odnosno da ih je bilo, a sada se potvrdilo da su i tamo”. Prema Vurušićevim riječima, Rusija širi svoj afrički utjecaj.

Rusija širi svoj utjecaj

A šta u konkretnom smislu znači da Rusija širi svoj afrički utjecaj najbolje ilustruje činjenica da je niz zemalja odlučio prekinuti odnose sa Ukrajinom.

„Mali je prije neki dan prekinuo odnose sa Ukrajinom, a sada je to napravio i Niger. U Nigeriji su ovih dana bile velike demonstracije sa ruskim zastavama, Putinovima slikama i sloganima ‘Putine, spasi nas’. Očito je da Rusi i Putin, bez obzira na iscrpljujući rat koji vode u Ukrajini koji ih iscrpljuje logistički i financijski, ipak nastoje u Africi održati svoj pečat. Oni zapravo pokušavaju pridobiti afričke zemlje, jer u Ujedinjenim narodima jedna država ima jedan glas pa to Rusiji odgovara, a osim toga ometa djelovanje zapadnih zemalja na tom prostoru. To je jedna velika politička igra”, kaže Vurušić.

Tvrdnje Ukrajine kako obavještajno stoji iza napada Tuarega treba uzeti s određenom dozom skepse, kaže Vurušić. Ono što je, s druge strane, evidentno jeste da Rusija aktivno širi svoj utjecaj u ovom dijelu svijeta.

„Ukrajinci se navodno i sami malo hvale, jer je pitanje imaju li sve mogućnosti da pomažu tuareškim separatistima ili pobunjenicima. Ali, evidentno je da Rusi imaju sposobnosti za djelovanje, odnosno da su stavili šapu na neke afričke zemlje i podržavaju hunte u Maliju, Nigeru, u Burkini Faso. Očito se žele i dalje širiti ili se širi taj njihov utjecaj, tako da je to vrlo zanimljivo i naravno sve je pod ingerencijom ruske države”, dodaje.

Rusija više nema nikakvog izgovora kada je u pitanju status ruskih državljana koji djeluju u privatnim vojnim formacijama, jer je status Afričkog korpusa bitno drugačiji od onog kakav je imao Wagner.

„Oni se više ne mogu izvlačiti da su to nekakvi plaćenici, privatna vojska ili nešto slično. Taj Afrički korpus može se ne znam kako zvati, ali evidentno je da njega vode generali, jedan od zamjenika ministra obrane Rusije. Tu je evidentni ruski trag i ruski utjecaj, a koliko oni tamo imaju vojnika još se treba provjeriti ali govori se o nekoliko tisuća vojnika, što je zanimljivo”, zaključuje Vurušić.