Ubistvo Haniyeha rizikuje uvlačenje SAD-a u rat za koji kažu da ga ne žele

Dva dana nakon što je Izrael okrivio libanski Hezbollah za napad u kojem je ubijeno 12 mladih ljudi na okupiranoj Golanskoj visoravni, zvaničnik Bijele kuće John Kirby ponovio je podršku SAD-a Izraelu, ali je naglasio da Washington i dalje želi regionalnu deeskalaciju.

“Vjerujemo da još ima vremena i prostora za diplomatsko rješenje”, rekao je Kirby, dok su se misli usmjeravale na to koji će biti sljedeći potez Izraela i hoće li izazvati dugotrajni sveobuhvatni regionalni rat.

Sjedinjene Američke Države su javno izjavile da ne žele ovaj ishod, iako su poslale snage na Bliski istok nakon napada na Izrael 7. oktobra i početka rata u Gazi, u znak podrške Tel Avivu.

Bliskom Istoku, ali i širem svijetu, od tada je u nekoliko navrata zastajao dah, ponajviše kada je Izrael ubio dva iranska generala u teheranskom konzulatu u Damasku u aprilu, nakon čega je uslijedio iranski napad na Izrael.

U to su vrijeme izvještaji ukazivali da su Sjedinjene Američke Države radile na tome da zadrže Izrael od eskalacije i da, također, spriječe Izrael da pokrene sveobuhvatni napad na Hezbollah u Libanu.

U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države su bile među državama koje su posredovale u mogućem prekidu vatre između Izraela i Hamasa, iako je, čini se, taj proces naišao na nekoliko prepreka u proteklih nekoliko mjeseci.

Sada, nakon atentata na političkog vođu Hamasa Ismaila Haniyeha u Teheranu – za koji palestinska grupa i Iran krive Izrael – i ubistva višeg zapovjednika Hezbollaha Fuada Shukra u Bejrutu, sve u roku nekoliko sati, američki dvostruki cilj prekida vatre i regionalne deeskalacije izgleda kao da se raspao.

Brian Finucane, viši savjetnik Američkog programa Međunarodne krizne grupe, kaže za Al Jazeeru da će regionalna deeskalacija na kraju nastupiti nakon prekida vatre u Gazi te da je, bez njega, potencijal za prošireni sukob u koji će biti uvučene američke snage stacionirane u regije – uvijek bio prisutan.

“Ako želite izbjeći daljnju eskalaciju u regiji, uključujući eskalaciju koja uključuje američke trupe, morat ćete osigurati prekid vatre u Gazi. To je ono što je potrebno kako bi se smirile stvari s Husima [u Jemenu], s Hezbollahom i nastavilo zatišje u napadima na američke trupe u Siriji i Iraku”. kaže Finucane.

Nakon posljednjih napada, Finucane ipak vjeruje da su trenutni izgledi za prekid vatre uz posredovanje SAD-a komplikovani, ako ne i potpuno izbačeni iz kolosijeka – kratkoročno.

Može li SAD učiniti više?

Mnogi, međutim, smatraju da SAD može učiniti više kada je riječ o pokušaju postizanja primirja u sukobu u kojem je njegov saveznik Izrael ubio gotovo 40.000 Palestinaca, prijeteći da će zapaliti ionako nestabilnu regiju.

“Nismo stvarno vidjeli američki pritisak na deeskalaciju – američka politika je u suprotnosti s američkim postupcima”, kaže Raed Jarrar, direktor u istraživačkom centru Democracy for the Arab World Now (DAWN) iz Washingtona. “SAD je mogao lako provesti takva načela deeskalacije i prekida vatre zaustavljanjem prijenosa oružja, što bi dovelo do prekida vatre prije nekoliko mjeseci.”

“Izrael ne bi mogao napasti sve te države bez američkog oružja, bez američke političke podrške, bez američke vojne podrške i bez američke obavještajne podrške”, dodao je Jarrar. “Izrael ne bi imao sposobnost gurnuti regiju u ono što sada imamo, a to je regionalni rat.”

Nakon ubistva Haniyeha državni sekretar Antony Blinken rekao je da Američka vlada “nije bila svjesna niti je bila uključena” u ubistvo, koje se dogodilo nekoliko dana nakon što je Netanyahu posjetio SAD.

“Vrlo je teško nagađati, a naučio sam tokom mnogo godina da nikada ne nagađam o utjecaju koji jedan događaj može imati na nešto drugo, tako da vam ne mogu reći šta to znači”, rekao je Blinken upitan o svojoj procjeni onoga što bi moglo uslijediti.

“To bi vrlo lako moglo biti tačno”, kaže Trita Parsi, izvršna potpredsjednica instituta Quincy, američkog istraživačkog centra za vanjsku politiku. “No, u regiji percepcija vjerovatno neće biti takva, a to će biti pojačano činjenicom da je prije samo dva ili više dana šef Mossada bio sa šefom CIA-e u pregovorima o prekidu vatre.”

Vodstvo SAD-a

Ako SAD već nije imao prethodnog saznanja o napadu, šta to znači za američko vodstvo u regiji i očito zanemarivanje Izraela prema prethodno spomenutim američkim ciljevima prekida vatre i izbjegavanja regionalnog rata?

“To svakako ne sugeriše da Izrael smatra SAD liderom u regiji ili da je Izrael vođen Sjedinjenim Američkim Državama”, rekao je Finucane.

Dodaje da su se Sjedinjene Američke Države suočile s “fundamentalnom zagonetkom”, a to je da su podržale Izrael vojnom moći i podrškom za odvraćanje Irana i njegovih saveznika, “ali su u isto vrijeme željele izbjeći regionalnu eskalaciju”.

“Sjedinjene Američke Države trebaju temeljno promisliti o tome šta će učiniti kako bi dovele do prekida vatre i za deeskalaciju regije izvan puke retorike”, kaže Finucane.

SAD-u se sada približava nekoliko burnih mjeseci, dok se priprema za predsjedničke izbore u kojima će doći do tranzicije prema novom predsjedniku, ko god pobijedio, nakon što je predsjednik Joseph Biden odustao od utrke.

Neizvjesnost zbog onoga šta će se dogoditi u SAD-u pogoduje Netanyahuu, kažu analitičari, prije potencijalnog predsjedničkog mandata Kamale Harris koja bi mogla snažnije pritisnuti izraelskog premijera da okonča rat.

“Netanyahu se kladi na svoju sposobnost da SAD stjera u ćošak i u biti prisiljava njihovo političko vodstvo da stalno bude u poziciji njegovog medvjeđeg zagrljaja te štiti i brani sve što Izrael čini, tvrdeći da je to samoodbrana”, kaže Parsi.

To bi značilo nastavak američke politike koju mnogi na Bliskom istoku krive za nemire i nasilje koji su razorili regiju u posljednjih nekoliko desetljeća.

“Od 7. oktobra, slijepa američka podrška Izraelu definitivno je utjecala na položaj SAD-a u regiji i njihovu sposobnost utjecaja. Sjedinjene Američke Države su potpuno podbacile u pokazivanju bilo kakvog vodstva”, kaže Jarrar iz DAWN-a. “Ipak, SAD je [već] izgubio svoj politički kapital u regiji tokom godina, a on je u opadanju od rata u Iraku.”